Tiha noć i Buđenje (Ljetne noći 2021)

Ulaznice: bit.ly/Ulaznice_Exit
TIHA NOĆ - 1.9. i 2.9. u 21h u Studiju EXIT (Gundulićeva 37/1)
Tekst: Steven Berkoff (orig. „Harry’s Christmas”)
Režija i scena: Matko Raguž
Igra: Franjo Dijak (Bruno)
Predstava „Tiha noć” govori o skrivenoj strani Božića, o onoj strani o kojoj se u javnosti rijetko govori - o lažnim odnosima, prisilnim druženjima, lažnom osjećaju popularnosti, ali i o pretjeranim osjećajima bezvrijednosti koje doživljavaju oni koji nemaju obitelji, koji su obudovljeli ili jednostavno povučeni.
Dok se za Božić vežu toplina, ljubav, druženje, slavlje i veselje, predstava „Tiha noć” progovara o samoći, nepripadanju i otužnom veselju koje osjeća veliki broj ljudi. Fama oko Božića nameće imperative - moraš biti popularan, moraš se družiti, moraš slaviti, moraš biti s nekim. I dok jedan dio ljudi zapravo u svemu tome ne uživa, drugi dio ljudi, uslijed osobnosti ili okolnosti, nema priliku sudjelovati u (lažnom ili iskrenom) duhu Božića.
Bruno je jedan od onih koji Božić nema s kime proslaviti, jedan od onih koje je život nasukao na pustoj obali i koji se sa svojom situacijom hvata ukoštac na svoj način.
______________________________________________________________________________________________
BUĐENJE - 3.9., 4.9., 5.9., 6.9. i 7.9. u 21h u Studiju EXIT (Gundulićeva 37/1)
Koprodukcija Teatra EXIT i Osječkog ljeta kulture - Gradske galerije Osijek
Tekst: Brad Birch
Režija: Aida Bukvić
Igraju: Iva Kraljević i Silvio Mumelaš
Ona i On. Mladi. Zaljubljeni. Zaposleni. Dvije plaće, dobra, sigurna radna mjesta. Svaki dan ista rutina: buđenje - tuširanje - doručak - vožnja na posao - ured - pauza za ručak - ured - vožnja s posla - večera - kauč- televizor - krevet - buđenje - tuširanje - doručak - vožnja na posao - ured - pauza za ručak - ured - vožnja s posla - večera - kauč- televizor - krevet… Sretni su? Ne postavljaju si bespotrebna pitanja. To je dio paketa. To se podrazumijeva. Kad se odjeća zgužva izglačaš je svojim parnim glačalom. Kad se uznojiš istuširaš se toplom vodom iz svog električnog bojlera. Kad si gladan izvadiš sendvič iz njegova plastičnog omota. Kad si umoran baciš se na svoj madrac od memorijske pjene. Glavno da nam bombe ne padaju po glavama. To su neki tuđi ratovi. To su samo vijesti. Ratova uvijek negdje ima. To je dio paketa. To se podrazumijeva. Glavno je da smo mi dobro. A dobro smo. Sve je dobro. Svaki dan…
Koji je danas dan? Danas je dan kad iz bankomata nije izašlo ništa osim papirića na kojemu piše: „Transakciju nije moguće izvršiti“. Danas je dan kad si se probudio i spoznao svu beznačajnost vlastita života. Pa se odlučiš oduprijeti toj ispraznosti, običnosti, konvencionalnosti, tehnološkoj manipulaciji, društvenim normama i svim kompromisima svijeta. I dobro ti je, uzbudljivo i novo. Zgužvan si i smrdiš, ali to te više ne opterećuje. Briga te za vijesti. I za tuđe ratove. Sad vodiš, napokon, svoj vlastiti. U tvom ratu je dobro. Glavno je da si ti dobro. A dobro si. Sve je dobro. Svaki dan…
Koji je danas dan? Danas je dan kad si ogladnio. U ruci držiš svoju posljednju konzervu graha, ali u tvome otvaraču za konzerve iscurile su baterije. Danas je dan kad ti nije palo na pamet da izađeš van, uzmeš prvi kamen i razbiješ tu vražju, limenu stvar. Umjesto toga guliš etiketu i jedeš papir. Danas je dan kad se ne radi više o beznačajnosti tvoga života nego o potpunoj nepripremljenosti za nj. Danas je dan kad ti je krivo što nisi pogledao više dokumentaraca o majmunima.
Danas je dan kad sjediš u mraku kazališta, u tišini i kažeš si: „Ma, to nisam Ja! To su Ona i On. To su Oni.“
Zaplješćeš im, jer, to je dio paketa. To se podrazumijeva. Pa odeš do bankomata. Pa do trafike - po nove baterije.
Marijana Fumić, dramaturginja