🔴 Djevojačka pećina - Kad gara zagrmi - Brateljevići kod Kladnja - Bosanski teferic

Facebook ► / bosanskitefericc
Djevojačka ili Brateljevićka pećina nalazi se u Brateljevićima, zapadno od Kladnja, Bosna i Hercegovina.
Smještena je na udaljenosti 1 km. od naselja iznad desne obale rječice Bukovice, pritoke Drinjače, oko 30 metara visoko iznad doline. Znatnih je dimenzija, dužine 250 m, širine do 30 m i visine do 20 m. U pećini nalazi se djevojački grob po kome je pećina i nazvana. Dio pećine uređen je za turističku posjetu.
Djevojačka pećina je kao mjesto ljetnjeg klanjanja kladanjskih muslimana poznata još od kraja prošlog stoljeća. U pećini se, posljednji utorak pred Aliđun, učila dova. Spominju se i u krš utesane merdevine koje služe kao mimbera odakle je imam govorio hudbu.
Djevojačka pećina služila je kao sveto mjesto od ranog bronzanog doba, a možda već i od mlađeg paleolita pa sve do srednjeg vijeka. Kasnije se poštovanje ovog mjesta nastavlja kao dovište koje pripada jurjevskom krugu. U cijeloj sakralnoj povijesti Bosne sveti Jurje je jedna od ključnih svetih osoba. Svetome Jurju islam dodjeljuje mjesto dobrog, kako svjedoči jedna dova Uveisa el-Karenija, Jemenca. Poštovanje svetog Jurja prisutno je među muslimanima širom svijeta, a crkva povezana s njim u mjestu At-Taiba jedno je od svetih mjesta za muslimane. Danas je to uz Ajvatovicu kod Prusca najveće mjesto zijareta bosanskohercegovačkih muslimana. Uvedene su i promjene tako da dovi prisustvuju i žene, a molitva koja se nekad učila na kraju pećine (postoji dio koji se zove mihrab) sada se uči napolju. Objekat kulta postao je djevojački grob koji posjećuju uglavnom žene i na koji ostavljaju zavjetne darove. U vrijeme dove, krajem avgusta (dova je pomaknuta iz ciklusa tzv. jurjevskih dova), pećinu posjeti između 20.000-30.000 posjetilaca.
Pažnju naučne javnosti svojom interpretacijom crteža na ulazu u pećinu skrenuo je tek 1979. godine M. Hažijahić. Pećina ima prostran ulaz i na obje njegove strane nalaze se urezani crteži. Desna strana je prekrivena mahovinom pa se tek na nekim mjestima crteži primjećuju. Nekoliko njih pri samom dnu možda pripadaju najstarijoj fazi crteža u Djevojačkoj pećini. Lijeva strana je slobodna i na njoj snalaze se crteži koji su predmet razmatranja. Postoji više skupina crteža ukupne dužine oko 10m
Posljednja istraživanja crteža pokazuju da se u Djevojačkoj pećini može izdvojiti nekoliko razdoblja. Neki prikazi, kao što su strijelica na lijevoj strani ulaza i prikazi koje sačinjavaju samo crte na desnoj strani ulaza, u kojima se ne može prepoznati neka cjelovita slika, a koji po potezima neobično sliči na ureze u Pećini pod lipom, kao da pripadaju najmlađem razdoblju mlađepaleolitske umjetnosti. I lik jedne žene, koja je do sada ostala nezapažena, veoma je sličan ženskim likovima sa izraženim kukovima i grudima iz francuskog paleolita.
Ranom bronzanom dobu pripadaju polja sa tačkama i vjerovatno neki jednostavni prikazi jelena. Složeniji poticaj stoji iza crtača jahača na jelenu, ali kojem vremenu to pripada, teško je reći. Simbolika jelena, prisutna je u prahistorijskim periodima. Slični jeleni nalaze se na knemidama nađenim u jednom tumulu na Glasincu koji pripada halštatskom periodu.
Izdvojeni prikazi konjanika, koji izlaze iz pećine, vjerovatno pripadaju razdoblju srednjeg vijeka.
Pomalo zagonetno djeluju dva lika za koje, bar za sada, nema valjanog objašnjenja. Jedan lik je žena koja je prikazana sa dugom kosom ili prije sa ogrtačem preko glave koji pada do zemlje. Od pojedinosti najizraženije je, pored ogrtača, lice na kome su prikazane oči i nos. Lice je trokutasto jer se čini kao da žena pridržava ogrtač ispod brade. S njene desne strane nalazi se krug sa rupicama koje prate crtu kružnice. Ovaj krug možda i nije u vezi sa ženom jer se i na ovom mjestu, kao uostalom na cijelom prostoru koji pokrivaju, crteži preklapaju. Drugi lik je čovjek uvjetno nazvan čovjek sa krilima kome također, teško je odrediti značenje i vrijeme nastanka. Po izgledu lica i crtama čini se kao da je iz istog vremena kad i žena s ogrtačem. U odnosu na prikaze ostalih ljudi on je znatno složeniji. Najbližu usporedbu moguće je naći u urezanom crtežu anđela iz mjesta Tunkelbad kod sela Assiago u Italiji koji je okvirno vremenski određen u historijsko vrijeme.
Teferič je: zabavljanje, provod, uživanje u prirodi, izlet u prirodu u svrhu provoda i razonode. Teferič je ušao i u našu dragu sevdalinku- »jel ti žao Banjaluke, Banjalučkih teferiča, kraj Vrbasa akšamluka…«. Stari veliki teferič je obično održavan 2. avgusta na Aliđun. Poznati su širom naše domovine čuveni teferiči koji se održavahu u velikim gradovima, ali i oni po selima i zaseocima. Na teferiču se pravo 'lojilo', jelo, pilo i zabavljalo. Okretali su se na ražnju volovi, ovce, jarad a pjevale su se bome i najljepše na svitu pjesme, pjevale su se sevdalinke. Ima brate i teferiča u vlastitoj režiji. Radni narod što vaik radi iskoristi kakakv državni praznik ili wikend i skrasi se pored lijepe rijeke, potoka pa oplete po ćevapima, ražnjićima.