MUSTAFA SPAVAO POD MOSTOM, NAJVEĆA MI ŽELJA DA IMAM SVOJU VLASTITU SOBICU, NAROD ME ODHRANIO, RADIM

#mustafa #zenica #trending #video #bosnia
Na ulici živio od malena, pjeva od svoje sedme godine, otac poginuo, majka ubijena: Potresni detalji iz života uličnog pevača Mustafe iz Zenice
Mustafa Hrustić zahvaljujući dobrim ljudima sada privremeno ima krov nad glavom, ali nije mu donedavno bilo lako.
Ulični pjevač Mustafa Hrustić je kao dječak svojom pjesmom uveseljavao građane širom Bosne I Hercegovine I tako godinama. I promrzao I gladan I žedan bez krova nad glavom I dan danas bori se kroz život. Ostao je siroče sa svojih 7 godina kada mu je poginuo otac a nedgu ozatim majka mu je ubijena. On odnedavno radi na zeničkim bazenima. Priča je krenula sa Yotube kanala Srečka Stipovića, poznatog videonovinara koje prati mnogo ljudi.
Kako se navodi do prije dvadesetak dana živio je u šatoru pod mostom na zeničkoj petlji. Zahvaljujući prije svega estradnoj zvijezdi Mariji Šerifović koja mu je platila stanarinu za godinu dana i tri obroka u obližnjem restoranu Mustafa je dobio sezonski posao na zeničkim bazenima gdje ga je primio da radi zenički gradonačelnik.
Naravno mnogi dobri ljudi iz BiH i inozemstva pomogli su Mustafi da prebrodi krizu i vrati osmjeh na lice. Njegove radne kolege imaju samo riječi hvale za njega a jedan nam je rekao kako je Mustafa počeo raditi i bazenima je krenulo nabolje.
Sve više ljudi dolaze na kupanje i više troše na jelo i piće. Mustafu smo posjetili na njegovom radnom mjestu i evo što smo zabilježili.
Mustafa Hrustić (23), ulični pevač iz Zenice koji je živeo ispod mosta, ponovo privremeno ima krov nad glavom zahvaljujući dobrim ljudima.
Iako je imao težak život ne krije detalje iz života kada je spavao po ulici ispod balkona obližnjih zgrada na samom kartonu. Svima koji su mu izašli u susret danas je itekako kako zahvalan.
Za njim su, inače, veoma teške godine. Još od svoje sedme, Mustafa pjeva na ulici. Bez roditelja je ostao, a ljudi koji su vodili brigu o njemu su ga od malih nogu primoravali da zarađuje. Tako je izgubio pravo na srećno i bezbrižno detinjstvo, pa i školovanje, zbog čega sada plaća cijenu.
„Ostali smo mali siročadi, brat i ja smo preživjeli nesreću a otac poginuo..."
- Ja sam od sedme godine pevao na ulici. Otac mi je nastradao. Mi smo spali niz pećinu autom. Otac nam je poginuo, a brat i ja smo ostali živi. Imam nekoliko ožiljaka - Prvo je zapjevao da razgali dušu a onda je počeo svoju potresnu ispovijest pokazujući obraz, pa nastavio:
- Tada su nas preuzeli drugi ljudi, pa smo morali raditi I prositi za druge. Ako ne doneseš toliko i toliko, onda nam slijede batine, pa smo mi često bježali od kuće. Nisam gledao da li je sneg, kiša, spavao sam ispod balkona, na kartonu.
Hrustić se otkriva veoma mlad zaljubio i sa svojom tadašnjom partnerkom ušao je i u brak. Međutim, doživeo je veliko razočaranje.
- Došao sam do 17. godine.... Oženio sam se i mislio sam da ću biti veseo..Bili smo u braku tri godine a poslije tri zajedničke godine nemamo kontakt. Snašao sam se. Pjevao sam po ulici I ostao bez ikoga I bez krova nad glavom.
Slova je, sa druge strane, naučio preko interneta.
- Nisam išao u školu, ali sam preko interneta naučio da pišem i čitam. Pokušao bih i da se školujem, na sve pristajem, samo da imam svoj dom. Da ne razmišljam o kiriji. Ja bih radio i neki posao stalni, neki zanat da mi neko objasni kako se nešto radi, jer nisam išao u školu - iskren je bio Mustafa.
„Privremeno počeo raditi na Zeničkim bazenima!"
- Odem u čaršiju da pevam, stavim kutiju. Nekad zaradim 30, nekad 50a sada radim na znečkim bazenima I to svjetla obraza čisto I pošteno.
Spavao sam u šatoru ispod mosta kada je čovjek došao da me snima.
Mustafa
Mnoge je potreslo kada je Mustafa rekao da nema nikoga, ni oca ni majku. Ipak, otkrio je da ima brata i tetku. Kaže da je ljetni period dobar za zaradu od pjevanja ali poslije sezone muke da se dože do koje marke.
„ Želja mi je da imam sobicu ali da je moja, zimi nemam marke ni za drva, hranu, kiriju " ali sada evo sam miran do iduće godine za privremeni smještaj.
- Čekam ove vašare, idem i pjevam kad je ljeto. Kad je ljeto, ne sekiram se, pomoć mi ne treba. A kad je zima nemam ni za drva, za hranu, kiriju, teško mi je - izjavio je on a sad je malo lakše kada znam da ću dobiti svoju prvu platu.
Nadam se boljem životu I da više nisam na ulici, moja najveća želja je bilo kakva sobica, kontejner samo da je moj vlastiti, kaže Mustafa za Yotube kanal Narodna iTV - Priče iz naroda.