Priča o Stadionu Maksimir u Zagrebu

Stadion Maksimir je nogometni stadion u Zagrebu. Smješten je u istočnom dijelu grada, nasuprot parka Maksimira. Službeno je otvoren 5. svibnja 1912. godine. Preuređivan je nekoliko puta. Na stadionu utakmice igraju GNK Dinamo i Hrvatska nogometna reprezentacija.
U kasnu jesen 1911. godine počele su pripreme za preuređenje maksimirske livade i kukuruzišta u nogometni teren. U siječnju 1912. godine na izvanrednom sastanku HAŠK-a prihvaćeni su prednacrti i odobreni prvi troškovi izgradnje. Branko Domac je izradio nacrte, izmjerio teren, te nadzirao izgradnju. Zemljani radovi započeli su 1. veljače 1912. godine, a prva utakmica odigrana 5. svibnja 1912. godine. Kasnije je izgrađena tribina i atletska staza. Nakon 1946. godine drvene tribine prenesene su na Igralište Slobode. Nakon 1948. godine izgrađena je zgrada, nasipi za stajanje, te malena tribina na zapadnoj strani. Izgradnja tribina započela je 1952. godine, a projektanti su bili Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt. 1954. godine dovršene su atletska staza i zapadna tribina. Sjeverna tribina izgrađena je 1955. godine, a nakon nje i zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu, te žičana ograda oko stadiona. 1961. godine postavljena je rasvjeta i izgrađena istočna tribina koja je ujedno natkrivala zapadnu tribinu Igrališta Hitrec Kacian. Izgradnja južne tribine trajala je od 1964. do 1969. godine. Nova rasvjeta uvedena je 1974. godine. Prije uvođenja sjedalica na zapadnu i istočnu tribinu kapacitet stadiona bio je 64.000 gledatelja. Opsežno preuređenje stadiona započelo je 1998. godine.
U jesen 1997. godine na istočnu i južnu tribinu postavljena su sjedala. Prigodom posljednjeg "face liftinga", koji je izveden godinu dana poslije, srušena je stara sjeverna tribina. Na njezinom mjestu izgrađena je nova, komfornija tribina, kapaciteta 10.965 mjesta. Novi "sjever" krasi i 15.000 kvadratnih metara 200 metara dugačke, ostakljene zgrade s poslovnim prostorima koja gleda na Maksimirsku cestu. Uz sjeverno, tijekom renoviranja srušeno je i "istočno stajanje". Sve u skladu s propisima UEFA-e, prema kojima mjesta za gledatelje na stadionima moraju biti isključivo - sjedeća. U kolovozu 1999. godine, uoči otvaranja 2. Svjetskih vojnih igara, završena je i obnova zapadne tribine s 12.600 sjedala, te 718 mjesta u VIP-etaži (predsjednička i još osam loža, te 18 "boksova"). Time je obavljena većina, ili oko 80% predviđenih radova, te trenutačni kapacitet stadiona iznosi nešto više od 35.000 mjesta.[2] Kako bi se gledatelji na tribinama osjećali što ugodnije, na tribinama su postavljene i nove stolice u klupskoj, plavoj boji.
Posljednja faza obnove stadiona trebala bi uključiti "spuštanje" razine travnjaka, uz stvaranje prstena oko igrališta na mjestu postojeće atletske staze, čime će se napraviti novih 16.000 mjesta, a dogradnjom južne tribine konačni kapacitet stadiona iznosit će respektabilnih 60.000 udobnih, sjedećih mjesta. Nakon završetka svih radova stadion u Maksimiru trebao bi postati isključivo nogometno igralište, po uzoru na slična zdanja diljem Europe, što bi omogućilo kandidaturu za dobivanje domaćinstva finalnih utakmica europskih kupova. Uz to, planirano je da se pod južnom tribinom smjeste novi radni prostori Uprave kluba, zatim "Plavi salon", velika soba s trofejima i povijesnim klupskim obilježjima, prostorije Dinamove škole nogometa, svlačionice, prostorije za trenere, sportska dvorana i teretana, ambulanta, nove svlačionice, restoran i luksuzni hotel A kategorije s 46 kreveta, koji bi u budućnosti trebao "udomljavati" gostujuće momčadi. Posebnu važnost trebala bi imati nova zgrada koja povezuje zapadnu i sjevernu tribinu. Njome će klub ispuniti sve zahtjeve UEFA-e za organizaciju utakmica Lige prvaka i drugih najvećih međunarodnih priredbi (uredi za UEFA-u, press-klub, press-centar, VIP-hospitality...). Stadion u Maksimiru trebao bi, na taj način, postati jednim od najopremljenijih nogometnih "hramova" u ovom dijelu Europe, ali nažalost još je daleko od toga...
Teško je približno ukratko prikazati koji su sve radovi na stadionu Maksimir predviđeni na osnovu Programske studije dovršenja što ga je izradila grupa stručnjaka Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu kojom je rukovodio dipl. ing. građ. Gordan Hanžek. Trebalo bi za to i previše prostora i vremena. Zato ćemo navesti samo ponešto. Uredit će se i poslovni te uredski prostori od 2. do 5. kata, svi zatvoreni prostori i tribina, ulazni prostori sa stubištima, rampa i eskalatori, sanitarni prostori, prostori za suvenire, pića i caffe-barovi, proširit će se kotlovnica, urediti istočni i zapadni park s prodajom karata, pješački pločnik sjeverne tribine, bit će postavljeni i brojači (kentauri) gledatelja, oblikovat će se pješačke zone i sl.
#zagrebačkimemento #mementopriča
FB stranica:
/ zagrebackimemento

[@donbenko1986]

Najruzniji stadion na svijetu. Potpuno ne funkcionalan. Do gornje sjeverne tribine se penjes deset minuta a kad dodjes gore, kurca ne vidis. Slicno je sa tribinom zapad gore ali je pogled malo bolji zbog pozicije tribine. Sto prije srusit tu gradjevinsku nakazu i izgradit normalan, natkriven stadion

[@ivanbilic5697]

Al bio je funkcionalan do hdz harange, o tome se prica. Do rusenja starog sjevera, postojala je baza koju je samo trebalo povezati, usminkati i natkriti krovom. Danas bi imali moderan europski stadion za cca 40-50tisuca gledatelja. Ali krkanima i Kaptolu ne bi kapnulo u kasicu prasicu jel.

[@jelenalez2240]

@donbenko1986,čiji si ti?

[@p.b.6373]

A jest ga veliki Arhitekt Turina i osmislio

[@lukassssi]

cak u originalu je i imao neki smisao...