Nevidljive žene Crne Gore: Gordana Dulović

Kada se krene od Kolašina prema Sinjajevini, prolazi se kroz čuveno selo Lipovo, lijepu dolinu koja podsjeća na Švajcarsku i Alpe (osim puta koji, naravno, ukazuje na to da ste ipak u Crnoj Gori). Na samom početku sela živi porodica Dulović, ali ih ljeti nećete tu naći. Ljeta provode u Gornjem Lipovu, na katunu, jer žive od stočarstva. E tamo, u Gornjem Lipovu, naći ćete jednu ušuškanu dolinu, izolovano mjesto sa starom kamenom kućom i drvenom kužinom kojom gospodari Goca, junakinja ove priče.
Goca je rođena u selu Bojiće, u Gornjoj Morači, u poljoprivrednoj porodici koja je imala osmoro djece - četiri ćerke i četiri sina. Dio te porodice su bile i tri babe sa očeve i majčine strane, pa je Goca imala od koga da uči o poljoprivredi, kuvanju, pletenju i sličnim vještinama. Tamo je završila osnovnu školu, a dalje se nije školovala, jer se, kaže, u to vrijeme ženska djeca nisu školovala, bilo je važno da znaju te ,,ženske” poslove. Udala se sa 20 godina, za Dragana Dulovića, jednu poljoprivrednu porodicu zamijenila drugom, isto višečlanom. Rodila je petoro djece, tri ćerke i dva sina, i sa smijehom kaže da je porasla u velikoj familiji i uvijek voljela da i sama ima veliku porodicu. Dvije su joj ćerke udate, pa Goca, iako to niko ne bi rekao kad je vidi, ima i troje unučadi.
Svoju je djecu uvijek učila da poštuju selo, da nauče sve radove neophodne za selo, ali poučena svojim iskustvom, voljela je da završe škole. Zato su joj djeca mahom bila lučonoše u osnovnoj i srednjoj školi, neki su već završili fakultete, a neki su danas odlični studenti sa visokim prosjekom, za ponos Lipovu i Kolašinu, a ne samo Dulovićima. Školovani su od prihoda od kolašinskog lisnatog sira, jer ni Dragan ni Goca nigdje nisu imali niti danas imaju kakve stabilne poslove i prihode, i poljoprivreda, ma koliko ljudi govorili da je nesigurna, njihov je jedini sigurni izvor prihoda.
Gocin radni dan traje 12 sati i sastoji se od teškog rada. Njeno “radno vrijeme”ne poznaje pauzu, vikend, praznike i bolovanje. Povrijedila se prije nekoliko godina, pa ima metalnu šinu u kičmi, ali to niko opet ne bi primijetio kad je vidi nasmijanu, užurbanu i stalno u nekom poslu. Kaže sledeće:
,,Sad samo ne mogu ovaj lonac pun mlijeka da podignem odjednom, već odlijem malo po malo, znači ja opet sve mogu, samo na druge načine.”
I taj se kolašinski sir pravi kao da nema šine, muzu se krave, unučad se čuvaju, bere borovnica i spremaju ručkovi za goste, a da niko ne shvati da ta gospođa ima neke zdravstvene tegobe. Plaši se samo dvije stvari - zmija i gromova, i reklo bi se da sve druge nemani koje život može da donese sa lakoćom može da savlada. I sa gromovima bi lako, kaže, da nema šinu.
Seoskim turizmom se bavi 7-8 godina, iz radoznalosti, zato što joj oko kuće stalno prolaze planinari, zato što je prepoznala da bi mogla da ostvari dodatne prihode baš u trenutku kad su najstarija djeca kretala na fakultete. Lokacija im je odlična, mjesto bajkovito, proizvodi koje nude gostima vrhunskog kvaliteta, prosto je sve idilično, i to bez imalo pretjerivanja. Dragan je bio saglasan, djeca takođe, a Goca naravno spremna kao zapeta puška da iskoristi podršku koja joj je pružena da unaprijedi uslove i krene sa poslom. Išla je na obuke, sa svake donijela nešto novo u svoje domaćinstvo i svaku na pravi način iskoristila. Zato danas, na pragu svoje kuće, uz redovne poslove u kojima je niko ne može zamijeniti, obavlja još jednu djelatnost koja joj ne oduzima mnogo vremena, a donosi novu zaradu.
Na Gocu se ne vodi ništa od imovine ”ni u rodu ni u domu”, osim krava, za njih sa smijehom kaže: ,,One su moje!” Nije karakteristično za tradicionalne sredine da se na ženu išta vodi, ali, Goca kaže a njen Dragan je očigledno saglasan: ,,Mi smo riješeni da ovo što mi imamo bude podijeljeno na svu našu djecu, i mušku i žensku, jer to su sve jednako naša djeca”. Samo jedna od Gocinih ćerki nije bila zainteresovana za školu, i udala se tu u Lipovu, a Goca kaže: ,,Mlada se udala, ali, rodila je finu djecu, i to je fakultet!” Ako je život i stečena mudrost fakultet, naša Goca ga je završila sa desetkom. Privilegija je poznavati je.
www.ruralholid...