AKO STANEM

Поділитися
Вставка
  • Опубліковано 23 січ 2025
  • (Interpretacija: Nina Bedrina)
    Žurim, jer vrijeme nemilosrdan je krvnik,
    koji naoštreno sječivo njihao je
    povrh mojega života,
    i dovukao ga tik do vrha giljotine.
    Žurim
    da u kontejner prošlosti ubacim
    prigušene danonoćne krikove nemoćne nutrine
    i da iz stisnutih usnica prsnem
    neizgovoreni otrov.
    Hitajući u susret kraju vremena,
    grozničavo tražim slamčice osviještenja,
    ne bih li s leđa konačno zbacila
    teret gadljivih sjećanja.
    Žurim ispričati se sudbini,
    strpljivoj dobrotvorki,
    koja na vagu mojih htijenja neumorno spuštala je
    po jednu vreću sreće i prstohvat mrzovolje,
    a ja sam je besramno, nepravedno proklinjala
    zbog nesretne, neostvarene, nestvarne ljubavi.
    Žurim, jer neopisivo žarko želim
    u miru sa sobom stići
    pod oštricu bešćutnog,
    nepopustljivog vremena.
    Predugo u duši nosila sam
    teško breme očekivanja
    utjelovljene iluzije.
    No, ti, slatka moja umotvorino…
    preživi moj kaos.
    Sklupčaj se u svojoj čistoj savjesti
    i spavaj dubokim snom pravednika.
    Ama baš nikakve veze nemaš
    s mojom odvažnom, glupom odlukom,
    da svjesno i svojevoljno postanem robinja
    zarazne, prevarantske,
    destruktivne pjesničke mašte.
    Žurim, jer bojim se
    da neću stići prošetati gradovima,
    zbog kojih na kartu svijeta zabola sam
    krojačke iglice.
    Doduše, pitam se ima li uopće smisla
    truckati se na četiri kotača,
    na kojima (ni u trenucima lucidnosti)
    nisam uspjela izbaciti te
    iz kaveza gorljiva srca
    i neposlušnih misli.
    Žurim, još uvijek nadajući se
    da na vrućem asfaltu naći ću…
    spas od sebe.
    Pomicala sam brda, hodala sam po vodi…
    i opušteno ljuljuškala se
    u tvojem toplom zagrljaju,
    ne shvaćajući da na užarenom kolniku nema slamčice,
    koja spasila bi me od uvrnute,
    uvjerljive mašte.
    (A TAKO TEŠKO JE
    ODREĆI SE TEBE!)
    Žurim, da u svojem novom,
    ledenom stančiću
    s betona skinem paučinu
    i da operem sivi, hladan ormar,
    u koji smrknuti snagatori ugurat će
    moj smežurani,
    dotrajali kožnati kaput.
    Za sliku, slova i brojeve
    pobrinut će se ožalošćeni,
    meni slični jurišnici.
    Žurim, jer ako stanem…
    umrijet ću od tuge.
    #slavicalavica
    #zgodnonezgodna
    #nemirland
    #kaktusfield
    #poezija
    #audiopoezija
    #poetry
    #audiopoetry

КОМЕНТАРІ •