Gosp.Kojicu,kada je pocelo raseljavanje ovog podrucja zbog izgradnje brane,ostatak sela dobio je stanove ili placeve za izgradnju kuca u gradu.Isto se desilo i sa selom Miruse,samo sto su tamo stanovnici vise bili orijentisani prema Niksicu.Pogledajte snimak o selu koga vise nema,tj.Mirusama.Isto tako,mozete pogledati kako izgleda selo Arslanagic-Perovica most,kada se povuce voda iz jezera.Izrone kuce,imanja,jedan prelijep stari most.Prizor od koga zastaje dah.
Arslanagića je na Mostu, poslije potapanja sela, ostalo svega dvije familije, Nazif sa svojima, te moja nena Hiba i tetka Ešefa. Ostali su, preselili u Trebinje, a jedan dio i dalje (u Sarajevu ih je daleko najviše). Godinama poslije, pogotovu ljeti, u selu je bilo puno života, jer su mnogi Arslanagići imali svoje vikendice na imanjima iznad sela… Ovo što su Milo i Ranko besjedili, skroz je vjerodostojno. Jednim dijelom sam i sam svjedok, jer sam mnoga ljeta proveo na Arslanagića Mostu, a znalo se dešavati da bi samo noćio u svojoj kući, dok bi dane i dane provodio, baš, kod Petijevića, kod Ranka… Mati mu Vasiljka, pričala je o cvijeću i zeleni, a meni je, ipak, od svih njenih proizvoda i rukotvorina, najdraži bio njen sir - gruda mladog sira (pošalju me moji sa zelenom pet-stojkom - toliko je koštala gruda sira), a ona ga spremi u malehnoj šerpici, još se cijedi… Do kuće, odlomim par komada, škripi li škripi, pa se znalo desiti da me pošalju nazad po novu grudu sira i to pod strogom prijetnjom da ne ćopam, jer se trebao prijsenac praviti…)… O zlu koje je došlo kasnije, nema fajde a niti smisla pričati, prilikom ovog zapisa… Svi znamo da nam je zlo nametnuto… Arslanagića Most (uključujući Dolove i Banjevce), a ne zaobilazeći ni obližnje Necvijeće NIKAD NISU ZLO PRIHVATILI!!!
Lijepe emisije,,stvarno jesu domacini svaka im cast🥰
Volim zdrave ljude
Starina je legenda
Ljepota
lecl jumor
soma
sima humor
A n e saznadoh sta bi sa Arslanagicima jesu li izumrli ili sta?
Gosp.Kojicu,kada je pocelo raseljavanje ovog podrucja zbog izgradnje brane,ostatak sela dobio je stanove ili placeve za izgradnju kuca u gradu.Isto se desilo i sa selom Miruse,samo sto su tamo stanovnici vise bili orijentisani prema Niksicu.Pogledajte snimak o selu koga vise nema,tj.Mirusama.Isto tako,mozete pogledati kako izgleda selo Arslanagic-Perovica most,kada se povuce voda iz jezera.Izrone kuce,imanja,jedan prelijep stari most.Prizor od koga zastaje dah.
Arslanagića je na Mostu, poslije potapanja sela, ostalo svega dvije familije, Nazif sa svojima, te moja nena Hiba i tetka Ešefa. Ostali su, preselili u Trebinje, a jedan dio i dalje (u Sarajevu ih je daleko najviše). Godinama poslije, pogotovu ljeti, u selu je bilo puno života, jer su mnogi Arslanagići imali svoje vikendice na imanjima iznad sela… Ovo što su Milo i Ranko besjedili, skroz je vjerodostojno. Jednim dijelom sam i sam svjedok, jer sam mnoga ljeta proveo na Arslanagića Mostu, a znalo se dešavati da bi samo noćio u svojoj kući, dok bi dane i dane provodio, baš, kod Petijevića, kod Ranka… Mati mu Vasiljka, pričala je o cvijeću i zeleni, a meni je, ipak, od svih njenih proizvoda i rukotvorina, najdraži bio njen sir - gruda mladog sira (pošalju me moji sa zelenom pet-stojkom - toliko je koštala gruda sira), a ona ga spremi u malehnoj šerpici, još se cijedi… Do kuće, odlomim par komada, škripi li škripi, pa se znalo desiti da me pošalju nazad po novu grudu sira i to pod strogom prijetnjom da ne ćopam, jer se trebao prijsenac praviti…)… O zlu koje je došlo kasnije, nema fajde a niti smisla pričati, prilikom ovog zapisa… Svi znamo da nam je zlo nametnuto… Arslanagića Most (uključujući Dolove i Banjevce), a ne zaobilazeći ni obližnje Necvijeće NIKAD NISU ZLO PRIHVATILI!!!
značilnosti srbin od Srbija otimo