Ne znam kako ni zašto, ova stvar me podsjeća na dane kad sam počeo svirati svoju prvu gitaru u ratu, melodija Mengeš, tada jedinu koju si mogao kupiti u gradu, kad bi svirao "wicked game" *Issaka, a ti si me pitala jesmo sami, hoćemo uvijek biti tako zaljubljeni i dal će ikada prestati rat...a bili smo premladi za tako teška pitanja...i još teža vremena ⁰grad je bio pust* bili smo na vrhu nebodera...i na vrhu vlastitih života........
Ne znam kako ni zašto, ova stvar me podsjeća na dane kad sam počeo svirati svoju prvu gitaru u ratu, melodija Mengeš, tada jedinu koju si mogao kupiti u gradu, kad bi svirao "wicked game" *Issaka, a ti si me pitala jesmo sami, hoćemo uvijek biti tako zaljubljeni i dal će ikada prestati rat...a bili smo premladi za tako teška pitanja...i još teža vremena ⁰grad je bio pust* bili smo na vrhu nebodera...i na vrhu vlastitih života........
And the Grammy goes to... 🏆 Letu Štuke - Grad bez boje.
Melankolična bajka života***
Ovakve pjesme komponuju se jednom u životu***
Svaka dira drito u srce.. Ma sta srce razvaljuje svaku stanicu a duša emitira odma na nekim drugim frekvencijama.. ❤️
Kako krene: ima tamo negdje jedan grad... Zaledim se.
❤
...kad čujem pjesmu ptica, dječiji smijeh, tad ću znati...
Ima tamo jedan grad u koji se vratiti necu znam, ali u srcu ga nosim dok kuca u meni...divne Stuke...cista poezija
ima nas više draga Jasna
Gdje niko više nije mlad grad bez boje
Koja nostalgija...
Jednostavno odlično.
Moj izbor za danas
Grad bez boje
❤️