Nevidljive žene Crne Gore: Mia Jokanović

Kad smo već kod Durmitora blizu je i Pivska planina, red je da se ispoštuje durmitorski prsten, jedan od ljepših, ako ne i najljepši panoramski put u Crnoj Gori. Na tom putu, kad prođete Sedlo, spustite su u Pišče, prođete kroz Trsu, i krenete malo ka Crkvičkom Polju, ima skretanje desno za katun Ljeljenak. Tu se smjestila već 12 godina Mia Jokanović iz Foče, kada se udala za Stevana Jokanovića i svoj gradski život zamijenila za crnogorsku tradicionalnu katunsku scenografiju, u koju je unijela novu energiju, modernije pristupe i time uticala ne samo na gazdinstvo Jokanović, već i na svoje okruženje.
Mia je drugačija i po tome što su je njeni roditelji iz Foče stambeno obezbijedili, baš kao i njenog brata, na ravne časti. Nije se bavila poljoprivredom u bilo kakvom većem obimu ranije. Premda Foča nije daleko odavde, neki su običaji drugačiji nego u Crnoj Gori, pogotovo tradicionalnoj, planinskoj, ali Mia kaže da se lijepo uklopila. Na gazdinstvu imaju 18 krava i upravo su završili novi mljekar, po novim pravilima, sa pločicama i sličnim modernim materijalima na vrh Ljeljenka, jer tako nalažu nova pravila. Na stranu to što je nelogično takve uslove tražiti na katunu, ono što je još važnije, kaže Mia, sir će izgubiti tradicionalni ukus koji mu daje drvo i bakterije koje tako nastaju. No, nisu se institucije osvrtale mnogo na komentare planinki, pločice su postavljene, pa šta bude. Mia snabdijeva svojim proizvodima etno selo Sastavci tokom cijele ljetnje sezone. Dobro Jokanovićima, imaju stabilnog kupca koji povuče skoro cijelu količinu sira i skorupa sa katuna, a dobro i etno selu Sastavci, imaju u ponudi tradicionalni planinski proizvod visokog kvaliteta iz bliskog okruženja, što utiče i na njihovu ponudu.
Mimo sira, Jokanovići proizvode i vrhunski krompir, šargarepu, luk, pasulj i brojne druge proizvode, kao i većina ljudi u Trsi. Ali ono po čemu se razlikuju Jokanovići, a što je ovdje donijela Mia, jeste preduzimljivost u smislu prodaje. Mia je digitalno pismena i aktivna je na mrežama. Povezala se sa nekom kurirskom službom, pa sve svoje proizvode prodaje po cijeloj državi. Porudžbine prima online ili telefonom, pozove kurire, i začas tamo neko u Baru dobije krompir sa Trse, koja mnogim ljudima u Crnoj Gori zvuči kao neko udaljeno i teško dostupno mjesto. I ne samo to, kada joj nestane sopstvenih proizvoda, Mia ,,protrese” komšiluk, one ljude u koje ima povjerenja, za koje zna da imaju dobar proizvod, pa proda i njihovo. Tako, na vrh Ljeljenka, u surovom planinskom okruženju, imamo cijelu osmišljenu prodaju poljoprivrednih proizvoda koja glatko teče, uprkos daljini, lošim putevima, predrasudama, sve zato što Mia zna da ništa nije nemoguće, samo ako je čovjek uporan.
Od prošle godine se bave i turizmom, jer su na odličnoj lokaciji, na durmitorskom prstenu, na korak od parka prirode Piva. Već imaju goste, uglavnom zbog hrane, mada Jokanovići dodaju nove smještajne jedinice da bi upotpunili ponudu. Gosti, naravno, najviše komentarišu upravo hranu, Mijin kačamak koji je ovdje naučila da pravi. U komentarima se stalno pominje Mia. Miju pominju i komšije. Zatekli smo kod nje Milijanu Bogdanović Drinčić iz susjednog sela Pišče, majku četiri ćerke koje izdržava od sira koji pravi na katunu iznad Pišča, do kog ni put ne postoji. Kaže nam Milijana da je i ona zainteresovana za turizam, uprkos tome što nema puta, jer je vidjela kod Mije da to može da funkcioniše. I ćerke su joj zainteresovane, najmlađa već trči ovamo da pomogne Miji kad dođu gosti, a i ,,krade zanat”.
Mia, dakle, muze krave i pravi sir, uzgaja razno voće i povrće, dočekuje goste, radi sve tradicionalne poslove na imanju i u domaćinstva, ali i vozi, prisutna je na mrežama i koristi digitalne alate za marketing svojih proizvoda i usluga. Taj spoj joj je omogućio da bude uspješna u poslu koji radi, drugačija, da mobiliše i svoje okruženje i uključi ih u neke za njih nove aktivnosti. Skidamo joj kapu za energiju koju ima!
www.ruralholid...