Draga Ivana...sestro po duši... kčeri po srcu, jer svoju po krvi nemam...ali tebe draga tako jako osjećam od prvog dana kada si mi se jednostavno pojavila u toj maloj kutijici...pratim te, pomažeš mi puno, puno. Ne javljam se često i uglavnom kasnim sa čitanjem tvojih objava, videa...pa mi nema smisla da se oglasim za temu koja je bila prije dosta vremena. Ja sam ti vremešna baka, 67 godina, i baš me briga za te godine...pomalo sam, svako malo u zdravstvenim tegobicama kojima baš i ne dam da ne slome. Ponekad sam na dvije štake, pa na jednoj, pa uz onaj, ja kažem "damski štap"...a u zadnje vrijeme, oko 3 mjeseca bez pomagala. Draga moja, znam da je svih nas život satkan od uspona i padova, tuge i radosti, sreće i malo manje sreće...svi bismo mogli napisati roman od naših života...autobiografije, edukativna svjedočanstva...poput tvoga koje je inspirativno za zve generacije i uzraste...Draga duhovna kčeri...ja sam ti nakon dvije godine oživjela, nakon teške depresije...i po duhovnom..."noći tame"...bilo je preteško...ali vjera, nada...poneko štivo, molitva...tvoje svjedočanstvo i objave i tvojih vjernih pratitelja...njihove objave... moj unuk ( 15 ), suprug, sin, snaga, njezina kčer (moja prvijenčica u ulozi nekrvne unuke)...uža obitelj i zerica prijatelja...jedna prava od četvrte godine života...dakle preko 60 godina prijateljstvo...davali su mi snagu da ze izdignem a da nisu ni upola znali kako mi je teško I sa čime se sve nosim... Kada su me napale suidicidne misli...tada se sve prelomilo (moj tata je to učinio u pomračenju uma prije 27 godina)...bol je uvijek tu, žal... Prije 22 godine mi majka odlazi u nebo na mojim rukama, Bogu hvala za svu snagu kojom sam bila zamilovana da to podnesem... Draga, nepovezano ti zborim, jao da se divanim sa tobom...puno je toga...a znaš šta me je trglo...odlazak moga brataca u nebo...u tri tjedna je morao otići...i svojoj sestrici ( stariji je 4 godine od mene ) je ostavio u zalog da ŽIVIM i da molim za njegovu dušu i naših roditelja... mila moja duhovna kčerce...evo me, kao da sam te nazvala i bez daha podijelila sa tobom svoju tugu...žal, i RADOST ŽIVOTA...od 18. 09.2922. g. kada je moj braco sklopio svoje umorne oči...ja sam svoje otvorila širom, prodisala i rekla ZBOGOM LJUBLJENI MOJ BRACO, DO PONOVNOG ZAGRLJAJA U NEBU... ali sam istovremeno rekla ZBOGOM DEPRESIJO, ANKSIOZNOSTI, SUICIDNE PRISILNE MISLI...ZBOGOM ZA UVIJEK, i da se niste usudili napadati nikoga jer molim za sve koji bi nedaj Bože upali u tu mrežu zla nad zlom...Vjerujem u život, molim kako umijem, učim živjeti, iako sam vremešna baka...vrata mi se sva moja kreativnost u rukotvorinama i mnogim drugim vještinama, zajedno smo oživjeli a moja obitelj ima novu, mirišljavu baku, sijedih kosa ali uredno i pročešljanu i moje žalovanje je dostojanstveno...diskretno... BOGU I SVIMA HVALA ZA OVO STANJE ...TEBI VOLJENA KČERCE HVALA ŠTO SI ME SLUŠALA...I ŠTO SI ĆULA SVE ŠTO TI POVJERIH KAO KČERCI...JER SAMO BIH NJOJ MOGLA TOLIKO OTVORITI SRCE I DUŠU...DA ZAJEDNO BRIŠEMO SUSE I KRV KOJE SU PROKAPALE OD TUGE I ZAJEDNO SLAVITI ŽIVOT KOJI ŽIVIM U ZAJEDNIŠTVU SA MNOGIM DOBRIM DUŠAMA ... GRLIM TE I LJUBIM (I TVOJU DIVNU OBITELJ) JA NEZNANA STARICA ....JEDNOSTAVNO VAS VOLIM. OPROSTI NA DUŽINI PRIČE I HVALA BOGU I TEBI ŠTO POSTOJIŠ. BLAGOSLIVLJAM VAS I ŽELIM OBILJE SVAKOG DOBRA PO BOŽJOJ VOLJI I LJUBAVI SVIMA....ZBOGOM.
Hvala 💖🙋
Draga Ivana...sestro po duši...
kčeri po srcu, jer svoju po krvi nemam...ali tebe draga tako jako osjećam od prvog dana kada si mi se jednostavno pojavila u toj maloj kutijici...pratim te, pomažeš mi puno, puno. Ne javljam se često i uglavnom kasnim sa čitanjem tvojih objava, videa...pa mi nema smisla da se oglasim za temu koja je bila prije dosta vremena. Ja sam ti vremešna baka, 67 godina, i baš me briga za te godine...pomalo sam, svako malo u zdravstvenim tegobicama kojima baš i ne dam da ne slome.
Ponekad sam na dvije štake, pa na jednoj, pa uz onaj, ja kažem "damski štap"...a u zadnje vrijeme, oko 3 mjeseca bez pomagala. Draga moja, znam da je svih nas život satkan od uspona i padova, tuge i radosti, sreće i malo manje sreće...svi bismo mogli napisati roman od naših života...autobiografije, edukativna svjedočanstva...poput tvoga koje je inspirativno za zve generacije i uzraste...Draga duhovna kčeri...ja sam ti nakon dvije godine oživjela, nakon teške depresije...i po duhovnom..."noći tame"...bilo je preteško...ali vjera, nada...poneko štivo, molitva...tvoje svjedočanstvo i objave i tvojih vjernih pratitelja...njihove objave...
moj unuk ( 15 ), suprug, sin, snaga, njezina kčer (moja prvijenčica u ulozi nekrvne unuke)...uža obitelj i zerica prijatelja...jedna prava od četvrte godine života...dakle preko 60 godina prijateljstvo...davali su mi snagu da ze izdignem a da nisu ni upola znali kako mi je teško I sa čime se sve nosim...
Kada su me napale suidicidne misli...tada se sve prelomilo
(moj tata je to učinio u pomračenju uma prije 27 godina)...bol je uvijek tu, žal...
Prije 22 godine mi majka odlazi u nebo na mojim rukama, Bogu hvala za svu snagu kojom sam bila zamilovana da to podnesem...
Draga, nepovezano ti zborim, jao da se divanim sa tobom...puno je toga...a znaš šta me je trglo...odlazak moga brataca u nebo...u tri tjedna je morao otići...i svojoj sestrici ( stariji je 4 godine od mene ) je ostavio u zalog da ŽIVIM i da molim za njegovu dušu i naših roditelja... mila moja duhovna kčerce...evo me, kao da sam te nazvala i bez daha podijelila sa tobom svoju tugu...žal, i RADOST ŽIVOTA...od 18. 09.2922. g. kada je moj braco sklopio svoje umorne oči...ja sam svoje otvorila širom, prodisala i rekla ZBOGOM LJUBLJENI MOJ BRACO, DO PONOVNOG ZAGRLJAJA U NEBU...
ali sam istovremeno rekla ZBOGOM DEPRESIJO, ANKSIOZNOSTI, SUICIDNE PRISILNE MISLI...ZBOGOM ZA UVIJEK, i da se niste usudili napadati nikoga jer molim za sve koji bi nedaj Bože upali u tu mrežu zla nad zlom...Vjerujem u život, molim kako umijem, učim živjeti, iako sam vremešna baka...vrata mi se sva moja kreativnost u rukotvorinama i mnogim drugim vještinama, zajedno smo oživjeli a moja obitelj ima novu, mirišljavu baku, sijedih kosa ali uredno i pročešljanu i moje žalovanje je dostojanstveno...diskretno...
BOGU I SVIMA HVALA ZA OVO STANJE ...TEBI VOLJENA KČERCE HVALA ŠTO SI ME SLUŠALA...I ŠTO SI ĆULA SVE ŠTO TI POVJERIH KAO KČERCI...JER SAMO BIH NJOJ MOGLA TOLIKO OTVORITI SRCE I DUŠU...DA ZAJEDNO BRIŠEMO SUSE I KRV KOJE SU PROKAPALE OD TUGE I ZAJEDNO SLAVITI ŽIVOT KOJI ŽIVIM U ZAJEDNIŠTVU SA MNOGIM DOBRIM DUŠAMA ...
GRLIM TE I LJUBIM (I TVOJU DIVNU OBITELJ) JA NEZNANA STARICA ....JEDNOSTAVNO VAS VOLIM. OPROSTI NA DUŽINI PRIČE I HVALA BOGU I TEBI ŠTO POSTOJIŠ. BLAGOSLIVLJAM VAS I ŽELIM OBILJE SVAKOG DOBRA PO BOŽJOJ VOLJI I LJUBAVI SVIMA....ZBOGOM.
Tako duboko iskreno toplo i divno...hvala bako🌹🙌♥️
Istina🌹🥰