Tragom crnogorske pismenosti od IX do XV vijeka

Tragom pismenosti IX - XV vijek. Urednik Novica Samardžić. Tekst dr Vojislav Nikčević. Tekst čitao Dragoljub Iliić. Reditelj Gojko Kastratović/ Proizvodnja: TV Titograd 1983.
Od sredine 9. stoljeća na teritoriju suvremenog crnogorskog primorskog pojasa utemeljuje se veliki broj benediktinskih samostana. Dok su tragovi latinske i grčke pismenosti dukljanskoga perioda djelomično očuvani, o pismenosti na slavenskome jeziku postoje samo posredna svjedočanstva.
Pretpostavka je da se u dukljanskoj državi početkom 11. st. glagoljska pismenost mogla razviti pod utjecajem snažnoga centra slavenske pismenosti u Ohridu.
Uz Skadarsko jezero razvija se književna djelatnost. Centar te djelatnosti bio je dvor i crkveno središte Prečista Krajinska.
Na osnovu sačuvane rukopisne građe sa sigurnošću se može utvrditi da je poslije pada Dukljanskoga kraljevstva pod vlast Srbije, tijekom 13. st. došlo do dominantne uporabe starocrkvenoslavenskoga jezika i ćirilice.
Važniji starocrnogorski književni spomenici iz toga razdoblja:
Andreacijeva povelja, iz početka 9.st.;
Barski epitafi, 9.st., pisani u leoninskim heksametrima;
Legenda o Vladimiru i Kosari, iz 11.st., hagiografski zapis nepoznatog Zećanina, djelomično objavljen u glavi XXXVI kronike Ljetopis popa Dukljanina;
Povelje dukljanskih vladara, akti dukljanskih kraljeva i plemstva 11. i 12. st.
Ljetopis popa Dukljanina, vjerojatno s konca 12. st.
Miroslavljevo jevanđelje, kojeg je s konca 12. st. za crkvu u Bijelome Polju prepisao Varsameleons a manjim dijelom dopunio Grigorije Dijak.