Definicija anarhizma (od grčke an-, i arke, suprotno autoritetu), je naziv koji je dan principu ili teoriji života i ponašanja koje društvo bez vlade zamišlja u kojem se postiže sklad, a ne podvrgavanjem zakonu niti poslušnosti autoritetu, već slobodnim sporazumima sklopljenim između različitih skupina, teritorijalnih i profesionalnih, koji se slobodno konstituiraju za proizvodnju i potrošnju i za zadovoljenje beskonačnih potreba i težnji civiliziranog bića. U društvu razvijenom na temelju ovih smjernica, dobrovoljne udruge koje su već počele pokrivati sva područja ljudske djelatnosti dobile bi još veće proširenje do točke zamjene države u svim njezinim funkcijama. Predstavljali bi isprepletenu mrežu, sastavljenu od beskonačnog broja grupa i federacija svih veličina i stupnjeva, lokalnih, regionalnih, nacionalnih i međunarodnih, privremenih ili manje ili više stalnih, za sve moguće ciljeve: proizvodnju, potrošnju i razmjenu, komunikacije , zdravstvene usluge, obrazovanje, uzajamna zaštita, obrana teritorija itd. i, s druge strane, radi zadovoljenja sve većeg broja znanstvenih, umjetničkih, književnih i društvenih potreba. Nadalje, takvo se društvo ne bi pretvaralo da je nepromjenljivo. Naprotiv, kao što se događa u cjelokupnom organskom životu, to bi proizlazilo iz harmonije vječnog i promjenjivog prilagođavanja i podešavanja ravnoteže mnoštva snaga i utjecaja, a to bi se podešavanje i dobilo. Ukratko rečeno, ako nijedna sila nije uživala posebnu zaštitu države. Kad bi se društvo, prema ovome, organiziralo prema tim načelima, ljude ne bi ograničavalo, u slobodnom ostvarivanju svoje proizvodne radne sposobnosti, kapitalističkim monopolom kojeg podržava država; niti u izvršavanju svoje volje iz straha od kazne ili iz poslušnosti metafizičkim entitetima ili pojedincima koji oboje vode smanjenoj inicijativi i intelektualnoj servilnosti. Osoba bi bila vođena svojim vlastitim razumom, koji bi nužno nosio otisak slobodnog djelovanja i reakcije vlastitog ja i etičkih koncepcija okoline.
Definicija anarhizma (od grčke an-, i arke, suprotno autoritetu), je naziv koji je dan principu ili teoriji života i ponašanja koje društvo bez vlade zamišlja u kojem se postiže sklad, a ne podvrgavanjem zakonu niti poslušnosti autoritetu, već slobodnim sporazumima sklopljenim između različitih skupina, teritorijalnih i profesionalnih, koji se slobodno konstituiraju za proizvodnju i potrošnju i za zadovoljenje beskonačnih potreba i težnji civiliziranog bića.
U društvu razvijenom na temelju ovih smjernica, dobrovoljne udruge koje su već počele pokrivati sva područja ljudske djelatnosti dobile bi još veće proširenje do točke zamjene države u svim njezinim funkcijama. Predstavljali bi isprepletenu mrežu, sastavljenu od beskonačnog broja grupa i federacija svih veličina i stupnjeva, lokalnih, regionalnih, nacionalnih i međunarodnih, privremenih ili manje ili više stalnih, za sve moguće ciljeve: proizvodnju, potrošnju i razmjenu, komunikacije , zdravstvene usluge, obrazovanje, uzajamna zaštita, obrana teritorija itd. i, s druge strane, radi zadovoljenja sve većeg broja znanstvenih, umjetničkih, književnih i društvenih potreba.
Nadalje, takvo se društvo ne bi pretvaralo da je nepromjenljivo. Naprotiv, kao što se događa u cjelokupnom organskom životu, to bi proizlazilo iz harmonije vječnog i promjenjivog prilagođavanja i podešavanja ravnoteže mnoštva snaga i utjecaja, a to bi se podešavanje i dobilo. Ukratko rečeno, ako nijedna sila nije uživala posebnu zaštitu države.
Kad bi se društvo, prema ovome, organiziralo prema tim načelima, ljude ne bi ograničavalo, u slobodnom ostvarivanju svoje proizvodne radne sposobnosti, kapitalističkim monopolom kojeg podržava država; niti u izvršavanju svoje volje iz straha od kazne ili iz poslušnosti metafizičkim entitetima ili pojedincima koji oboje vode smanjenoj inicijativi i intelektualnoj servilnosti. Osoba bi bila vođena svojim vlastitim razumom, koji bi nužno nosio otisak slobodnog djelovanja i reakcije vlastitog ja i etičkih koncepcija okoline.