Jer nisam mogla za Smrt stati. Ljubazno ona stade za me; U kočiji, uz Besmrtnost, Nas dvije smo bile same. Vozismo sporo, Smrt ne zna žurbe, A i ja se oprostiti Od posla i od dokolice. Zbog njene uljudnosti. Prođosmo školu gdje u igri Hrvu se djeca mala; Prođosmo žita što nas motre, Prođosmo sunčan zalaz. Il bolje, on pokraj nas prođe: Od hlada rosa zadrhtala. Jer haljina mi prozračna je, Od tila tkivo šala. Pred jednom kućom zastadosmo - Ko zemlja da je nabubrila - Jedva se vidjela jer njena Streha tek hum je bila. Minuše otad stoljeća Al svako kraće je, ćutim, No dan kad shvatih da su konji K vječnosti okrenuti
One of my favorite poems and this interpretation is sooo cool.
@t
This is brilliant. Love it!
“Love is so short and forgetting is so long.”
- Pablo Neruda
I have loved this poem though all the poems by Emily Dickinson are great!
I love this presentation!
The music, the illustrations, and the narration
Were oh so captivating
And pretty haunting.💜
Thank you for appreciating. This is the most popular one we've done. Cynthia Nixon really makes it fly.
-JA
Jer nisam mogla za Smrt stati.
Ljubazno ona stade za me;
U kočiji, uz Besmrtnost,
Nas dvije smo bile same.
Vozismo sporo, Smrt ne zna žurbe,
A i ja se oprostiti
Od posla i od dokolice.
Zbog njene uljudnosti.
Prođosmo školu gdje u igri
Hrvu se djeca mala;
Prođosmo žita što nas motre,
Prođosmo sunčan zalaz.
Il bolje, on pokraj nas prođe:
Od hlada rosa zadrhtala.
Jer haljina mi prozračna je,
Od tila tkivo šala.
Pred jednom kućom zastadosmo
- Ko zemlja da je nabubrila -
Jedva se vidjela jer njena
Streha tek hum je bila.
Minuše otad stoljeća
Al svako kraće je, ćutim,
No dan kad shvatih da su konji
K vječnosti okrenuti
❤️
OH 59)