trava - zeko

Поділитися
Вставка
  • Опубліковано 7 тра 2024
  • Ne samo ona anđelija, volim kad je trava divlja da te zovem đavolija. Zbilja mirisnija od smilja, da se odveže kecelja da se migoljiš kao jegulja. Ljubav je vezilja raznog bilja - od korova do bosilja. Kako god nek bude od milja. I nek škripi na kući grilja. Da ti trave rastravim, da se i sam sastavim, pa da te iznova zatravim. Da se raščarapimo i obosimo - jedno drugo okosimo. Da pjevamo sa Ciganima, da grebe po tabanima, da nas u čergama zaborave kao stare brankiše poprave. Ma neka i okišimo do blata, da smo jedno drugom i srebra i zlata. Da sam klatno od tvog sata, da mi vazda odškrineš vrata. Da gušteram na pokošenom, da te ozmijim na sijenu osušenom. Da smo smjeliji, da su dani veseliji, kad nisi đavolija - umij me anđelija. Umij me ili me u đa’ole pospremi. Samo da sam tvoja trava da mi umiri glava, da se misao uspava. Da ne junačim na poljane, dna da ne zagore nego da se u gore listovi raspomame. Da me izlistaš da me do korica iščitaš, da sve znaš da ne pitaš…Što si birala da više ne biraš, da ljepše snivaš, opet izazivaš, novi komad sebe otkrivaš, pa darivaš, sebe ka puce za mene ušivaš. Možda se žbirovi nažire, da se izvori razglibe, tuđe vojske umire… Jaduljice moja anđelija, ovo je sve tuđa đavolija.

КОМЕНТАРІ • 4