VIKTORIJA

(Vrhunska interpretacija... Meliha Miljević)
Tko je može shvatiti? Tko?!
Ja ne mogu!
Bila je mlada, vitka, zgodna, sretna,
sve dok se njezina mračna strana
nije sudarila s Leonovom prikrivenom tamom.
Stajao je oslonjen na kameni zid…
mlad, lijep, osebujan, nedostižan,
nesvjestan da u tome trenutku
njihove duše stapaju se u jednu,
a misli neprimjetno zapliću se u mrežu
okrutne, podle sudbine.
Pobjegli su
svak na svoj otok sigurnosti, i sreće,
ne znajući da nikada više neće moći
razdvojiti blizanačke duše,
niti misli osloboditi
iz mreže neprirodne suđenosti.
(A tamo gdje su misli, tamo je i srce.)
Tko to može shvatiti? Tko?!
Ja ne mogu.
Stranci, kojima su se pogledi tek krišom okrznuli,
koji nisu osjetili toplinu sljubljenih, znojnih dlanova,
koji nisu gazili iste ulice,
vinograde, ni ljude…
dugi niz godina uzaludno pokušavali su
pokidati nevidljivu nit, koja spojila je
njihove budalaste duše.
Ostali su svoji… jaki, razumni, daleki,
ali gubili su bitku s ljubavlju zaraženim mislima,
u kojima prvi put zagrlili su se, poljubili…
zavoljeli se.
(A Viktorija je pobjednica!
Nije navikla na gubitke!)
Ta mrska, užasna nit
razbuktala je panični strah
od nabujalih, iskrenih, nelogičnih osjećaja…
i od pakleno neizdržive boli…
KOJA NEMA SMISLA!
Tko to može shvatiti? Tko?!
Ja ne mogu!
Protutnjale su godine grozomornog čuđenja,
ljubljenja u skrovitosti
i borbe s neslomljivim apsurdom.
Viktorija više nije mlada, ni poželjna,
ali Leon i danas (poput Sunca) baca sjaj
na pupove ispod njezinih trepavica
i za turobnih dana grije njezinu drhtavu dušu...
koja bježi od njegove.
I od nastranog odnosa.
Zato ustrajno
nad izdajničkom lokvicom sklapa ruke
i bezglasno Nebu upućuje molbu,
da u nju spusti snagu
i pomogne joj da zubima odlučnosti
pregrize tu prokletu nit,
koja spaja nespojivo.
Tišinu razbija zvuk suza,
koje pljušte s Viktorijinih obraza
i kapaju pored iskrice nade.
Unutarnji glas govori joj
da uskoro izvući će se
iz morbidnog odnosa,
koji ni ona sama ne razumije.
A tko ga može shvatiti? Tko?!
Ja ne mogu!?
Ali, dobro poznajem Viktoriju,
i vjerujem u nju.
Kada prestane ljutiti se… na sebe,
zrakama prekrasna života
osušit će još toplu lokvicu na stolu,
sebi i Leonu oprostit će slabost i čudnost,
u brk nasmijat će se podmukloj sudbini…
i zapaliti vatromet. 💥
#viktorija
#gameover
#slavicajuhas
#slavicalavica
#zgodnonezgodna
#nemirland
#kaktusfield
#poezija
#poetry
#videopoezija
#videopoetry