Bruno Šimleša: Treba li zbog djece ostati u lošem braku?
Вставка
- Опубліковано 22 січ 2018
- U video objašnjavam što sve moramo izvagati kada razmišljamo o razvodu...
Svi znamo da će razvod pogoditi djecu, ali koliko razmišljamo o tome koliko djecu pogađa odrastanje u obitelji koja ne funkcionira?
Koliko ih pogađa kada gledaju roditelje koji se ne podnose ili se ignoriraju ili su samo funkcionalni cimeri?
Kakvu im poruku šaljemo o životu, ljubavi...
Razvod nije trauma, nego druženje u okviru zdravih navika.
Ja sam dijete koje je živjelo u lošem braku. Svaki dan sam se nadala da će se razići i da ću s bilo kojem roditeljem živjeti onda u miru. Međutim, to se tek dogodilo kad sam odrasla i udala se. Brak mojih roditelja samo me naučio da u životu moram patiti i da je to normalno. Tek sad sa 45 godina sam još više ljuta na njih što se nisu odmah razveli. Svojim lošim brakom meni su pokazali loš put u brak i život. Više se ne usudim ponovno udati, jer sam shvatila da se previše bojim da stupim s nekim u brak i da me partner ponovno omalovažava i manipulira sa mnom. TREBA SE RAZVESTI ČIM PRIJE!!!
podrzavam te u svemu drzi se
I moja je priča ista kao tvoja ,samo što sam ja još u tzv. braku znam kako ti je al sam bespomoćna i djece bi mi bilo sramota jer su udate.
Ja sam već udovica od svoje 24. godine sa dvoje odrasle djece i nikad se nisam ponovno udala a niti to vise ikad želim. Privlačila sam samu gamad a sa,, hvala Bogu, više nikoga ne privlačim
@@sanelabasic6326 draga gospodjo prije par godina bila sam u istoj situaciji,dvoje male djece,bez posla,bez volje za životom,konstantno bolesna glavobolje,jajnici,bubrezi,kicma... kilaza ispod normalnog kost I koza tako reći.... nije bilo fizičkog maltretiranja (u takvoj porodici sam odrasla i bilo bi mu zadnje da je digao ruku na mene) ali psihickog i te kako,ponizavanje,omalovažavanje, ja sam glupa,nesposobna,ne znam ništa... i sve sam trpila nadajući se kao svaka da će biti bolje a sa druge strane i zbog te 'sramote' i sta će reći ljudi. A onda je došao trenutak kada sam shvatila da svim tim što je trpim zapravo uništavam ono što mi je najbitnije a to su moja djeca! Jer nisam se ja bas ni dala,nisam neki depresivac nikad bila i baš me je teško slomiti ali kakav primjer dajem toj svojoj djeci,to mi je odzvonilo u glavi. A što se tiče sramote i ljudi,gospodjo moja postavicu vam pitanje koje sam postavila i samoj sebi: hrane li ti ljudi mene i moju djecu,imam li ja šta od toga hoće li ko reći ovo ili ono,i najbitnije zivim li ja za te ljude ili za sebe??
E sad vidim šta ste napisali i da vas najviše brine šta će I kako će vaša djeca to doživjeti a pri tom su već ostvarene ličnosti... ja mislim da baš zato što su već odrasli ljudi i u brakovima bi trebali razumjeti vaše odluke.
Usput još da spomenem da nije bilo nimalo lako donijeti takvu odluku ali kad sam prelomila to je bilo to. Ubrzo su se samo redali takoreći dokazi da sam donijela ispravnu odluku (i dalje sam se kolebala postupam li ispravno ili ne)
Bilo je teško pogotovo kad imate malu djecu ali ionako sam fakticki uvjek i bila sama. Kako zracis tako privlacis a ja sam imala osjećaj kao da sam se oslobodila iz kaveza 😂 samo pozitivne stvari pocele su da se redaju,bila sam jača nego ikad i još me to drži. Bolesti su nestale i sad shvatam da je sve bilo do psihe. Ma kamo sreće da sam I prije to napravila a ne trpila 12 godina ali nikad nije kasno. Sad I dalje uzivam,vjerujte uzeti SVOJ život u SVOJE ruke.... neopisivo!!
Meni je najviše žao djece zbog svega ali ja koliko god se trudila mene muz predstavlja kao lošu i uvijek sam za sve kriva .Ni razgovor ne pomaže .Pokušala sam i otići al kad nemam podrške ni od koga sve je sramota .A moje zdravlje i živci odlaze. Ne znam kako i dokle više. A i ovo da sazna da pišem ne bi izašlo na dobro.
Žao mi je što vam je tako.Pokušajte se ipak izboriti za sebe, život je jedan. Vjerujem u vas.
Dragi Bruno, znaš, ja sam (moja braća i mama) imala obitelj u kojoj je nasilje (oca) bilo svakodnevnica. Kad sam imala oko 10 godina molila sam mamu da se razvede, da ću joj ja biti "odvjetnik", da ću na sudu sve reći... Naravno, kao većina žena, i moja je mama odlagala i tako su njih dvoje stigli do starosti (oboje su umrli od raka!!! Gotovo logično!). Traumatizira djecu razvod , ako su djeca imala relativno dobrog oca, barem prema njima, ali djeca prema kojoj je roditelj (najčešće otac) također bio grub žele da ga se oslobode! To je moja poruka ženama, majkama: RAZVEDITE SE! SPASITE I SEBE I DJECU OD OCA I MUŽA NASILNIKA! Ili ako vas osobno muči, ako je to patologija, RAZVEDITE SE - ŠTO PRIJE!
❤
Da
Ja sam samohrana majka jednog dijeteta razvedena sam sretno i ja sam naprimer dijetetu objasnila i pripremala ga da bolje shvati i uspijela sam u tome Mali mi puni 12 godina zaljubljena sam u razvedenog tatu sretna sam sa njim planiramo nasu buducnost o moj sin je svjestan i zna i drago mu je zbog toga prihvatio je mog decka kao svog novog tatu sto je jako pozitivno
Naravno da ne treba. Jednostavno
Sto ako je brak jako los i nema emocionalne povezanosti između roditelja. Zene u ovom slucaju vara muza sa mnom. Ja forsiram da ga ostavi ali ona odbija zboga straha od nesigurnosti(manje sam imucan od muza), zbog sto ce drugi reći, zbog roditelja na kraju i zbog malog. Isti taj mali ne kuzi da između roditelja ne funkcionira a niti muž kuži da ga vara i svega je nesvjestan. Sto tada napraviti. Evo vas savjet Bruno meni ali i njoj molim vas?
Ne bih rekla da treba, bolje je ostati u dobrim odnosima, zbog djece, ali ako ne ide ne ide.