70 godina života i 50 godina braka

(Drago i Ruža Knezović, proslavili 70 godina života i 50 godina braka!)
U rodnom kraju proslavili sedamdesete rođendane i pedeset godina braka
Danas su nam svako malo uprte oči u mlade naraštaje, koji stoje na autobusnim kolodvorima s putnom torbom, odlaze, započinju novi život u tuđini. Brojni pamte iste prizore iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. I tada, davno, su ljudi odlazili, nakon brojnih godina neke od njih susrećemo i danas. Ti nam isti svojim izgledom, ponašanjem, pozitivnom energijom u srcu, daju nadu kako će i ovi naši mladi današnji iseljenici dočekati sretne povratake u rodni kraj.
Zatekli smo se u društvu Ruže i Drage Knezović iz Crnopoda, oni su spletom okolnosti zbog globalne pandemije, ostali malo duže "zarobljeni" u rodnom kraju, nisu se mogli vratiti u Kanadu kako su planirali.
Tamo ih nestrpljivo čeka šira obitelj i sedmero unučadi.
Ipak su produženim boravkom u rodnom kraju nadoknadili ono što im je kroz godine tuđina uskratila. Iskoristili su svaki trenutak za laganu šetnju uz naše rijeke, brežuljke i brdašca. Ako ste ih ikada susreli na tim puteljcima i, ako ste s njima na kratko razmijenili par riječi, valjda ste i vi ostali zapanjeni njihovom pozitivnom energijom, koja se stalno pretaka u divljenje prema ljepoti rodnog kraja i ljudima koje susreću.
Ovih su dana Ruža, djevojački Šimić sa Humca, i Drago uz rodbinu i prijatelje proslavili 70. rođendane i 50 godina zajedničkog bračnog života.
Pitali smo Dragu kakvu budućnost predviđa za ove naše današnje brojne mlade iseljenike koji svakodnevno odlaze u potragu za boljim životom.
Ne treba se bojati za one koji su već ovdje stekli kakve takve radne navike, takvi će se brže snaći u svakom poslu. Sjećam se sedamdesetih godina kad smo se ja i Ruža odlučili iz Njemačke preseliti u Kanadu. Bili smo mladi i odlučni, željni još boljih uvjeta života koje je obećavala Kanada.
Nije bilo nikakvih problema, na brzinu smo sredili potrebne papire i otputovali na drugi kraj svita gdje nas je dočekala Ružina sestra i njena obitelj, kao velika potpora za prve dane nevolje koje su se odmah jedna za drugom zaredale. Tamo nam se u Kanadi već prvih dana istopili svi naši mladenački snovi, takvo što ne bi nikada nikome poželio.
Potpuno novi svit, ne znamo jezika, nitko nam ne nudi nikakav posao, a državu to ne zanima, dala vam je useljeničku vizu i sami se snalazite. Nije nam bilo lako, došli smo sa dvoje male djece, posla nema, prepušteni ste sami sebi i svojim odlukama.
Ja se nisam želio predati, odlučio sam održavat stečene radne navike, kupim lopatu za snijeg i krenem čistit od naše kuće gdje smo stanovali.
Svako jutro kad ljudi iz susjedstva odu na posao, ja se uhvatim svog posla, krenem niz ulicu od kuće do kuće i čistim snijeg po vazdan.
Kad završava radno vrijeme drugima, prestajem i ja sa radom, vraćao bi se kući kad i ostali zaposleni ljudi.
Tih sam dana svoju suprugu često zaticao uplakanu, nije plakala pred mnom, ona bi plakala gledajući mene kroz prozor kako povazdan niz ulicu lopatam snijeg ispred tuđih ulaza i kuća bez ikakve naknade. Nije to trajalo kratko, zaredalo se mjesec ipo dana mog lopatanja po vazdan. Naravno, granulo proljeće prvo u mojoj obitelji onda i u cijeloj Kanadi, tko je očuvao radne navike za takve je bilo posla na pretek. Kasnije smo kroz godine često puta među susjedima u šali načimali temu o mom prvom poslu. Mnogi od njih nikada nisu saznali tko je mene angažirao one zime u čišćenju snijega s kojim Kanada ima velikih problema svake zime.
Ruža nam svjedoči kako se i ona početkom proljeća te prve godine u Kanadi brzo vratila u normalan život, u kojem se naredalo više od 50 godina po tuđem svijetu.
Mi smo imali sreće da smo cijelo vrijeme bili okruženi brojnim našim Hrvatima, sviju nas je još više zbližio i ujedinio Domovinski rat.
Slobodnoj Domovini smo često pjevali, zbog nje se veselili i plakali, a nadasve smo za nju molili i svime i svačim je pomagal!
Ako nekima ova priča nije toliko zanimljiva preporučamo pogledati kratki video koji je nastao sasvim spontano dok Ruža i Drago režu svoju slavljeničku tortu. To su trenuci kad u ljudima spontano prorade emocije, u ovom slučaju isijavaju snagu jedne čvrste bračne zajednice u kojoj i danas ima one mladenačke ljubavi unatoč prohujalim godinama.
Pa i onaj šaljiv komentar u videu, jedne njima bliske osobe, na račun njihova mladenačkog zanosa, koji upozorava prisutne da se ovdje radi o staračkom domu koji je pobjegao iz doma na Bučinama.
Naravno i to je ostavilo svoj simpatičan učinak na jedno bogato upriličeno slavlje dvoje starijih ljudi koje nikada nije napuštao duh zanosne mladosti i bračne ljubavi!
Krešo Vujević

[@nova_vremena]

Uz samo kratko druženje s Ružom i Dragom postajete ispunjeni i radosni, a sretni su oni kome postanu prijatelji! ❤