Čuvajte se toga jako!

Par rečenica o oholicama i ruganjem tuđoj nesreći
Ima nešto u don Boscovim savjetovanjima svojim svećenicima da im nisu potrebni doktorati, a da budu sveti i nepatvoreni odgajatelji mladih. Čak štoviše. Sveti Pavao u Bibliji nam piše, govori o oholicama koji radi vlastita znanja misle da su vrjedniji od drugih. Zanimljivo kako takvi, unatoč svom nagomilanom znanju koje imaju kad-tad padnu kao kruške sa stabla. Padnu, pokliznuvši se na vlastitu bačenu bananu uvreda - drugima. Svaka uznositost vodi ka - padu. Jer izlazi iz oholosti. A oholost je najgori grijeh - najteži grijeh. U svakom drugom padu čovjek koji nije oholica vidi da je pao, žao mu je i kaje se. Trudi sebe mijenjati. Ne ponavlja greške. Oholice su samodopadni, sami sebi dovoljni, postavljaju se iznad svih, u njihovom društvu vas boli želudac, a mozak vam kuha od količine loše energije koja izlazi iz truleži srca dotičnog. Zato oholice na kraju uvijek ostanu - sami. Jer prije ili kasnije progledaju svi oni koje su oholice samo vukle za nos, manipulirajući kako bi ostvarili svoje, nerijetko vrlo sebične, ciljeve. I da... nikada, nikada se nemojte rugati tuđoj nesreći niti ismijavajte one koji posrnu. Sam se isto moram ovoga čuvati. To nikada ne završi dobro. Isus nam je bio sjajan u savjetima za vječni život: ne čini drugome ono što sam ne želiš da tebi drugi čini. Ajmo tako probati živjeti, svijet će biti posve - drugačiji.