Antun Gustav Matoš - Utjeha kose (recitacija)

UTJEHA KOSE
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva.
Antun Gustav Matoš
Knjiga pjesama (1906.)
Recitira Ivan Kojundžić, spiker HRT-a

[@Mara-fm2be]

Ovu pjesmu sam ucila na pamet prije 60 ,godina. Nisam je cula, bar pola od tih godina I sebe sam iznenadila, samo sam na jednom mjestu pogrijesila. HVALA za ovakve priloge.

[@duskagutovic793]

Da
Isto samo prije nesto manje od 50, kad su se jos pjesme ucile napamet

[@ljiljanalukic7703]

Da, i nju sam znala napamet! Divno je prisjetiti se poslije pedesetak godina! Hvala!😊

[@herminaevetovic404]

Oh divno 😢❤

[@mihaelmrvalj5978]

I ja sam poceo da pišem pjesme imam 13 godina zahvaljujem Matošu jer mi je uzor