Na Uskrs 16. travnja 2017. godine. O Žarku Dolinaru napisano je zaista mnogo, a ja sam jednom prilikom napisao slijedeće: „Danas je Martinje! Najviše sam sretan na Martinje, svećan dan zbog toga što sam uvijek provodio prekrasne trenutke druženja sa svojim pajdašima, pajdašicama i rođacima. Uvijek se rado sjetim svih njih, a najviše sam ponosan na svoje roditelje, bake, ujaka, suprugu, sestre, svaka, šogora i djecu te, na žalost, pokojnih mog pradjeda Martina Grbačića i učitelja i idola Žarka Dolinara koji je baš negdje u vrijeme Martinja dolazio k nama u moju i našu Grabrovnicu. Za one koji ne znaju, Žarko Dolinar je samo jedan od mnogih, najvećih i najzaslužnijih za priznanje neovisnosti Hrvatske. Kad smo krvarili dopremao je lijekove i pomagao potrebitima… To je radio cijeli život. Da nije bilo podrške nobelovaca, sportaša, znanstvenika i ostale intelektualne elite koju je poznavao...Za one koji ne znaju nije bio samo sportaš. Bio je erudit, humanist, poliglot, pravednik među narodima, doktor humane i veterinarske medicine, znanstvenik s pravom predavanja na 6 sveučilišta, kolekcionar, hrvatski najbolji sportaš xx stoljeća...i borac za istinu. Imao sam sreću da nam je bio veliki uzor i prijatelj s kojim sam imao čast kao klinac igrati stolni tenis u Preradovićevom muzeju u Grabrovnici, a u koju je rado dolazio zbog toga što mu je naš Petar Pero Preradović bio omiljeni pjesnik. Kada je došao prvi put u Grabrovnicu i vidio kako mi klinci u Preradovićevom muzeju igramo stolni tenis na starim i pohabanim Elanovim stolovima, koje je dopremio moj tata Antun dok je još bio pedagog škole u Pitomači, rekao je: „A Isusa ti Boga! Jel' ovo moguće…!?“ Igrali smo stolni tenis i kad sam mu uspio prodati drajf, bio sam nevjerojatno sretan. Jednom ex svjetskom prvaku osvojiti bod na takav način!? Godinama nam je darivao ping-pong loptice i rekvizite za stolni tenis. Živio je skromno i uvijek je bio radostan, duhovit, sretan i veseo Čovjek. O tome svjedoči i dokumentarni film "Miles Christi" koji je srećom snimljen o njemu. Hvala svima koji su dali doprinos tom projektu. Budući da HRT već odavno nije povela računa i prikazala javnosti taj film za opće dobro i bolju Hrvatsku, izuzetna mi je čast i zadovoljstvo podijeliti ovaj prekrasan dokumentarac. Sramotno je od HRT-a što se ove godine nije makar na trenutak sjetila i u TV kalendaru dala kratku obavijest na dan rođenja ili smrti velikana Žarka Dolinara i Petra Preradovića. Kad god mogu otići na Mirogoj, nikad ne dođem da Žarku, Petru Preradoviću i još nekim svojim najmilijima ne donesem mali cvijet iz Petrovog vrta iz Grabrovnice i ne zapalim svijeću u znak zahvalnosti, velikog poštovanja i prijateljstva. Dok je mene živog i moje obitelji, uvijek ću to činiti. Ujedno koristim priliku da svima pajdašima i pajdašicama kojima je danas imendan, čestitam imendan i podijelim film „Miles Christi“. Iako nisam alkoholičar, danas ću s guštom pogledati ovaj sjajan film i popiti rijetki gemišt u čast i slavu svim etičnim i dobrim meni uvijek dragim malim i velikim ljudima.Živjeli!" Sramotno je i apsurdno da su Udbaši, a kojima je smetalo i danas smeta sve vrijedno i hrvatsko, progonili ovog velikana do te mjere da su ga stavili i na popis Udbaša. Pa UDBA ga je i protjerala iz HR... Živio Žarko Dolinar - pravednik među narodima!
Na Uskrs 16. travnja 2017. godine. O Žarku Dolinaru napisano je zaista mnogo, a ja sam jednom prilikom napisao slijedeće: „Danas je Martinje! Najviše sam sretan na Martinje, svećan dan zbog toga što sam uvijek provodio prekrasne trenutke druženja sa svojim pajdašima, pajdašicama i rođacima. Uvijek se rado sjetim svih njih, a najviše sam ponosan na svoje roditelje, bake, ujaka, suprugu, sestre, svaka, šogora i djecu te, na žalost, pokojnih mog pradjeda Martina Grbačića i učitelja i idola Žarka Dolinara koji je baš negdje u vrijeme Martinja dolazio k nama u moju i našu Grabrovnicu. Za one koji ne znaju, Žarko Dolinar je samo jedan od mnogih, najvećih i najzaslužnijih za priznanje neovisnosti Hrvatske. Kad smo krvarili dopremao je lijekove i pomagao potrebitima… To je radio cijeli život. Da nije bilo podrške nobelovaca, sportaša, znanstvenika i ostale intelektualne elite koju je poznavao...Za one koji ne znaju nije bio samo sportaš. Bio je erudit, humanist, poliglot, pravednik među narodima, doktor humane i veterinarske medicine, znanstvenik s pravom predavanja na 6 sveučilišta, kolekcionar, hrvatski najbolji sportaš xx stoljeća...i borac za istinu. Imao sam sreću da nam je bio veliki uzor i prijatelj s kojim sam imao čast kao klinac igrati stolni tenis u Preradovićevom muzeju u Grabrovnici, a u koju je rado dolazio zbog toga što mu je naš Petar Pero Preradović bio omiljeni pjesnik. Kada je došao prvi put u Grabrovnicu i vidio kako mi klinci u Preradovićevom muzeju igramo stolni tenis na starim i pohabanim Elanovim stolovima, koje je dopremio moj tata Antun dok je još bio pedagog škole u Pitomači, rekao je: „A Isusa ti Boga! Jel' ovo moguće…!?“ Igrali smo stolni tenis i kad sam mu uspio prodati drajf, bio sam nevjerojatno sretan. Jednom ex svjetskom prvaku osvojiti bod na takav način!? Godinama nam je darivao ping-pong loptice i rekvizite za stolni tenis. Živio je skromno i uvijek je bio radostan, duhovit, sretan i veseo Čovjek. O tome svjedoči i dokumentarni film "Miles Christi" koji je srećom snimljen o njemu. Hvala svima koji su dali doprinos tom projektu. Budući da HRT već odavno nije povela računa i prikazala javnosti taj film za opće dobro i bolju Hrvatsku, izuzetna mi je čast i zadovoljstvo podijeliti ovaj prekrasan dokumentarac. Sramotno je od HRT-a što se ove godine nije makar na trenutak sjetila i u TV kalendaru dala kratku obavijest na dan rođenja ili smrti velikana Žarka Dolinara i Petra Preradovića. Kad god mogu otići na Mirogoj, nikad ne dođem da Žarku, Petru Preradoviću i još nekim svojim najmilijima ne donesem mali cvijet iz Petrovog vrta iz Grabrovnice i ne zapalim svijeću u znak zahvalnosti, velikog poštovanja i prijateljstva. Dok je mene živog i moje obitelji, uvijek ću to činiti. Ujedno koristim priliku da svima pajdašima i pajdašicama kojima je danas imendan, čestitam imendan i podijelim film „Miles Christi“. Iako nisam alkoholičar, danas ću s guštom pogledati ovaj sjajan film i popiti rijetki gemišt u čast i slavu svim etičnim i dobrim meni uvijek dragim malim i velikim ljudima.Živjeli!" Sramotno je i apsurdno da su Udbaši, a kojima je smetalo i danas smeta sve vrijedno i hrvatsko, progonili ovog velikana do te mjere da su ga stavili i na popis Udbaša. Pa UDBA ga je i protjerala iz HR... Živio Žarko Dolinar - pravednik među narodima!