Čajetina - Zlatiborski okrug, Srbija

Čajetina je zlatiborska varošica i njegovo administrativno središte. Godine 1991. imala je 2584 stanovnika i 840 domova, a 2002. godine 3151 stanovnika i 1016 domova.
Istorija
Prvi do danas pronađeni dokument koji pominje Čajetinu je iz 1815. godine. To je pismo Jovana Mićića knjazu Milošu kojim ga obavještava o prijemu poreskih knjiga. Čajetinu 1826. godine pominje i Joakim Vujić u svojoj knjizi "Putešestvije po Serbiji". On piše da je od Čigote, preko Strmca, kroz gustu šumu, došao u Mićićevu Čajetinu, u kojoj je rujanski serdar imao svoj "dvor".
Kada je postavljen za rujanskog kneza, Jovan Mićić je izabrao Čajetinu za svoje stalno sjedište i 1817. u njoj je podigao konak sa mnogim zgradama. Oko Mićićevog konaka se kasnije razvila varošica Čajetina.
Prema predanju, najstarija porodica u Čajetini su Šišovići, i Džambići koji vode porijeklo od njih. Druge dvije najstarije porodice su Spasenići i Ninčići. Svi ostali su doseljeni iz Raške, Hercegovine, Bosne, Crne Gore ili drugih zlatiborskih sela.
Čajetina je imala veliki značaj. Ona je bila centar jedne velike teritorije, a preko nje su išle diplomatske veze Srbije sa Crnom Gorom. U to vrijeme je imala svega nekoliko kuća, ali se, vremenom, sve više izgrađivala. Sjedište sreza je ostalo u Čajetini sve do 1845. godine, kada su ga Ustavobranitelji premjestili u Užice. 1863. godine, za vrijeme druge vladavine Mihaila Obrenovića, sjedište sreza se vraća u Čajetinu i iste godine ona dobija vodovod. Krajem XIX vijeka, izgrađene su i škola i crkva. Nova školska zgrada je podignuta 1905. godine. 1927. godine izgrađen je savremeni put Užice-Kraljeva Voda, pa je i Čajetina priključena na njega.
Godine 1930, opština je podnijela molbu Ministarstvu unutrašnjih poslova da se Čajetina proglasi za varošicu, i ova molba je usvojena novembra iste godine, pa je Srbija dobila jednu od najmanjih varošica.