Život u gradu je kao život u prolazu, a život u stanu kao život u hotelu... Ubija kreativnost, zdravlje, društvenost, plemenitost... Kakav je to težak život u selu? Ima svega, a čist vazduh i čista sopstvena hrana, nemaju cenu. Kada pitam ljude šta je to problem sa životom na selu, kažu - daljina... Ja tu udaljenost od urbanog vidim samo kao prednost, kao vrlinu... Da ne kažem koliko je jeftino živeti u selu... A ako mislite na rad, seoski rad... pa vi ne morate da radite seoske poslove, ima sela na 15-20km od grada... A jednu malu baštu punu povrća, i desetak ari voćnjaka, ne traži nikakav posao, to je meditacija... rekreacija... Neko ko je živeo i na jedan i na drugi način...
ja živim na selu i bolje mi je na selu zato jer na selu imaš svoj mir a u gradu ima puno gluposti i prljavštine od ljudi puno loših energija ima u gradu na selu je prirodna energija.
Nije ovo suština problema a ni način rešavanja uz svako poštovanje g’Brkljača iako ste priznati marketinški stručnjak.Tema je jako složena zanemarena a bit civilizacije. Učenik uvaženih prof.Bogdana Bogdanovića i Ranka Radovića.
Ne postoje više industriski gradovi!!!! Postoje novi ,planirani koji nisu baš uspešni osim kao spavaonica za potrebe istih .Primer u Kini .Njihovi planeri pokušavaju da formiraju savremene gradive na staroj urbanoj matrici i to je totalna rekonstrukcija četvrti .Svaka kultura mora da ima svoj pristup rešavanju jer je tradicija i kultura drugačija . Mi nemamo rešenje .Posle planskog državnog urbanizma nastao je spontani oblik najprimitivnijeg oblika razvoja i širenja grada takozvani “ investitorski” urbanizam što je eufemizam za stihisko,bahato,primitivno i najgore moguće .Postoje gradovi koji čvrsto drže monopol na svim drugim oblicima urbanog života i time se bore za sprečavanje urušavanja istih . Grad je sebičan i gradovi drže političko-ekonomske konekcije .Banke i finansiske institucije a ne industrija su osnov ekonomske moći gradova.
Ozbiljan civilizaciski problem je što nije razrađen plan naseljavanja i stanovanja u stanovništva u zajednicama.Kao dugogodišnji urbanista upoznata sam sa velikim problemima grada i sa nespremnošću , neorganizovanošću i nedostatkom ozbiljnog pristupa rešavanju problema.Nema sela i grad zapravo ne bi trebalo u ozbiljnom planiranom društvu ili zajednici da bude takva podela. Mreža urbanih naselja podjednakih higijensko-tehničkih-kulturnih i svih drugih uslova a veličine prilagođene ljudskoj prirodi je možda jedino dostigla Italija severna sa mrezom gradova formiranog spontano ili planski u Renesansi -razdaljina jedan dan jahanja.
Bravo!
Prekinuo sam, u nedostatku ideje igra je rijeci. Hvala.
Život u gradu je kao život u prolazu, a život u stanu kao život u hotelu... Ubija kreativnost, zdravlje, društvenost, plemenitost...
Kakav je to težak život u selu? Ima svega, a čist vazduh i čista sopstvena hrana, nemaju cenu. Kada pitam ljude šta je to problem sa životom na selu, kažu - daljina... Ja tu udaljenost od urbanog vidim samo kao prednost, kao vrlinu... Da ne kažem koliko je jeftino živeti u selu... A ako mislite na rad, seoski rad... pa vi ne morate da radite seoske poslove, ima sela na 15-20km od grada... A jednu malu baštu punu povrća, i desetak ari voćnjaka, ne traži nikakav posao, to je meditacija... rekreacija...
Neko ko je živeo i na jedan i na drugi način...
ja živim na selu i bolje mi je na selu zato jer na selu imaš svoj mir a u gradu ima puno gluposti i prljavštine od ljudi puno loših energija ima u gradu na selu je prirodna energija.
Nije ovo suština problema a ni način rešavanja uz svako poštovanje g’Brkljača iako ste priznati marketinški stručnjak.Tema je jako složena zanemarena a bit civilizacije. Učenik uvaženih prof.Bogdana Bogdanovića i Ranka Radovića.
Ne postoje više industriski gradovi!!!! Postoje novi ,planirani koji nisu baš uspešni osim kao spavaonica za potrebe istih .Primer u Kini .Njihovi planeri pokušavaju da formiraju savremene gradive na staroj urbanoj matrici i to je totalna rekonstrukcija četvrti .Svaka kultura mora da ima svoj pristup rešavanju jer je tradicija i kultura drugačija . Mi nemamo rešenje .Posle planskog državnog urbanizma nastao je spontani oblik najprimitivnijeg oblika razvoja i širenja grada takozvani “ investitorski” urbanizam što je eufemizam za stihisko,bahato,primitivno i najgore moguće .Postoje gradovi koji čvrsto drže monopol na svim drugim oblicima urbanog života i time se bore za sprečavanje urušavanja istih . Grad je sebičan i gradovi drže političko-ekonomske konekcije .Banke i finansiske institucije a ne industrija su osnov ekonomske moći gradova.
Ozbiljan civilizaciski problem je što nije razrađen plan naseljavanja i stanovanja u stanovništva u zajednicama.Kao dugogodišnji urbanista upoznata sam sa velikim problemima grada i sa nespremnošću , neorganizovanošću i nedostatkom ozbiljnog pristupa rešavanju problema.Nema sela i grad zapravo ne bi trebalo u ozbiljnom planiranom društvu ili zajednici da bude takva podela. Mreža urbanih naselja podjednakih higijensko-tehničkih-kulturnih i svih drugih uslova a veličine prilagođene ljudskoj prirodi je možda jedino dostigla Italija severna sa mrezom gradova formiranog spontano ili planski u Renesansi -razdaljina jedan dan jahanja.
Svuda podji ali svojoj kuci dodji!
Globalno Selo
Knjiga Funky Business