Zagorska Svadba

Sklapanje braka od davnina je predstavljalo važan i veliki trenutak kako za pojedinca, tako i za njegovu zajednicu. Kao preduvjet za stjecanje i odgoj potomstva te nastavak života u zajedništvu, zajednica je u sklapanju braka vidjela svjetlu budućnost u daljnjem prenošenju običaja i tradicija. Običaji su povezani s vjerom, pisanim i običajnim pravima te usmenim i pisanim predajama jednoga naroda, jedne zajednice.
U današnjem prostoru i vremenu naišli su na niz promjena i preinaka, a uzrok tomu su kulturne, društvene, gospodarske, ekonomske i brojne druge preobrazbe sagledane s globalnog i lokalnog aspekta koje su obilježile ovo i prethodno stoljeće. Nekada su, kao i danas, svadbeni običaji i pripreme zauzimali središnje mjesto u životima svih njenih izravnih i neizravnih sudionika. Svadba je bila prilika slavljenja, gošćenja, druženja, pjevanja i plesanja. Važno je istaknuti i mnoštvo njenih raznolikosti koje se svojom složenosti razlikuju od regije do regije, sela do sela, grada do grada.
U Hrvatskoj je tako svaki kraj razvijao i njegovao vlastite običaje po kojima se razlikovao od ostalih te na taj način obogaćivao našu folklornu i kulturnu baštinu. Jedina sličnost je vidljiva u samoj podjeli svadbenih dijelova koje potječu od najistaknutijeg hrvatskog etnologa Milovana Gavazzija. Zagledi, prošnja, obilježje, zaruke, svadba i pohodi ili prvići činili su okosnicu svadbenoga procesa isprepletenu mnoštvom pjesama, dijaloga, vjerovanja i čaranja. Iz same složenosti, jasno je da se svadbeno slavlje odvijalo i po nekoliko dana pa čak i tjedana. Danas takvo slavlje traje samo jedan dan, ali još uvijek se gdjegod u sjeveroistočnoj Hrvatskoj može naići i na njeno trajanje od tri dana.
Sjeverna Hrvatska, odnosno starosjedioci Hrvatskoga zagorja i danas pokušavaju sačuvati i prenositi stare običaje kojima svojim potomcima žele pokazati ljepotu tih ne tako davnih vremena u kojima su se školovali, zaljubljivali i ženili. Danas se, na žalost, stari zagorski običaji sve manje unose u svadbena slavlja, ali to ne znači da su time potpuno zaboravljeni i odbačeni.
Kako izgleda zagorska svadba u vremenu u kojem živimo? Je li sačuvala stare običaje? Na primjeru vjenčanja Dragice i Stjepana Domitran iz 1951. godine, uočiti ćemo različitosti i sličnosti današnjih i nekadašnjih običajnih tradicija zagorskoga kraja iz kojega potječu.
U Hrvatskome zagorju je traženje bračnoga druga ovisilo o nekoliko okolnosti koje su se njegovale kao stari običaj. Posebna pažnje bila je usmjerena na starosnu dob, zdravlje, kraj iz kojega dolaze, imovinski status i obiteljske odnosi. Mladić i djevojka su najčešće živjeli u istome selu ili kraju, a upoznavali su se na točno određene datume i prilike uz ili bez pomoći tzv. bračnih posrednika ili snubokalja koji su im s negodovanjem ili potvrđivanjem pomagali u potrazi za dobrim i pravim bračnim drugom. I obitelj je imala veliku ulogu u odabiru i savjetovanju. Važno je istaknuti da su se nekada mladići ženili s 18 - 22, a djevojke s 15 - 20 godina. Ako se tada ne bi vjenčali bili bi proglašeni „starim“ curama i dečkima što je predstavljalo sramotu za obitelj i selo u kojemu su živjeli.
Danas je sve manje živih izvora koji mogu svjedočiti prošla vremena i s velikom preciznošću i točnošću prenijeti običaje iz njihove mladosti. Svjesni bogate ostavštine koju posjeduju, Zagorci se ponose svime što ih čini posebnima i drugačijima u odnosu na ljude, sela, mjesta i gradove koji ih okružuju, a tomu svjedoče brojni folklorni ansambli i radionica u kojima se mogu vidjeti i naučiti stari zanati, običaji te kulturno-povijesna ostavština kako nikada ne bi pozabili kak su negda živeli. Novo povezuju sa starim jer još uvijek, u njihovoj nutrini živi onaj okamenjeni i usađeni iskon prošlosti koji ih potiče na očuvanje drevnih običaja predaka jer ipak, kako je i sam Domjanić napisao, pozabiti se nemre, kaj imaš još rada.
#zagrebačkimemento #mementopriča

[@khankurblaj3934]

lijepi zapis starih narodnih običaja hrvatskog zagorja!