Treba li upotrebljavali ime božije Jehova ili Jahve ( JHVH ) ??!! MNOGI ljudi sasvim lako izbjegavaju upotrebu Božjeg svetog imena. Predani Židovi nalaze to ime u svojim Biblijama, ali smatraju da ga ne treba izgovarati. Mnogi drugi religiozni ljudi ustručavaju se upotrebljavati ga. Međutim, sav je izraelski narod čuo jednom kako Bog izgovara svoje ime. Čuli su pravilan izgovor. Na gori Sinaj čuli su to ime osam puta u deset zapovijedi, koje su bile izrečene s neba, a oni ih slušali (2. Mojsijeva 20:2-17). Ako je prevoditelj Biblije, koju ti posjeduješ, upotrijebio Božje ime tamo gdje se pojavljuje u izvornom hebrejskom tekstu, tada ćeš vidjeti da te zapovijedi počinju ovom izjavom: “Ja sam Jehova, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Ne smiješ imati drugih bogova preda mnom.” U engleskom prijevodu Biblije The Living Bible (Livin Bajbel) ovaj stavak glasi: “Ja sam Jehova Bog tvoj ... Nemoj obožavati drugog boga osim mene” (2. Mojsijeva 20:2, 3, NS). Ako prevoditelji Biblije koju ti imaš nisu upotrijebili Božje ime, možda su napisali riječ “GOSPODIN” velikim slovima pokazujući da se tu pojavljuje ime u izvornom tekstu. U Pismu nigdje ne piše, da se to ime ne treba koristiti. Bog je rekao da se njegovo ime ne upotrebljava “uzalud” ili “na nedostojan način”. No, to ne znači da mi ne trebamo to ime upotrebljavati. To bi prije značilo da Jehovine sluge ne trebaju činiti ono što bi sramotilo njegovo ime (2. Mojsijeva 20:7). Mojsije, koji je napisao ovu zapovijed u Bibliji, nije shvatio da to znači ne upotrebljavati Božje ime, jer je to ime zapisano stotinama puta u Pentateuhu, prvih pet knjiga Biblije. Umjesto da to ime ne upotrebljava, Mojsije je rekao: “Čuj, o Izraele! Jehova i naš Bog, Jehova je jedan. I ti moraš ljubiti Jehovu Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom” (5. Mojsijeva 6:4, 5, NS). Biblija ne pokazuje, da je to ime ostalo sakriveno ili da se nije izgovaralo. Umjesto toga pokazuje da je ono bilo u općoj upotrebi tijekom mnogih stoljeća. U Bibliji su navedene Evine riječi kada je upotrijebila to ime (1. Mojsijeva 4:1). Mojsije kaže da je pravedni Abraham upotrebljavao to ime, da je Abraham prizvao “ime Jehove, vječnoga Boga”, a ta je činjenica sakrivena u mnogim suvremenim prijevodima Biblije (1. Mojsijeva 21:33). Abraham je spomenuo Jehovino ime u razgovoru sa sodomskim kraljem. Sara ga je spomenula u razgovoru s Abrahamom. Abrahamov sluga ga je redovito upotrebljavao. Jakov, njegova žena Rahela i njen otac Laban, svi su oni koristili Božje ime (1. Mojsijeva 14:22; 16:2; 24:35, 42, 44; 28:16; 30:24, 27, 30). Mojsiju je bilo zapovjeđeno da upotrebljava Božje ime. Mojsije i Aron su ga koristili u razgovoru s sumnjičavim faraonom, a i faraon ga je spomenuo odgovarajući im. Rekao je: “Tko je Jehova da poslušam glas njegov i pustim Izraelce da odu?” (2. Mojsijeva 5:1-3; 3:15). Stoljećima kasnije narod još nije smatrao da ne smije izgovarati Jehovino ime. Spominjali su ga u razgovoru sa Samuelom a i on ga je upotrebljavao u svojim odgovorima (1. Samuelova 12:19, 20). Pravedni kralj David je javno pjevao: “Objavit ću ime tvoje braći svojoj; usred skupštine slavit ću te. Vi koji se bojite Jehove, slavite ga!” (Psalam 22:22, 23, NS). Veliki prorok Izaija nije smatrao da to ime treba zanemariti. Upotrijebio ga je više od 400 puta u biblijskoj knjizi, koja nosi njegovo ime. Izaija nije rekao svojim židovskim čitateljima da ne upotrebljavaju Božje ime. On je čak rekao: “Dajte hvalu Jehovi narode! Prizivajte ime njegovo. Objavite narodima djela njegova. Napominjite da treba njegovo ime visoko uzvisiti! Pjevajte Jehovi, jer su izvanredna djela njegova. Neka se to zna po svoj zemlji” (Izaija 12:4, 5, NS). Zvuči li išta od ovoga kao da je to značajno ime bilo sakriveno? Ili da se ne bi upotrebljavalo, ili bilo zamijenjeno nekom drugom riječi? Prevoditelji, koji odbacuju Božje ime iz njegove vlastite knjige, očito nemaju cijenjenja za to ime, kao što su to imali bogobojazni Abraham, Sara, Jakov, Mojsije, Aron, Samuel, David i Izaija. Ni kasniji proroci nisu krili to ime, kao da bi ga smatrali presvetim za upotrebu ili da raniji pisci Biblije nisu bili u pravu i da to ime trebaju zamijeniti nekom drugom riječi. Njihove poruke bile su pune ovakvih izjava: “Čujte riječ Jehovinu.” “Ovako govori Jehova nad vojskama, Bog Izraelov.” “Ovako govori suvereni Gospodin Jehova” (Jeremija 2:4, NS; 19:15, NS; Ezehijel 21:28, NS). Upotreba tog imena nije bila ograničena samo na religiozne stvari. Niti su ga samo učitelji upotrebljavali, nego je i običan narod upotrebljavao Božje ime u običnom razgovoru. U Bibliji piše da je Boz rekao svojim radnicima na polju: “Jehova da je s vama.” A oni su odgovorili: “Da te blagoslovi Jehova” (Ruta 2:4, NS). Arheolozi su pronašli potvrdu biblijskih izjava, da je narod to ime upotrebljavao. 1930-tih godina nađena su Pisma iz Lahisa, komadi glinenog posuđa za koje se vjeruje da potječu iz vremena osvajanja Babilonaca (u sedmom stoljeću pr. n. r. vr.). U njima se na više mjesta pojavljuju ovakvi izrazi: “Neka JHVH (Jahve ili Jehova) dade mom gospodaru da čuje ovog dana dobre vijesti!” Čak su i neizraelci znali Božje ime i upotrebljavali ga. Gabaonjani su rekli Jozui: “Tvoje su sluge došle u ime Jehove, Boga tvojega, jer smo čuli za slavu njegovu i za sve što je učinio u Egiptu” (Jozua 9:9, NS). U desetom stoljeću prije našeg razdoblja Izraelov neprijatelj Misa, kralj moapski, napisao je to ime na Moapskom (Misinom) stupu, pronađenom 1868. i sada izloženom u muzeju Luvra u Parizu. Ove činjenice ne trebaju biti iznenađujuće. Mojsije nije naveo na pomisao da je to privatno, tajno ime, koje ne treba upotrebljavati, nego je čak rekao narodu: “Svi narodi zemlje će vidjeti da je na te pozvano ime Jehovino.” (5. Mojsijeva 28:10, NS). Kako bi to bilo moguće ako čak ni obožavatelji ne bi njegovo ime upotrebljavali? To ime nije ostalo neizgovarano, već je bilo slavljeno, voljeno, poštovano. Upotrebljavalo se kod davanja imena mjestima i kod davanja imena ljudima. Abraham je nazvao mjesto gdje je htio žrtvovati Izaka “Jehova-jireh” (1. Mojsijeva 22:14, NS). I niže navedena imena se nalaze među dobro poznatim biblijskim imenima, čije značenje uključuje Jehovu ili Jah, skraćeni pjesnički oblik imena Jehova: Ezehija, Izaija, Jozija, Nehemija, Abdija, Zaharija i Sofonija. Ljudi upotrebljavaju i danas Božje ime kada daju imena djeci. U stvari, možda i tvoje ime sadrži divno ime Božje! Znaš li nekoga tko se zove Joel? Njegovo ime znači “Jehova je Bog”. Ili Jonatan? Ono znači “Jehova je dao”. Jozua znači “Jehova je spasenje.” Svatko sa vrlo rasprostranjenim imenom Ivan, posjeduje ime koje znači “Jehova je bio milostiv”. Dakle, i pored vjerovanja nekih ljudi, da je Božje ime sveto da bi se izgovaralo, i drugih da ga treba zanemariti, nikako ga se ne bi smjelo ispustiti iz Biblije. Sadrže ga sva ova biblijska imena, koja su se koristila tijekom mnogih stoljeća, kada ljudi ne samo da su znali za sveto Božje ime JEHOVA, nego su ga i upotrebljavali u molitvi, obožavanju i običnom razgovoru. Budući da se hebrejska riječ יהוה nije više upotrebljavala u religiji, izgubljen je njen prvobitni izgovor. Neki bibličari daju prednost imenu “Jahve”, ali nema načina kojim se može utvrditi koji je izgovor pravilan. Međutim, imena se često izgovaraju različito na različitim jezicima. Na hrvatskom jeziku se prvi kršćanin koji je umro za svoju vjeru zove Stjepan, dok ga Francuzi zovu Étienne (Etijen). Isusovo ime na hebrejskom jeziku je Je·šu’a ili Jehošu’a’, a na grčkom I·e·sous’ Činjenica da mi ne izgovaramo Isusovo ime - ili ime bilo koje druge osobe - točno onako kako se izgovaralo na izvornom jeziku ne navodi nas da to ime izostavimo. Jednostavno ga izgovaramo onako, kako je to na našem jeziku uobičajeno.🤝🤝🤝🤝
Jasno biblijsko učenje Božji Zakon je zabranjivao da se prave likovi kao predmeti obožavanja. Druga od Deset zapovesti glasi: „Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti“ (2. Mojsijeva 20:4, 5). Nadahnuti Hrišćanski spisi takođe nalažu: „Bjegajte od idolopoklonstva“ (1. Korinćanima 10:14). Istina, mnogi uporno tvrde da to što koriste likove u obožavanju nije idolopoklonstvo. Na primer, pravoslavni hrišćani često poriču činjenicu da oni u stvari obožavaju ikone kada im se klanjaju, kada kleče pred njima i mole im se. Jedan pravoslavni sveštenik je napisao: „Mi im odajemo poštovanje zato što su to sveti predmeti i zato što uvažavamo ono što oni predstavljaju.“ Još uvek ostaje pitanje: Da li Bog odobrava korišćenje ikona bar u svrhu takozvanog posrednog obožavanja? Nigde se u Bibliji ne odobrava takav običaj. Kada su načinili lik teleta, navodno da bi iskazali poštovanje Jehovi, on je jasno pokazao da to ne odobrava, rekavši im da su se odmetnuli od vere (2. Mojsijeva 32:4-7). Skrivena opasnost Korišćenje opipljivih predmeta u obožavanju opasan je običaj. To lako može navesti ljude da obožavaju predmet pre nego Boga, koga taj predmet navodno predstavlja. Drugim rečima, ikona postaje predmet idolopoklonstva. To se desilo s mnoštvom takvih predmeta u danima Izraelaca. Primera radi, Mojsije je napravio bakrenu zmiju u vreme izlaska iz Egipta. Prvobitno je ta zmija, postavljena na motki, služila kao sredstvo izlečenja. Oni koji su bili kažnjeni tako što ih je ujela zmija mogli su da pogledaju u tu bakrenu zmiju i na taj način dobiju Božju pomoć. Ali nakon što se narod nastanio u Obećanoj zemlji, izgleda da su od te bakrene zmije napravili idola, kao da je ona sama po sebi imala moć da leči. Oni su joj prinosili kâd i čak su joj dali ime, Neustan (4. Mojsijeva 21:8, 9; 2. Carevima 18:4). Izraelci su takođe pokušali da kovčeg saveza koriste kao izvor magičnih moći protiv svojih neprijatelja, što je dovelo do užasnih posledica (1. Samuilova 4:3, 4; 5:11). A u Jeremijinim danima, stanovnici Jerusalima su se više brinuli oko samog hrama nego oko obožavanja Boga u njemu (Jeremija 7:12-15). Sklonost da se obožavaju stvari, a ne Bog, još uvek je i te kako rasprostranjena. Istraživač Vitalij Ivanovič Petrenko kaže: „Ikona... postaje predmet obožavanja i predstavlja opasnost u vidu idolopoklonstva... Čovek mora priznati da je, putem popularnih verovanja, u suštini paganska ideja unesena u obožavanje ikona.“ Slično kaže i grčki pravoslavni sveštenik Dimitrios Konstantelos u svojoj knjizi Understanding the Greek Orthodox Church: „Postoji mogućnost da hrišćanin načini od ikone predmet obožavanja.“ Tvrdnja da su ikone samo pomoćna sredstva u obožavanju vrlo je diskutabilna. Zašto? Pa, zar se ne smatra da neke ikone Marije ili „svetaca“ zaslužuju veću odanost i da su delotvornije od drugih ikona koje predstavljaju te iste, davno umrle osobe? Na primer, Marijina ikona s Tinosa u Grčkoj ima svoje predane pravoslavne sledbenike, nasuprot podjednako vernim obožavaocima ikone koja predstavlja Mariju u manastiru Sumela, u severnoj Grčkoj. Svaka grupa veruje da je njihova ikona uzvišenija, da čini impresivnija čuda od one druge, iako obe predstavljaju istu davno umrlu osobu. Dakle, u praksi, ljudi pripisuju stvarnu moć izvesnim ikonama i obožavaju ih. Moliti se „svecima“ ili Mariji? Uostalom, šta Biblija kaže o obožavanju osoba, kao što su Marija ili „sveci“? Odgovarajući na jednu Sataninu kušnju, Isus je ukazao na 5. Mojsijevu 6:13 i rekao: „Gospodu Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedinome služi“ (Matej 4:10). Kasnije je rekao da će pravi obožavaoci obožavati ’Oca‘ i nikog drugog (Jovan 4:23). Pošto je znao to, jedan anđeo je prekorio apostola Jovana kada je ovaj pokušao da ga obožava i rekao mu je: „Nemoj... Bogu se pokloni“ (Otkrivenje 22:9). Da li je ispravno da se osoba moli Isusovoj zemaljskoj majci, Mariji, ili izvesnim „svecima“ tražeći da se zauzmu kod Boga u njenu korist? Biblija direktno odgovara: „Jedan [je] Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus“ (1. Timoteju 2:5). Čuvaj svoj odnos s Bogom Korišćenje ikona u obožavanju, što je suprotno jasnim biblijskim učenjima, ne može pomoći ljudima da steknu Božje odobravanje i budu spaseni. Nasuprot tome, Isus je rekao da večni život zavisi od našeg usvajanja spoznanja o jedinom istinitom Bogu, od upoznavanja njegove nenadmašne ličnosti kao i njegovih namera i ophođenja s ljudima (Jovan 17:3). Ikone koje ne vide, ne osećaju i ne govore ne mogu pomoći čoveku da upozna Boga i da ga obožava na prihvatljiv način (Psalam 115:4-8). To najvažnije obrazovanje dostupno je jedino putem proučavanja Božje Reči, Biblije. Osim što ne donosi nikakve koristi, obožavanje ikona može biti duhovno opasno. Kako to? Pre svega, ono može narušiti čovekov odnos s Jehovom. Bog je u vezi sa Izraelom, koji ga je ’razdražio tuđim bogovima‘, prorekao: „Sakriću od njih lice svoje“ (5. Mojsijeva 32:16, 20). Da bi popravili svoj odnos s Bogom trebalo je da ’odbace idole‘ (Isaija 31:6, 7). Kako je zato odgovarajuć biblijski savet: „Dečice, čuvajte se od idola“! (1. Jovanova 5:21, Ba).
Je li Isus zapravo Bog? U Ivanu 17:3 (JB) opisano je kako se Isus molio svom Ocu: “Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista.” (Isus nije sebe nazvao “jedinim istinskim Bogom”, nego je tu titulu pripisao svom Ocu.) Ivan 20:17, JB: “Kaže joj [Mariji Magdaleni] Isus: ‘Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.’” (Dakle, Otac je uskrsnulom Isusu bio Bog, kao što je to bio i Mariji Magdaleni. Zanimljivo je da nigdje u Bibliji ne možemo pročitati da je Otac Sina nazvao “moj Bog”.) Da li riječi iz Ivana 1:1 dokazuju da je Isus Bog? Ivan 1:1, JB: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.” U većini hrvatskih prijevoda Biblije zadnji dio retka preveden je tako da prenosi misao o tome da je “Riječ bila Bog”. No u prijevodu Novi svijet imenica “bog” pisana je malim početnim slovom, pa taj dio retka glasi: “Riječ je bila bog.” Neki prijevodi na drugim svjetskim jezicima, naprimjer francuskom, engleskom i njemačkom, također kažu da je Riječ bila “bog” ili da je bila “božanske prirode”. Zašto prevoditelji prijevoda Novi svijet i nekih drugih prijevoda nisu napisali da je “Riječ bila Bog”? U grčkom tekstu tog biblijskog retka ispred prve imenice theós (Bog) nalazi se određeni član ho, ali ispred druge imenice theós (bog) nema tog člana. Imenica uz koju se nalazi određeni član ukazuje na identitet, na osobu, dok predikatna imenica u jednini koja se nalazi ispred glagola i nema ispred sebe određeni član (kako je konstruirana i ova grčka rečenica) ukazuje na svojstvo osobe. Dakle, ovaj biblijski redak ne poistovjećuje Riječ (Isusa) s Bogom kod kojeg se nalazila, nego ukazuje na to da je Riječ bila “bog”, odnosno “božanske prirode”. Što je apostol Ivan htio reći riječima koje su zapisane u Ivanu 1:1? Je li htio reći da je Isus Bog ili možda da su Isus i njegov Otac jedan Bog? U 18. retku istog poglavlja Ivan je napisao: “Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga. Jedinorođeni bog koji je Ocu najbliži, on ga je obznanio.” Je li itko od ljudi vidio Isusa Krista, Sina? Naravno! Dakle, je li Ivan rekao da je Isus Bog? Očito je da nije. U zaključnom dijelu svog Evanđelja Ivan je opisao Isusa ovim riječima: “Ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji [a ne Bog]” (Ivan 20:31, JB). Da li Tomina izjava zapisana u Ivanu 20:28 dokazuje da je Isus zapravo Bog? U Ivanu 20:28 piše: “Toma mu je nato rekao: ‘Gospodin moj i Bog moj!’” Ako je Toma oslovio Isusa titulom “Bog”, tome se nema što prigovoriti. Takvo bi oslovljavanje bilo u skladu s riječima što ih je sam Isus citirao iz knjige Psalama u kojoj se moćne ljude, suce, naziva “bogovima” (Ivan 10:34, 35; Psal. 82:1-6). Naravno, Krist je na puno uzvišenijem položaju nego takvi ljudi. Zbog njegovog jedinstvenog položaja u odnosu na Jehovu, u Ivanu 1:18 Isusa se naziva “jedinorođenim bogom”. U Izaiji 9:6 Isus je u proročanstvu nazvan “Bog Moćni”, ali nije nazvan Bog Svemogući. Sve navedeno u skladu je s time što je Isus u Ivanu 1:1 nazvan “bogom”. Kontekst nam ovdje pomaže da donesemo ispravan zaključak. Kratko prije Isusove smrti, Toma je čuo kako Isus u molitvi naziva svog Oca “jedinim istinskim Bogom” (Ivan 17:3, JB). Nakon svog uskrsnuća Isus je svojim apostolima, među njima i Tomi, poručio: “Uzlazim (...) Bogu svomu i Bogu vašemu” (Ivan 20:17, JB). Nakon što je zapisao Tomine riječi koje je ovaj izrekao kad je vidio i dotaknuo uskrsnulog Krista, apostol Ivan je napisao: “Ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu” (Ivan 20:31, JB). Stoga, ako na temelju Tomine izjave netko smatra da je Isus “jedini istinski Bog” ili da je trojedni “Bog Sin”, trebao bi ponovno razmotriti što je rekao sam Isus (17. redak) te što je apostol Ivan jasno naveo u zaključku (31. redak). Da li riječi iz Mateja 1:23 ukazuju na to da je Isus bio Bog dok je bio na Zemlji? Mat. 1:23: “‘Evo, djevica će zatrudnjeti i rodit će sina i dat će mu se ime Emanuel’, što znači ‘s nama je Bog’.” Je li Jehovin anđeo koji je najavio Isusovo rođenje rekao da će dijete koje će se roditi biti sam Bog? Ne, njegova je objava glasila: “On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega” (Luka 1:32, 35, JB). Isus nikad nije za sebe tvrdio da je Bog, nego je govorio da je “Sin Božji” (Ivan 10:36, JB). Isusa je Bog poslao u svijet, pa se stoga može reći da je preko svog jedinorođenog Sina Bog bio s ljudima (Ivan 3:17; 17:8). Mnoga hebrejska imena u sebi sadrže riječ “Bog” ili čak skraćeni oblik Božjeg imena. Naprimjer, Elijata znači “moj Bog je došao”, Jehu znači “On je Jehova”, a Ilija znači “moj Bog je Jehova”. No nijedno od tih imena ne ukazuje na to da je osoba koja nosi to ime zapravo Bog. Što znače riječi iz Ivana 5:18? Ivan 5:18, JB: “Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.” Židovi koji nisu vjerovali u Isusa mislili su da on pokušava sebe izjednačiti s Bogom time što tvrdi da je Bog njegov Otac. No iako je Isus s pravom Boga nazivao svojim Ocem, on nikad nije tvrdio da je jednak Bogu. On je vrlo jasno odvratio Židovima: “Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini” (Ivan 5:19, JB; vidi i Ivana 14:28; Ivan 10:36). To su bili isti oni Židovi koji su tvrdili da Isus ne poštuje subotu, ali i u tome su pogriješili. Isus je savršeno poštovao Mojsijev zakon, te je izjavio: “Slobodno je subotom činiti dobro” (Mat. 12:10-12, JB). Znači li to što su se ljudi i anđeli klanjali Isusu da je on Bog? U Hebrejima 1:6 piše da je anđelima rečeno “neka se poklone” Isusu. Prema Mateju 14:33, učenici su se ‘poklonili Isusu’; St kaže da su ‘pali preda nj ničice’. Znači li to da su oni Isusu iskazali vjersko štovanje, to jest obožavali ga kao Boga? Grčka riječ koja je u tim recima prevedena sa “pokloniti se” odnosno “pasti ničice” glasi proskynéo. Prema Grčko-hrvatskom rječniku Novoga zavjeta, ta riječ ima više značenja, a može se prevesti izrazima “obožavati, štovati, poštovati; odati počast, pokloniti se, iskazati poštovanje ljubljenjem ruke; pasti na koljena pred; pasti ničice; klanjati se; s poštovanjem pozdraviti” (Rudolf Amerl, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, Zagreb, 2000, stranica 153). Dakle, ta se grčka riječ nije koristila samo za opis iskazivanja vjerskog štovanja. U Mateju 14:33 taj je izraz upotrijebljen da bi se opisalo ono što su učenici učinili pred Isusom; u Hebrejima 1:6 da bi se opisalo ono što su anđeli trebali učiniti pred Isusom; u 1. Mojsijevoj 22:5, u grčkoj Septuaginti, da bi se opisalo ono što je Abraham učinio pred Jehovom te u 1. Mojsijevoj 23:7 da bi se opisalo ono što je Abraham, prema ondašnjim običajima, učinio pred ljudima od kojih je kupovao zemlju; u 1. Kraljevima 1:23, u grčkoj Septuaginti, kako bi se opisalo ono što je prorok Natan učinio kad je došao pred kralja Davida. Prema Mateju 4:10 (JB), Isus je rekao: “Gospodinu, Bogu svom se klanjaj [glagol proskynéo] i njemu jedinom služi!” (U 5. Mojsijevoj 6:13, odakle je Isus očigledno citirao ove riječi, nalazi se tetragram, Božje ime.) Te riječi pokazuju da “klanjanje” u smislu iskazivanja vjerskog štovanja, odnosno obožavanja, smije biti upućeno samo Bogu. Pokazuju li čuda koja je Isus činio da je on Bog? Djela 10:34, 38, JB: “Petar tada prozbori i reče: ‘(...) Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.’” (Dakle, Petar na temelju Isusovih čuda nije zaključio da je Isus bio Bog, nego da je Bog bio s Isusom. Usporedi Mateja 16:16, 17.) Ivan 20:30, 31, JB: “Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja [“čudesa”, St, Ša, 2006] koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.” (Dakle, na temelju Isusovih čuda ispravno je zaključiti da je Isus “Krist”, odnosno Mesija, “Sin Božji”. Izraz “Sin Božji” ima sasvim drugačije značenje nego “Bog Sin”.) Proroci koji su živjeli prije Krista, poput Ilije i Elizeja, činili su čuda koja su bila slična onima koja je učinio Isus. No to nikako nije dokaz da su oni bili Bog.
@Zoran Štros To je tvoje mišljenje Zorane,Za Jehovine svjedoke je Bog Jehova ili na našem hrvatskom jeziku Jahve Bog ,također Isus je Mejsija otkupitelj od smrti grijeha čovječanstva,na nebu je bio anđeo prvo stvarstvo od Boga JHVH ,Bog je jedan i isključivo samo njemu pripada slava,biblija novi svijet. je najbliža izvornom razumijevanju riječi i misli na našem jeziku razumijevanja,- Novi svijet prijevod je vračeno sveto božije ime JHVH na mjestima gdje doista treba da bude. Veliki protivnik protiv tog imena JHVH je sotona đavo,- i sa svima onima ko ne upotrebljava u ispravne svrhe sveto ime.. Dakle,dragi moj Zorane,za Jehovine svjedoke je Bog JHVH ,a Isus je otkupitelj sin božiji od JHVH - od grijeha čovječanstva ali samo ko prizna Isusa i boga JHVH to važi za samo one,jer npr.Islam nema pravac mišljenja,razumijevanje,povjerenja u to šta piše u Bibliji od Boga za nas ljude. Pročešljaj malo kroz ovu stranicu na našem jeziku -- www.Jw.org hr 🤝🤝🤝🤝🤝 Također otvori Broadcasting
@Zoran Štros Ivan 17:5, Ivan 8:23 Ivan 6:62 Ivan: 8:58 Ivan 3:13 Ivan 6:51 Kološanima 1:15,16 Postanak 1:26 Mudre Izreke 8:22,30 Ivan 1:14 Ivan 1:3 Ivan 18:37 Luka 4:43, Ivan 4:34 Prva Korinčanima 8:6 JEHOVI, Stvoritelju cijelog svemira, jako je važno da ono što radi bude skladno i dobro organizirano. Bog je najprije stvorio svog jedinorođenog duhovnog Sina, koji je bio nazvan “Riječ” jer je postao njegov glavni zastupnik. Jehovin Sin od davnina služi svom Ocu, jer Biblija kaže: “U početku bila je Riječ i Riječ je bila kod Boga. (...) Sve je postalo preko njega [Riječi] i bez njega nije postalo ništa.” Prije nešto više od 2 000 godina Bog je tu Riječ - svog Sina, Isusa Krista - poslao na Zemlju. Isus je kao savršen čovjek vjerno služio svom nebeskom Ocu i učinio je sve što mu je on rekao (Ivan 1:1-3, 14). Prije nego što je došao na Zemlju, Božji Sin vjerno je služio svom Ocu kao “vješt graditelj” (Izr. 8:30). Preko njega Jehova je na nebu stvorio milijune drugih duhovnih stvorenja, odnosno anđela (Kol. 1:16). U jednom biblijskom izvještaju koji opisuje kako anđeli služe Jehovi stoji: “Tisuću tisuća služilo mu je, deset tisuća po deset tisuća stajalo je pred njim” (Dan. 7:10). Ta mnogobrojna duhovna stvorenja nazivaju se “vojske” Jehovine. Taj izraz ukazuje na to da su ona izvrsno organizirana (Psal. 103:21). Ciljajući na Isusovo predljudsko postojanje, apostol Pavao je pisao: “Jer ovo da se misli među vama što je i u Kr[i]stu Isusu, koji, ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom; nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi” (Filipljanima 2:5-7). Pavao je Isusa nazvao ‘prvorođencem svega stvorenja; jer je posredstvom njega sve drugo bilo stvoreno’ (Kološanima 1:13-16, Ako je Isus bio i Bog i čovjek dok je bio na Zemlji, zašto se uvijek iznova molio Jehovi? Pavao je pisao: “On, pošto u vrijeme svog zemaljskog života prikaza molitve i prošnje s jakim vapajima i sa suzama onomu koji ga je mogao spasiti od smrti, bijaše uslišan zbog strahopoštovanja” (Hebrejima 5:7,
@Zoran Štros Pošto to pitanje postavljaš,vidim kod tebe kroz čitanje biblijski citata da ne postavljaš logiku,-na takav način čitanja i proučavanja božije riječi ne dostiže se istina i dubina istine , Mislim da nisi pročitao te biblijske citate i da jednostavno imate svoj ljudski stav bez obzira što drugi rekli,ako je to tako kod vas,sjetite se Pavla na samom početku kakav je stav ima prija nego je upoznao pravi put kojim trebamo svi hoditi
Treba li upotrebljavali ime božije Jehova ili Jahve ( JHVH ) ??!! MNOGI ljudi sasvim lako izbjegavaju upotrebu Božjeg svetog imena. Predani Židovi nalaze to ime u svojim Biblijama, ali smatraju da ga ne treba izgovarati. Mnogi drugi religiozni ljudi ustručavaju se upotrebljavati ga. Međutim, sav je izraelski narod čuo jednom kako Bog izgovara svoje ime. Čuli su pravilan izgovor. Na gori Sinaj čuli su to ime osam puta u deset zapovijedi, koje su bile izrečene s neba, a oni ih slušali (2. Mojsijeva 20:2-17). Ako je prevoditelj Biblije, koju ti posjeduješ, upotrijebio Božje ime tamo gdje se pojavljuje u izvornom hebrejskom tekstu, tada ćeš vidjeti da te zapovijedi počinju ovom izjavom: “Ja sam Jehova, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Ne smiješ imati drugih bogova preda mnom.” U engleskom prijevodu Biblije The Living Bible (Livin Bajbel) ovaj stavak glasi: “Ja sam Jehova Bog tvoj ... Nemoj obožavati drugog boga osim mene” (2. Mojsijeva 20:2, 3, NS). Ako prevoditelji Biblije koju ti imaš nisu upotrijebili Božje ime, možda su napisali riječ “GOSPODIN” velikim slovima pokazujući da se tu pojavljuje ime u izvornom tekstu. U Pismu nigdje ne piše, da se to ime ne treba koristiti. Bog je rekao da se njegovo ime ne upotrebljava “uzalud” ili “na nedostojan način”. No, to ne znači da mi ne trebamo to ime upotrebljavati. To bi prije značilo da Jehovine sluge ne trebaju činiti ono što bi sramotilo njegovo ime (2. Mojsijeva 20:7). Mojsije, koji je napisao ovu zapovijed u Bibliji, nije shvatio da to znači ne upotrebljavati Božje ime, jer je to ime zapisano stotinama puta u Pentateuhu, prvih pet knjiga Biblije. Umjesto da to ime ne upotrebljava, Mojsije je rekao: “Čuj, o Izraele! Jehova i naš Bog, Jehova je jedan. I ti moraš ljubiti Jehovu Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom” (5. Mojsijeva 6:4, 5, NS). Biblija ne pokazuje, da je to ime ostalo sakriveno ili da se nije izgovaralo. Umjesto toga pokazuje da je ono bilo u općoj upotrebi tijekom mnogih stoljeća. U Bibliji su navedene Evine riječi kada je upotrijebila to ime (1. Mojsijeva 4:1). Mojsije kaže da je pravedni Abraham upotrebljavao to ime, da je Abraham prizvao “ime Jehove, vječnoga Boga”, a ta je činjenica sakrivena u mnogim suvremenim prijevodima Biblije (1. Mojsijeva 21:33). Abraham je spomenuo Jehovino ime u razgovoru sa sodomskim kraljem. Sara ga je spomenula u razgovoru s Abrahamom. Abrahamov sluga ga je redovito upotrebljavao. Jakov, njegova žena Rahela i njen otac Laban, svi su oni koristili Božje ime (1. Mojsijeva 14:22; 16:2; 24:35, 42, 44; 28:16; 30:24, 27, 30). Mojsiju je bilo zapovjeđeno da upotrebljava Božje ime. Mojsije i Aron su ga koristili u razgovoru s sumnjičavim faraonom, a i faraon ga je spomenuo odgovarajući im. Rekao je: “Tko je Jehova da poslušam glas njegov i pustim Izraelce da odu?” (2. Mojsijeva 5:1-3; 3:15). Stoljećima kasnije narod još nije smatrao da ne smije izgovarati Jehovino ime. Spominjali su ga u razgovoru sa Samuelom a i on ga je upotrebljavao u svojim odgovorima (1. Samuelova 12:19, 20). Pravedni kralj David je javno pjevao: “Objavit ću ime tvoje braći svojoj; usred skupštine slavit ću te. Vi koji se bojite Jehove, slavite ga!” (Psalam 22:22, 23, NS). Veliki prorok Izaija nije smatrao da to ime treba zanemariti. Upotrijebio ga je više od 400 puta u biblijskoj knjizi, koja nosi njegovo ime. Izaija nije rekao svojim židovskim čitateljima da ne upotrebljavaju Božje ime. On je čak rekao: “Dajte hvalu Jehovi narode! Prizivajte ime njegovo. Objavite narodima djela njegova. Napominjite da treba njegovo ime visoko uzvisiti! Pjevajte Jehovi, jer su izvanredna djela njegova. Neka se to zna po svoj zemlji” (Izaija 12:4, 5, NS). Zvuči li išta od ovoga kao da je to značajno ime bilo sakriveno? Ili da se ne bi upotrebljavalo, ili bilo zamijenjeno nekom drugom riječi? Prevoditelji, koji odbacuju Božje ime iz njegove vlastite knjige, očito nemaju cijenjenja za to ime, kao što su to imali bogobojazni Abraham, Sara, Jakov, Mojsije, Aron, Samuel, David i Izaija. Ni kasniji proroci nisu krili to ime, kao da bi ga smatrali presvetim za upotrebu ili da raniji pisci Biblije nisu bili u pravu i da to ime trebaju zamijeniti nekom drugom riječi. Njihove poruke bile su pune ovakvih izjava: “Čujte riječ Jehovinu.” “Ovako govori Jehova nad vojskama, Bog Izraelov.” “Ovako govori suvereni Gospodin Jehova” (Jeremija 2:4, NS; 19:15, NS; Ezehijel 21:28, NS). Upotreba tog imena nije bila ograničena samo na religiozne stvari. Niti su ga samo učitelji upotrebljavali, nego je i običan narod upotrebljavao Božje ime u običnom razgovoru. U Bibliji piše da je Boz rekao svojim radnicima na polju: “Jehova da je s vama.” A oni su odgovorili: “Da te blagoslovi Jehova” (Ruta 2:4, NS). Arheolozi su pronašli potvrdu biblijskih izjava, da je narod to ime upotrebljavao. 1930-tih godina nađena su Pisma iz Lahisa, komadi glinenog posuđa za koje se vjeruje da potječu iz vremena osvajanja Babilonaca (u sedmom stoljeću pr. n. r. vr.). U njima se na više mjesta pojavljuju ovakvi izrazi: “Neka JHVH (Jahve ili Jehova) dade mom gospodaru da čuje ovog dana dobre vijesti!” Čak su i neizraelci znali Božje ime i upotrebljavali ga. Gabaonjani su rekli Jozui: “Tvoje su sluge došle u ime Jehove, Boga tvojega, jer smo čuli za slavu njegovu i za sve što je učinio u Egiptu” (Jozua 9:9, NS). U desetom stoljeću prije našeg razdoblja Izraelov neprijatelj Misa, kralj moapski, napisao je to ime na Moapskom (Misinom) stupu, pronađenom 1868. i sada izloženom u muzeju Luvra u Parizu. Ove činjenice ne trebaju biti iznenađujuće. Mojsije nije naveo na pomisao da je to privatno, tajno ime, koje ne treba upotrebljavati, nego je čak rekao narodu: “Svi narodi zemlje će vidjeti da je na te pozvano ime Jehovino.” (5. Mojsijeva 28:10, NS). Kako bi to bilo moguće ako čak ni obožavatelji ne bi njegovo ime upotrebljavali? To ime nije ostalo neizgovarano, već je bilo slavljeno, voljeno, poštovano. Upotrebljavalo se kod davanja imena mjestima i kod davanja imena ljudima. Abraham je nazvao mjesto gdje je htio žrtvovati Izaka “Jehova-jireh” (1. Mojsijeva 22:14, NS). I niže navedena imena se nalaze među dobro poznatim biblijskim imenima, čije značenje uključuje Jehovu ili Jah, skraćeni pjesnički oblik imena Jehova: Ezehija, Izaija, Jozija, Nehemija, Abdija, Zaharija i Sofonija. Ljudi upotrebljavaju i danas Božje ime kada daju imena djeci. U stvari, možda i tvoje ime sadrži divno ime Božje! Znaš li nekoga tko se zove Joel? Njegovo ime znači “Jehova je Bog”. Ili Jonatan? Ono znači “Jehova je dao”. Jozua znači “Jehova je spasenje.” Svatko sa vrlo rasprostranjenim imenom Ivan, posjeduje ime koje znači “Jehova je bio milostiv”. Dakle, i pored vjerovanja nekih ljudi, da je Božje ime sveto da bi se izgovaralo, i drugih da ga treba zanemariti, nikako ga se ne bi smjelo ispustiti iz Biblije. Sadrže ga sva ova biblijska imena, koja su se koristila tijekom mnogih stoljeća, kada ljudi ne samo da su znali za sveto Božje ime JEHOVA, nego su ga i upotrebljavali u molitvi, obožavanju i običnom razgovoru. Budući da se hebrejska riječ יהוה nije više upotrebljavala u religiji, izgubljen je njen prvobitni izgovor. Neki bibličari daju prednost imenu “Jahve”, ali nema načina kojim se može utvrditi koji je izgovor pravilan. Međutim, imena se često izgovaraju različito na različitim jezicima. Na hrvatskom jeziku se prvi kršćanin koji je umro za svoju vjeru zove Stjepan, dok ga Francuzi zovu Étienne (Etijen). Isusovo ime na hebrejskom jeziku je Je·šu’a ili Jehošu’a’, a na grčkom I·e·sous’ Činjenica da mi ne izgovaramo Isusovo ime - ili ime bilo koje druge osobe - točno onako kako se izgovaralo na izvornom jeziku ne navodi nas da to ime izostavimo. Jednostavno ga izgovaramo onako, kako je to na našem jeziku uobičajeno.🤝🤝🤝🤝
@Zoran Štros Da je Isus bio na nebu i da ga je Bog poslao,možeš razmotriti raspravu između njega i Židova u Ivan 6:26 -51,59 Isusu možemo na ispravan način početi iskazivati čast tek onda kad shvatimo da je on doslovno sišao s neba. Sam je Isus uvijek ponavljao da je imao predljudsko postojanje. “Nijedan čovjek nije uzašao na nebo”, rekao je, “osim onoga koji je sišao s neba, Sina čovječjeg”. Kasnije je rekao: “Ja sam živi kruh koji je sišao sa neba (...) A što ako vidite Sina čovječjega kako uzlazi tamo gdje je prije bio?” I ponovo: “Vi ste iz donjih oblasti; ja sam iz gornjih oblasti. (...) Zaista, zaista vam kažem, prije nego što je Abraham počeo postojati, bio sam ja” (Ivan 3:13; 6:51, 62; 8:23, 58). Isus se osvrnuo na svoje predljudsko postojanje i u molitvi koju je uputio svom nebeskom Ocu u noći kad je izdan (Ivan 17:5). Isus Krist zaslužuje čast jer je on, kao Logos, ili Riječ, u pravom smislu riječi Jehovin govornik. Iz Pisma jasno proizlazi da se oznaka “Riječ” odnosi na Isusa prije nego što je došao na Zemlju, kao i nakon što je uzašao na nebo (Ivan 1:1; Otkrivenje 19:13). U Otkrivenju 3:14 on govori o sebi kao o ‘početku Božjeg stvaranja’. Ne samo “prvorođenac svega stvorenja”, nego je on kao “jedinorođeni Sin” jedini koga je Jehova Bog izravno stvorio (Kološanima 1:15; Ivan 3:16). Pored toga je “sve kroz [njega] došlo u postojanje i bez [njega] nijedna stvar nije došla u postojanje” (Ivan 1:3). Dakle, kad u 1. Mojsijevoj 1:26 čitamo da je Bog rekao: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, po svom obličju”, tu je uključen Logos, Riječ. Činjenica da je Isus u svom predljudskom postojanju imao veličanstvenu prednost sudjelovati s Jehovom Bogom u stvaranju sigurno ga čini dostojnim velike časti. Isus Krist zaslužuje čast i zbog toga što je on Jehovin glavni anđeo, ili arhanđeo. Na temelju čega dolazimo do tog zaključka? Prefiks “arh”, što znači “glavni” ili “prvi”, pokazuje da postoji samo jedan arhanđeo. Božja riječ govori o njemu u odnosu na uskrsnulog Gospodina Isusa Krista. Tako čitamo: “Jer će sam Gospodin sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s Božjom trubom, i oni koji su mrtvi u zajednici s Kristom ustat će najprije” (1. Solunjanima 4:16). Ovaj arhanđeo ima ime, kao što čitamo u Judi 9: “Kad je arhanđeo Mihael imao parbu s Đavlom i prepirao se za Mojsijevo tijelo, nije se usudio izreći osudu protiv njega uvredljivim riječima, nego je rekao: ‘Neka te Jehova ukori.’ ” Time što se nije istrčavao ispred Jehove tako što bi se usudio izreći sud protiv Đavola, Isus je iskazao čast svom nebeskom Ocu. Arhanđeo Mihael bori se u korist Božjeg Kraljevstva, preuzima vodstvo u čišćenju nebesa od Sotone i njegovih demonskih hordi (Otkrivenje 12:7-10). A prorok Danijel kaže da on ‘stoji u korist Božjeg naroda’ (Danijel 12:1). Stoga izgleda da je Mihael “anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa” i da je njega Bog upotrijebio da dovede njegov narod u Obećanu zemlju. “Poštuj ga i slušaj!”, zapovijedio je Bog. “Ne buni se protiv njega (...) tâ moje je ime u njemu” (Izlazak 14:19; 23:20, 21, St). Bez sumnje se Jehovin arhanđeo jako zanimao za predodžbeni narod Božjeg imena. Bilo je najprikladnije da on dođe u pomoć jednom drugom anđelu, koji je bio poslan da utješi proroka Danijela i koga je zapriječio jedan moćni demon (Danijel 10:13). Može se dakle razumno zaključiti da je anđeo koji je uništio 185 000 Senaheribovih ratnika bio nitko drugi do arhanđeo Mihael (Izaija 37:36). Isus Krist ne zaslužuje samo čast zbog onoga što on jest, nego zaslužuje da mu iskazujemo čast i zbog onoga što je učinio. Naprimjer, on je jedini čovjek koji je živio savršenim životom. Adam i Eva stvoreni su savršenima, ali njihova savršenost bila je kratkog vijeka. Međutim, Isus je ostao ‘lojalan, bezazlen, odvojen od grešnika’ usprkos svemu što mu je Đavo mogao nanijeti u smislu iskušenja i progonstva. Kroza sve to “nije počinio nikakav grijeh, niti se prevara našla u njegovim ustima”. Mogao je s pravom izazvati svoje religiozne protivnike: “Tko me od vas proglašava krivim za grijeh?” Nitko od njih to nije mogao! (Hebrejima 7:26; 1. Petrova 2:22; Ivan 8:46). A zbog toga što je bezgrešno sačuvao besprijekornost, Isus je opravdao nebeskog Oca kao pravednog univerzalnog Suverena i dokazao da je Đavo podli i teški lažac (Poslovice 27:11). Isus zaslužuje našu čast i zbog izvrsnog primjera koji nam je ostavio iskazujući čast svom nebeskom Ocu. Mogao je reći: “Ja čast iskazujem svom Ocu” (Ivan 8:49). Uvijek je svojim riječima i djelima iskazivao čast Jehovi Bogu. Zato, kad je izliječio jednog čovjeka, biblijski izvještaj ne kaže da su ljudi slavili Isusa, nego da su ‘slavili Boga’ (Marko 2:12). Stoga je na kraju svoje zemaljske službe Isus mogao s pravom reći u molitvi upućenoj svom nebeskom Ocu: “Ja sam te proslavio na zemlji, dovršivši djelo koje si mi dao da činim” (Ivan 17:4).🤝🤝🤝🤝
BOZE ISUSE POSVECUJEM TI SVOJU DJECU!❤❤✝️✝️🙏🙏
Moli Sveti Antune Padovanski za mamu i mene jer se molim te i za neprijatelje prema nama! 😇😇🙏
Bogu hvala, što se služi sa vama, da nam svjedočite i pomažete u duhovnom rastu. Bog vas blagoslovio. 🙏🏻❤️🙏🏻
Hvala Bog I vama gosp. Rajko, poučavte nas u svemu
Hvala Ti Bože Trojedini za ovoga Tvoga vjernog Sina,poniznog i
vjernog slugu.Bbl.🙏❤️😇
Treba li upotrebljavali ime božije Jehova ili Jahve ( JHVH ) ??!!
MNOGI ljudi sasvim lako izbjegavaju upotrebu Božjeg svetog imena. Predani Židovi nalaze to ime u svojim Biblijama, ali smatraju da ga ne treba izgovarati. Mnogi drugi religiozni ljudi ustručavaju se upotrebljavati ga.
Međutim, sav je izraelski narod čuo jednom kako Bog izgovara svoje ime. Čuli su pravilan izgovor. Na gori Sinaj čuli su to ime osam puta u deset zapovijedi, koje su bile izrečene s neba, a oni ih slušali (2. Mojsijeva 20:2-17).
Ako je prevoditelj Biblije, koju ti posjeduješ, upotrijebio Božje ime tamo gdje se pojavljuje u izvornom hebrejskom tekstu, tada ćeš vidjeti da te zapovijedi počinju ovom izjavom: “Ja sam Jehova, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Ne smiješ imati drugih bogova preda mnom.” U engleskom prijevodu Biblije The Living Bible (Livin Bajbel) ovaj stavak glasi: “Ja sam Jehova Bog tvoj ... Nemoj obožavati drugog boga osim mene” (2. Mojsijeva 20:2, 3, NS). Ako prevoditelji Biblije koju ti imaš nisu upotrijebili Božje ime, možda su napisali riječ “GOSPODIN” velikim slovima pokazujući da se tu pojavljuje ime u izvornom tekstu.
U Pismu nigdje ne piše, da se to ime ne treba koristiti. Bog je rekao da se njegovo ime ne upotrebljava “uzalud” ili “na nedostojan način”. No, to ne znači da mi ne trebamo to ime upotrebljavati. To bi prije značilo da Jehovine sluge ne trebaju činiti ono što bi sramotilo njegovo ime (2. Mojsijeva 20:7).
Mojsije, koji je napisao ovu zapovijed u Bibliji, nije shvatio da to znači ne upotrebljavati Božje ime, jer je to ime zapisano stotinama puta u Pentateuhu, prvih pet knjiga Biblije. Umjesto da to ime ne upotrebljava, Mojsije je rekao: “Čuj, o Izraele! Jehova i naš Bog, Jehova je jedan. I ti moraš ljubiti
Jehovu Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom” (5. Mojsijeva 6:4, 5, NS).
Biblija ne pokazuje, da je to ime ostalo sakriveno ili da se nije izgovaralo. Umjesto toga pokazuje da je ono bilo u općoj upotrebi tijekom mnogih stoljeća. U Bibliji su navedene Evine riječi kada je upotrijebila to ime (1. Mojsijeva 4:1). Mojsije kaže da je pravedni Abraham upotrebljavao to ime, da je Abraham prizvao “ime Jehove, vječnoga Boga”, a ta je činjenica sakrivena u mnogim suvremenim prijevodima Biblije (1. Mojsijeva 21:33).
Abraham je spomenuo Jehovino ime u razgovoru sa sodomskim kraljem. Sara ga je spomenula u razgovoru s Abrahamom. Abrahamov sluga ga je redovito upotrebljavao. Jakov, njegova žena Rahela i njen otac Laban, svi su oni koristili Božje ime (1. Mojsijeva 14:22; 16:2; 24:35, 42, 44; 28:16; 30:24, 27, 30).
Mojsiju je bilo zapovjeđeno da upotrebljava Božje ime. Mojsije i Aron su ga koristili u razgovoru s sumnjičavim faraonom, a i faraon ga je spomenuo odgovarajući im. Rekao je: “Tko je Jehova da poslušam glas njegov i pustim Izraelce da odu?” (2. Mojsijeva 5:1-3; 3:15).
Stoljećima kasnije narod još nije smatrao da ne smije izgovarati Jehovino ime. Spominjali su ga u razgovoru sa Samuelom a i on ga je upotrebljavao u svojim odgovorima (1. Samuelova 12:19, 20). Pravedni kralj David je javno pjevao: “Objavit ću ime tvoje braći svojoj; usred skupštine slavit ću te. Vi koji se bojite Jehove, slavite ga!” (Psalam 22:22, 23, NS).
Veliki prorok Izaija nije smatrao da to ime treba zanemariti. Upotrijebio ga je više od 400 puta u biblijskoj knjizi, koja nosi njegovo ime.
Izaija nije rekao svojim židovskim čitateljima da ne upotrebljavaju Božje ime. On je čak rekao: “Dajte hvalu Jehovi narode! Prizivajte ime njegovo. Objavite narodima djela njegova. Napominjite da treba njegovo ime visoko uzvisiti! Pjevajte Jehovi, jer su izvanredna djela njegova. Neka se to zna po svoj zemlji” (Izaija 12:4, 5, NS).
Zvuči li išta od ovoga kao da je to značajno ime bilo sakriveno? Ili da se ne bi upotrebljavalo, ili bilo zamijenjeno nekom drugom riječi? Prevoditelji, koji odbacuju Božje ime iz njegove vlastite knjige, očito nemaju cijenjenja za to ime, kao što su to imali bogobojazni Abraham, Sara, Jakov, Mojsije, Aron, Samuel, David i Izaija.
Ni kasniji proroci nisu krili to ime, kao da bi ga smatrali presvetim za upotrebu ili da raniji pisci Biblije nisu bili u pravu i da to ime trebaju zamijeniti nekom drugom riječi. Njihove poruke bile su pune ovakvih izjava: “Čujte riječ Jehovinu.” “Ovako govori Jehova nad vojskama, Bog Izraelov.” “Ovako govori suvereni Gospodin Jehova” (Jeremija 2:4, NS; 19:15, NS; Ezehijel 21:28, NS).
Upotreba tog imena nije bila ograničena samo na religiozne stvari. Niti su ga samo učitelji upotrebljavali, nego je i običan narod upotrebljavao Božje ime u običnom razgovoru. U Bibliji piše da je Boz rekao svojim radnicima na polju: “Jehova da je s vama.” A oni su odgovorili: “Da te blagoslovi Jehova” (Ruta 2:4, NS).
Arheolozi su pronašli potvrdu biblijskih izjava, da je narod to ime upotrebljavao. 1930-tih godina nađena su Pisma iz Lahisa, komadi glinenog posuđa za koje se vjeruje da potječu iz vremena osvajanja Babilonaca (u sedmom stoljeću pr. n. r. vr.). U njima se na više mjesta pojavljuju ovakvi izrazi: “Neka JHVH (Jahve ili Jehova) dade mom gospodaru da čuje ovog dana dobre vijesti!”
Čak su i neizraelci znali Božje ime i upotrebljavali ga. Gabaonjani su rekli Jozui: “Tvoje su sluge došle u ime Jehove, Boga tvojega, jer smo čuli za slavu njegovu i za sve što je učinio u Egiptu” (Jozua 9:9, NS). U desetom stoljeću prije našeg razdoblja Izraelov neprijatelj Misa, kralj moapski, napisao je to ime na Moapskom (Misinom) stupu, pronađenom 1868. i sada izloženom u muzeju Luvra u Parizu.
Ove činjenice ne trebaju biti iznenađujuće. Mojsije nije naveo na pomisao da je to privatno, tajno ime, koje ne treba upotrebljavati, nego je čak rekao narodu: “Svi narodi zemlje će vidjeti da je na te pozvano ime Jehovino.” (5. Mojsijeva 28:10, NS). Kako bi to bilo moguće ako čak ni obožavatelji ne bi njegovo ime upotrebljavali?
To ime nije ostalo neizgovarano, već je bilo slavljeno, voljeno, poštovano. Upotrebljavalo se kod davanja imena mjestima i kod davanja imena ljudima. Abraham je nazvao mjesto gdje je htio žrtvovati Izaka “Jehova-jireh” (1. Mojsijeva 22:14, NS). I niže navedena imena se nalaze među dobro poznatim biblijskim imenima, čije značenje uključuje Jehovu ili Jah, skraćeni pjesnički oblik imena Jehova: Ezehija, Izaija, Jozija, Nehemija, Abdija, Zaharija i Sofonija. Ljudi upotrebljavaju i danas Božje ime kada daju imena djeci. U stvari, možda i tvoje ime sadrži divno ime Božje! Znaš li nekoga tko se zove Joel? Njegovo ime znači “Jehova je Bog”. Ili Jonatan? Ono znači “Jehova je dao”. Jozua znači “Jehova je spasenje.” Svatko sa vrlo rasprostranjenim imenom Ivan, posjeduje ime koje znači “Jehova je bio milostiv”.
Dakle, i pored vjerovanja nekih ljudi, da je Božje ime sveto da bi se izgovaralo, i drugih da ga treba zanemariti, nikako ga se ne bi smjelo ispustiti iz Biblije. Sadrže ga sva ova biblijska imena, koja su se koristila tijekom mnogih stoljeća, kada ljudi ne samo da su znali za sveto Božje ime JEHOVA, nego su ga i upotrebljavali u molitvi, obožavanju i običnom razgovoru.
Budući da se hebrejska riječ יהוה nije više upotrebljavala u religiji, izgubljen je njen prvobitni izgovor. Neki bibličari daju prednost imenu “Jahve”, ali nema načina kojim se može utvrditi koji je izgovor pravilan.
Međutim, imena se često izgovaraju različito na različitim jezicima. Na hrvatskom jeziku se prvi kršćanin koji je umro za svoju vjeru zove Stjepan, dok ga Francuzi zovu Étienne (Etijen). Isusovo ime na hebrejskom jeziku je Je·šu’a ili Jehošu’a’, a na grčkom I·e·sous’
Činjenica da mi ne izgovaramo Isusovo ime - ili ime bilo koje druge osobe - točno onako kako se izgovaralo na izvornom jeziku ne navodi nas da to ime izostavimo. Jednostavno ga izgovaramo onako, kako je to na našem jeziku uobičajeno.🤝🤝🤝🤝
Jasno biblijsko učenje
Božji Zakon je zabranjivao da se prave likovi kao predmeti obožavanja. Druga od Deset zapovesti glasi: „Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti“ (2. Mojsijeva 20:4, 5). Nadahnuti Hrišćanski spisi takođe nalažu: „Bjegajte od idolopoklonstva“ (1. Korinćanima 10:14).
Istina, mnogi uporno tvrde da to što koriste likove u obožavanju nije idolopoklonstvo. Na primer, pravoslavni hrišćani često poriču činjenicu da oni u stvari obožavaju ikone kada im se klanjaju, kada kleče pred njima i mole im se. Jedan pravoslavni sveštenik je napisao: „Mi im odajemo poštovanje zato što su to sveti predmeti i zato što uvažavamo ono što oni predstavljaju.“
Još uvek ostaje pitanje: Da li Bog odobrava korišćenje ikona bar u svrhu takozvanog posrednog obožavanja? Nigde se u Bibliji ne odobrava takav običaj. Kada su načinili lik teleta, navodno da bi iskazali poštovanje Jehovi, on je jasno pokazao da to ne odobrava, rekavši im da su se odmetnuli od vere (2. Mojsijeva 32:4-7).
Skrivena opasnost
Korišćenje opipljivih predmeta u obožavanju opasan je običaj. To lako može navesti ljude da obožavaju predmet pre nego Boga, koga taj predmet navodno predstavlja. Drugim rečima, ikona postaje predmet idolopoklonstva.
To se desilo s mnoštvom takvih predmeta u danima Izraelaca. Primera radi, Mojsije je napravio bakrenu zmiju u vreme izlaska iz Egipta. Prvobitno je ta zmija, postavljena na motki, služila kao sredstvo izlečenja. Oni koji su bili kažnjeni tako što ih je ujela zmija mogli su da pogledaju u tu bakrenu zmiju i na taj način dobiju Božju pomoć. Ali nakon što se narod nastanio u Obećanoj zemlji, izgleda da su od te bakrene zmije napravili idola, kao da je ona sama po sebi imala moć da leči. Oni su joj prinosili kâd i čak su joj dali ime, Neustan (4. Mojsijeva 21:8, 9; 2. Carevima 18:4).
Izraelci su takođe pokušali da kovčeg saveza koriste kao izvor magičnih moći protiv svojih neprijatelja, što je dovelo do užasnih posledica (1. Samuilova 4:3, 4; 5:11). A u Jeremijinim danima, stanovnici Jerusalima su se više brinuli oko samog hrama nego oko obožavanja Boga u njemu (Jeremija 7:12-15).
Sklonost da se obožavaju stvari, a ne Bog, još uvek je i te kako rasprostranjena. Istraživač Vitalij Ivanovič Petrenko kaže: „Ikona... postaje predmet obožavanja i predstavlja opasnost u vidu idolopoklonstva... Čovek mora priznati da je, putem popularnih verovanja, u suštini paganska ideja unesena u obožavanje ikona.“ Slično kaže i grčki pravoslavni sveštenik Dimitrios Konstantelos u svojoj knjizi Understanding the Greek Orthodox Church: „Postoji mogućnost da hrišćanin načini od ikone predmet obožavanja.“
Tvrdnja da su ikone samo pomoćna sredstva u obožavanju vrlo je diskutabilna. Zašto? Pa, zar se ne smatra da neke ikone Marije ili „svetaca“ zaslužuju veću odanost i da su delotvornije od drugih ikona koje predstavljaju te iste, davno umrle osobe? Na primer, Marijina ikona s Tinosa u Grčkoj ima svoje predane pravoslavne sledbenike, nasuprot podjednako vernim obožavaocima ikone koja predstavlja Mariju u manastiru Sumela, u severnoj Grčkoj. Svaka grupa veruje da je njihova ikona uzvišenija, da čini impresivnija čuda od one druge, iako obe predstavljaju istu davno umrlu osobu. Dakle, u praksi, ljudi pripisuju stvarnu moć izvesnim ikonama i obožavaju ih.
Moliti se „svecima“ ili Mariji?
Uostalom, šta Biblija kaže o obožavanju osoba, kao što su Marija ili „sveci“? Odgovarajući na jednu Sataninu kušnju, Isus je ukazao na 5. Mojsijevu 6:13 i rekao: „Gospodu Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedinome služi“ (Matej 4:10). Kasnije je rekao da će pravi obožavaoci obožavati ’Oca‘ i nikog drugog (Jovan 4:23). Pošto je znao to, jedan anđeo je prekorio apostola Jovana kada je ovaj pokušao da ga obožava i rekao mu je: „Nemoj... Bogu se pokloni“ (Otkrivenje 22:9).
Da li je ispravno da se osoba moli Isusovoj zemaljskoj majci, Mariji, ili izvesnim „svecima“ tražeći da se zauzmu kod Boga u njenu korist? Biblija direktno odgovara: „Jedan [je] Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus“ (1. Timoteju 2:5).
Čuvaj svoj odnos s Bogom
Korišćenje ikona u obožavanju, što je suprotno jasnim biblijskim učenjima, ne može pomoći ljudima da steknu Božje odobravanje i budu spaseni. Nasuprot tome, Isus je rekao da večni život zavisi od našeg usvajanja spoznanja o jedinom istinitom Bogu, od upoznavanja njegove nenadmašne ličnosti kao i njegovih namera i ophođenja s ljudima (Jovan 17:3). Ikone koje ne vide, ne osećaju i ne govore ne mogu pomoći čoveku da upozna Boga i da ga obožava na prihvatljiv način (Psalam 115:4-8). To najvažnije obrazovanje dostupno je jedino putem proučavanja Božje Reči, Biblije.
Osim što ne donosi nikakve koristi, obožavanje ikona može biti duhovno opasno. Kako to? Pre svega, ono može narušiti čovekov odnos s Jehovom. Bog je u vezi sa Izraelom, koji ga je ’razdražio tuđim bogovima‘, prorekao: „Sakriću od njih lice svoje“ (5. Mojsijeva 32:16, 20). Da bi popravili svoj odnos s Bogom trebalo je da ’odbace idole‘ (Isaija 31:6, 7).
Kako je zato odgovarajuć biblijski savet: „Dečice, čuvajte se od idola“! (1. Jovanova 5:21, Ba).
🙏❤️❤️❤️❤️❤️☀️❤️❤️❤️🌟
Gospodine Rajko sto ako kum ode na drugu stranu,na stranu covjekoubice?
Je li Isus zapravo Bog?
U Ivanu 17:3 (JB) opisano je kako se Isus molio svom Ocu: “Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista.” (Isus nije sebe nazvao “jedinim istinskim Bogom”, nego je tu titulu pripisao svom Ocu.)
Ivan 20:17, JB: “Kaže joj [Mariji Magdaleni] Isus: ‘Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.’” (Dakle, Otac je uskrsnulom Isusu bio Bog, kao što je to bio i Mariji Magdaleni. Zanimljivo je da nigdje u Bibliji ne možemo pročitati da je Otac Sina nazvao “moj Bog”.)
Da li riječi iz Ivana 1:1 dokazuju da je Isus Bog?
Ivan 1:1, JB: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.” U većini hrvatskih prijevoda Biblije zadnji dio retka preveden je tako da prenosi misao o tome da je “Riječ bila Bog”. No u prijevodu Novi svijet imenica “bog” pisana je malim početnim slovom, pa taj dio retka glasi: “Riječ je bila bog.” Neki prijevodi na drugim svjetskim jezicima, naprimjer francuskom, engleskom i njemačkom, također kažu da je Riječ bila “bog” ili da je bila “božanske prirode”.
Zašto prevoditelji prijevoda Novi svijet i nekih drugih prijevoda nisu napisali da je “Riječ bila Bog”? U grčkom tekstu tog biblijskog retka ispred prve imenice theós (Bog) nalazi se određeni član ho, ali ispred druge imenice theós (bog) nema tog člana. Imenica uz koju se nalazi određeni član ukazuje na identitet, na osobu, dok predikatna imenica u jednini koja se nalazi ispred glagola i nema ispred sebe određeni član (kako je konstruirana i ova grčka rečenica) ukazuje na svojstvo osobe. Dakle, ovaj biblijski redak ne poistovjećuje Riječ (Isusa) s Bogom kod kojeg se nalazila, nego ukazuje na to da je Riječ bila “bog”, odnosno “božanske prirode”.
Što je apostol Ivan htio reći riječima koje su zapisane u Ivanu 1:1? Je li htio reći da je Isus Bog ili možda da su Isus i njegov Otac jedan Bog? U 18. retku istog poglavlja Ivan je napisao: “Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga. Jedinorođeni bog koji je Ocu najbliži, on ga je obznanio.” Je li itko od ljudi vidio Isusa Krista, Sina? Naravno! Dakle, je li Ivan rekao da je Isus Bog? Očito je da nije. U zaključnom dijelu svog Evanđelja Ivan je opisao Isusa ovim riječima: “Ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji [a ne Bog]” (Ivan 20:31, JB).
Da li Tomina izjava zapisana u Ivanu 20:28 dokazuje da je Isus zapravo Bog?
U Ivanu 20:28 piše: “Toma mu je nato rekao: ‘Gospodin moj i Bog moj!’”
Ako je Toma oslovio Isusa titulom “Bog”, tome se nema što prigovoriti. Takvo bi oslovljavanje bilo u skladu s riječima što ih je sam Isus citirao iz knjige Psalama u kojoj se moćne ljude, suce, naziva “bogovima” (Ivan 10:34, 35; Psal. 82:1-6). Naravno, Krist je na puno uzvišenijem položaju nego takvi ljudi. Zbog njegovog jedinstvenog položaja u odnosu na Jehovu, u Ivanu 1:18 Isusa se naziva “jedinorođenim bogom”. U Izaiji 9:6 Isus je u proročanstvu nazvan “Bog Moćni”, ali nije nazvan Bog Svemogući. Sve navedeno u skladu je s time što je Isus u Ivanu 1:1 nazvan “bogom”.
Kontekst nam ovdje pomaže da donesemo ispravan zaključak. Kratko prije Isusove smrti, Toma je čuo kako Isus u molitvi naziva svog Oca “jedinim istinskim Bogom” (Ivan 17:3, JB). Nakon svog uskrsnuća Isus je svojim apostolima, među njima i Tomi, poručio: “Uzlazim (...) Bogu svomu i Bogu vašemu” (Ivan 20:17, JB). Nakon što je zapisao Tomine riječi koje je ovaj izrekao kad je vidio i dotaknuo uskrsnulog Krista, apostol Ivan je napisao: “Ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu” (Ivan 20:31, JB). Stoga, ako na temelju Tomine izjave netko smatra da je Isus “jedini istinski Bog” ili da je trojedni “Bog Sin”, trebao bi ponovno razmotriti što je rekao sam Isus (17. redak) te što je apostol Ivan jasno naveo u zaključku (31. redak).
Da li riječi iz Mateja 1:23 ukazuju na to da je Isus bio Bog dok je bio na Zemlji?
Mat. 1:23: “‘Evo, djevica će zatrudnjeti i rodit će sina i dat će mu se ime Emanuel’, što znači ‘s nama je Bog’.”
Je li Jehovin anđeo koji je najavio Isusovo rođenje rekao da će dijete koje će se roditi biti sam Bog? Ne, njegova je objava glasila: “On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega” (Luka 1:32, 35, JB). Isus nikad nije za sebe tvrdio da je Bog, nego je govorio da je “Sin Božji” (Ivan 10:36, JB). Isusa je Bog poslao u svijet, pa se stoga može reći da je preko svog jedinorođenog Sina Bog bio s ljudima (Ivan 3:17; 17:8).
Mnoga hebrejska imena u sebi sadrže riječ “Bog” ili čak skraćeni oblik Božjeg imena. Naprimjer, Elijata znači “moj Bog je došao”, Jehu znači “On je Jehova”, a Ilija znači “moj Bog je Jehova”. No nijedno od tih imena ne ukazuje na to da je osoba koja nosi to ime zapravo Bog.
Što znače riječi iz Ivana 5:18?
Ivan 5:18, JB: “Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.”
Židovi koji nisu vjerovali u Isusa mislili su da on pokušava sebe izjednačiti s Bogom time što tvrdi da je Bog njegov Otac. No iako je Isus s pravom Boga nazivao svojim Ocem, on nikad nije tvrdio da je jednak Bogu. On je vrlo jasno odvratio Židovima: “Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini” (Ivan 5:19, JB; vidi i Ivana 14:28; Ivan 10:36). To su bili isti oni Židovi koji su tvrdili da Isus ne poštuje subotu, ali i u tome su pogriješili. Isus je savršeno poštovao Mojsijev zakon, te je izjavio: “Slobodno je subotom činiti dobro” (Mat. 12:10-12, JB).
Znači li to što su se ljudi i anđeli klanjali Isusu da je on Bog?
U Hebrejima 1:6 piše da je anđelima rečeno “neka se poklone” Isusu. Prema Mateju 14:33, učenici su se ‘poklonili Isusu’; St kaže da su ‘pali preda nj ničice’. Znači li to da su oni Isusu iskazali vjersko štovanje, to jest obožavali ga kao Boga?
Grčka riječ koja je u tim recima prevedena sa “pokloniti se” odnosno “pasti ničice” glasi proskynéo. Prema Grčko-hrvatskom rječniku Novoga zavjeta, ta riječ ima više značenja, a može se prevesti izrazima “obožavati, štovati, poštovati; odati počast, pokloniti se, iskazati poštovanje ljubljenjem ruke; pasti na koljena pred; pasti ničice; klanjati se; s poštovanjem pozdraviti” (Rudolf Amerl, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, Zagreb, 2000, stranica 153). Dakle, ta se grčka riječ nije koristila samo za opis iskazivanja vjerskog štovanja. U Mateju 14:33 taj je izraz upotrijebljen da bi se opisalo ono što su učenici učinili pred Isusom; u Hebrejima 1:6 da bi se opisalo ono što su anđeli trebali učiniti pred Isusom; u 1. Mojsijevoj 22:5, u grčkoj Septuaginti, da bi se opisalo ono što je Abraham učinio pred Jehovom te u 1. Mojsijevoj 23:7 da bi se opisalo ono što je Abraham, prema ondašnjim običajima, učinio pred ljudima od kojih je kupovao zemlju; u 1. Kraljevima 1:23, u grčkoj Septuaginti, kako bi se opisalo ono što je prorok Natan učinio kad je došao pred kralja Davida.
Prema Mateju 4:10 (JB), Isus je rekao: “Gospodinu, Bogu svom se klanjaj [glagol proskynéo] i njemu jedinom služi!” (U 5. Mojsijevoj 6:13, odakle je Isus očigledno citirao ove riječi, nalazi se tetragram, Božje ime.) Te riječi pokazuju da “klanjanje” u smislu iskazivanja vjerskog štovanja, odnosno obožavanja, smije biti upućeno samo Bogu.
Pokazuju li čuda koja je Isus činio da je on Bog?
Djela 10:34, 38, JB: “Petar tada prozbori i reče: ‘(...) Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.’” (Dakle, Petar na temelju Isusovih čuda nije zaključio da je Isus bio Bog, nego da je Bog bio s Isusom. Usporedi Mateja 16:16, 17.)
Ivan 20:30, 31, JB: “Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja [“čudesa”, St, Ša, 2006] koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.” (Dakle, na temelju Isusovih čuda ispravno je zaključiti da je Isus “Krist”, odnosno Mesija, “Sin Božji”. Izraz “Sin Božji” ima sasvim drugačije značenje nego “Bog Sin”.)
Proroci koji su živjeli prije Krista, poput Ilije i Elizeja, činili su čuda koja su bila slična onima koja je učinio Isus. No to nikako nije dokaz da su oni bili Bog.
@Zoran Štros
To je tvoje mišljenje Zorane,Za Jehovine svjedoke je Bog Jehova ili na našem hrvatskom jeziku Jahve Bog ,također Isus je Mejsija otkupitelj od smrti grijeha čovječanstva,na nebu je bio anđeo prvo stvarstvo od Boga JHVH ,Bog je jedan i isključivo samo njemu pripada slava,biblija novi svijet. je najbliža izvornom razumijevanju riječi i misli na našem jeziku razumijevanja,- Novi svijet prijevod je vračeno sveto božije ime JHVH na mjestima gdje doista treba da bude.
Veliki protivnik protiv tog imena JHVH je sotona đavo,- i sa svima onima ko ne upotrebljava u ispravne svrhe sveto ime..
Dakle,dragi moj Zorane,za Jehovine svjedoke je Bog JHVH ,a Isus je otkupitelj sin božiji od JHVH - od grijeha čovječanstva ali samo ko prizna Isusa i boga JHVH to važi za samo one,jer npr.Islam nema pravac mišljenja,razumijevanje,povjerenja u to šta piše u Bibliji od Boga za nas ljude.
Pročešljaj malo kroz ovu stranicu na našem jeziku -- www.Jw.org hr
🤝🤝🤝🤝🤝
Također otvori Broadcasting
@Zoran Štros
Ivan 17:5,
Ivan 8:23
Ivan 6:62
Ivan: 8:58
Ivan 3:13
Ivan 6:51
Kološanima 1:15,16
Postanak 1:26
Mudre Izreke 8:22,30
Ivan 1:14
Ivan 1:3
Ivan 18:37
Luka 4:43,
Ivan 4:34
Prva Korinčanima 8:6
JEHOVI, Stvoritelju cijelog svemira, jako je važno da ono što radi bude skladno i dobro organizirano. Bog je najprije stvorio svog jedinorođenog duhovnog Sina, koji je bio nazvan “Riječ” jer je postao njegov glavni zastupnik. Jehovin Sin od davnina služi svom Ocu, jer Biblija kaže: “U početku bila je Riječ i Riječ je bila kod Boga. (...) Sve je postalo preko njega [Riječi] i bez njega nije postalo ništa.” Prije nešto više od 2 000 godina Bog je tu Riječ - svog Sina, Isusa Krista - poslao na Zemlju. Isus je kao savršen čovjek vjerno služio svom nebeskom Ocu i učinio je sve što mu je on rekao (Ivan 1:1-3, 14).
Prije nego što je došao na Zemlju, Božji Sin vjerno je služio svom Ocu kao “vješt graditelj” (Izr. 8:30). Preko njega Jehova je na nebu stvorio milijune drugih duhovnih stvorenja, odnosno anđela (Kol. 1:16). U jednom biblijskom izvještaju koji opisuje kako anđeli služe Jehovi stoji: “Tisuću tisuća služilo mu je, deset tisuća po deset tisuća stajalo je pred njim” (Dan. 7:10). Ta mnogobrojna duhovna stvorenja nazivaju se “vojske” Jehovine. Taj izraz ukazuje na to da su ona izvrsno organizirana (Psal. 103:21).
Ciljajući na Isusovo predljudsko postojanje, apostol Pavao je pisao: “Jer ovo da se misli među vama što je i u Kr[i]stu Isusu, koji, ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom; nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi” (Filipljanima 2:5-7). Pavao je Isusa nazvao ‘prvorođencem svega stvorenja; jer je posredstvom njega sve drugo bilo stvoreno’ (Kološanima 1:13-16,
Ako je Isus bio i Bog i čovjek dok je bio na Zemlji, zašto se uvijek iznova molio Jehovi? Pavao je pisao: “On, pošto u vrijeme svog zemaljskog života prikaza molitve i prošnje s jakim vapajima i sa suzama onomu koji ga je mogao spasiti od smrti, bijaše uslišan zbog strahopoštovanja” (Hebrejima 5:7,
@Zoran Štros
Pošto to pitanje postavljaš,vidim kod tebe kroz čitanje biblijski citata da ne postavljaš logiku,-na takav način čitanja i proučavanja božije riječi ne dostiže se istina i dubina istine ,
Mislim da nisi pročitao te biblijske citate i da jednostavno imate svoj ljudski stav bez obzira što drugi rekli,ako je to tako kod vas,sjetite se Pavla na samom početku kakav je stav ima prija nego je upoznao pravi put kojim trebamo svi hoditi
Treba li upotrebljavali ime božije Jehova ili Jahve ( JHVH ) ??!!
MNOGI ljudi sasvim lako izbjegavaju upotrebu Božjeg svetog imena. Predani Židovi nalaze to ime u svojim Biblijama, ali smatraju da ga ne treba izgovarati. Mnogi drugi religiozni ljudi ustručavaju se upotrebljavati ga.
Međutim, sav je izraelski narod čuo jednom kako Bog izgovara svoje ime. Čuli su pravilan izgovor. Na gori Sinaj čuli su to ime osam puta u deset zapovijedi, koje su bile izrečene s neba, a oni ih slušali (2. Mojsijeva 20:2-17).
Ako je prevoditelj Biblije, koju ti posjeduješ, upotrijebio Božje ime tamo gdje se pojavljuje u izvornom hebrejskom tekstu, tada ćeš vidjeti da te zapovijedi počinju ovom izjavom: “Ja sam Jehova, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Ne smiješ imati drugih bogova preda mnom.” U engleskom prijevodu Biblije The Living Bible (Livin Bajbel) ovaj stavak glasi: “Ja sam Jehova Bog tvoj ... Nemoj obožavati drugog boga osim mene” (2. Mojsijeva 20:2, 3, NS). Ako prevoditelji Biblije koju ti imaš nisu upotrijebili Božje ime, možda su napisali riječ “GOSPODIN” velikim slovima pokazujući da se tu pojavljuje ime u izvornom tekstu.
U Pismu nigdje ne piše, da se to ime ne treba koristiti. Bog je rekao da se njegovo ime ne upotrebljava “uzalud” ili “na nedostojan način”. No, to ne znači da mi ne trebamo to ime upotrebljavati. To bi prije značilo da Jehovine sluge ne trebaju činiti ono što bi sramotilo njegovo ime (2. Mojsijeva 20:7).
Mojsije, koji je napisao ovu zapovijed u Bibliji, nije shvatio da to znači ne upotrebljavati Božje ime, jer je to ime zapisano stotinama puta u Pentateuhu, prvih pet knjiga Biblije. Umjesto da to ime ne upotrebljava, Mojsije je rekao: “Čuj, o Izraele! Jehova i naš Bog, Jehova je jedan. I ti moraš ljubiti
Jehovu Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom” (5. Mojsijeva 6:4, 5, NS).
Biblija ne pokazuje, da je to ime ostalo sakriveno ili da se nije izgovaralo. Umjesto toga pokazuje da je ono bilo u općoj upotrebi tijekom mnogih stoljeća. U Bibliji su navedene Evine riječi kada je upotrijebila to ime (1. Mojsijeva 4:1). Mojsije kaže da je pravedni Abraham upotrebljavao to ime, da je Abraham prizvao “ime Jehove, vječnoga Boga”, a ta je činjenica sakrivena u mnogim suvremenim prijevodima Biblije (1. Mojsijeva 21:33).
Abraham je spomenuo Jehovino ime u razgovoru sa sodomskim kraljem. Sara ga je spomenula u razgovoru s Abrahamom. Abrahamov sluga ga je redovito upotrebljavao. Jakov, njegova žena Rahela i njen otac Laban, svi su oni koristili Božje ime (1. Mojsijeva 14:22; 16:2; 24:35, 42, 44; 28:16; 30:24, 27, 30).
Mojsiju je bilo zapovjeđeno da upotrebljava Božje ime. Mojsije i Aron su ga koristili u razgovoru s sumnjičavim faraonom, a i faraon ga je spomenuo odgovarajući im. Rekao je: “Tko je Jehova da poslušam glas njegov i pustim Izraelce da odu?” (2. Mojsijeva 5:1-3; 3:15).
Stoljećima kasnije narod još nije smatrao da ne smije izgovarati Jehovino ime. Spominjali su ga u razgovoru sa Samuelom a i on ga je upotrebljavao u svojim odgovorima (1. Samuelova 12:19, 20). Pravedni kralj David je javno pjevao: “Objavit ću ime tvoje braći svojoj; usred skupštine slavit ću te. Vi koji se bojite Jehove, slavite ga!” (Psalam 22:22, 23, NS).
Veliki prorok Izaija nije smatrao da to ime treba zanemariti. Upotrijebio ga je više od 400 puta u biblijskoj knjizi, koja nosi njegovo ime.
Izaija nije rekao svojim židovskim čitateljima da ne upotrebljavaju Božje ime. On je čak rekao: “Dajte hvalu Jehovi narode! Prizivajte ime njegovo. Objavite narodima djela njegova. Napominjite da treba njegovo ime visoko uzvisiti! Pjevajte Jehovi, jer su izvanredna djela njegova. Neka se to zna po svoj zemlji” (Izaija 12:4, 5, NS).
Zvuči li išta od ovoga kao da je to značajno ime bilo sakriveno? Ili da se ne bi upotrebljavalo, ili bilo zamijenjeno nekom drugom riječi? Prevoditelji, koji odbacuju Božje ime iz njegove vlastite knjige, očito nemaju cijenjenja za to ime, kao što su to imali bogobojazni Abraham, Sara, Jakov, Mojsije, Aron, Samuel, David i Izaija.
Ni kasniji proroci nisu krili to ime, kao da bi ga smatrali presvetim za upotrebu ili da raniji pisci Biblije nisu bili u pravu i da to ime trebaju zamijeniti nekom drugom riječi. Njihove poruke bile su pune ovakvih izjava: “Čujte riječ Jehovinu.” “Ovako govori Jehova nad vojskama, Bog Izraelov.” “Ovako govori suvereni Gospodin Jehova” (Jeremija 2:4, NS; 19:15, NS; Ezehijel 21:28, NS).
Upotreba tog imena nije bila ograničena samo na religiozne stvari. Niti su ga samo učitelji upotrebljavali, nego je i običan narod upotrebljavao Božje ime u običnom razgovoru. U Bibliji piše da je Boz rekao svojim radnicima na polju: “Jehova da je s vama.” A oni su odgovorili: “Da te blagoslovi Jehova” (Ruta 2:4, NS).
Arheolozi su pronašli potvrdu biblijskih izjava, da je narod to ime upotrebljavao. 1930-tih godina nađena su Pisma iz Lahisa, komadi glinenog posuđa za koje se vjeruje da potječu iz vremena osvajanja Babilonaca (u sedmom stoljeću pr. n. r. vr.). U njima se na više mjesta pojavljuju ovakvi izrazi: “Neka JHVH (Jahve ili Jehova) dade mom gospodaru da čuje ovog dana dobre vijesti!”
Čak su i neizraelci znali Božje ime i upotrebljavali ga. Gabaonjani su rekli Jozui: “Tvoje su sluge došle u ime Jehove, Boga tvojega, jer smo čuli za slavu njegovu i za sve što je učinio u Egiptu” (Jozua 9:9, NS). U desetom stoljeću prije našeg razdoblja Izraelov neprijatelj Misa, kralj moapski, napisao je to ime na Moapskom (Misinom) stupu, pronađenom 1868. i sada izloženom u muzeju Luvra u Parizu.
Ove činjenice ne trebaju biti iznenađujuće. Mojsije nije naveo na pomisao da je to privatno, tajno ime, koje ne treba upotrebljavati, nego je čak rekao narodu: “Svi narodi zemlje će vidjeti da je na te pozvano ime Jehovino.” (5. Mojsijeva 28:10, NS). Kako bi to bilo moguće ako čak ni obožavatelji ne bi njegovo ime upotrebljavali?
To ime nije ostalo neizgovarano, već je bilo slavljeno, voljeno, poštovano. Upotrebljavalo se kod davanja imena mjestima i kod davanja imena ljudima. Abraham je nazvao mjesto gdje je htio žrtvovati Izaka “Jehova-jireh” (1. Mojsijeva 22:14, NS). I niže navedena imena se nalaze među dobro poznatim biblijskim imenima, čije značenje uključuje Jehovu ili Jah, skraćeni pjesnički oblik imena Jehova: Ezehija, Izaija, Jozija, Nehemija, Abdija, Zaharija i Sofonija. Ljudi upotrebljavaju i danas Božje ime kada daju imena djeci. U stvari, možda i tvoje ime sadrži divno ime Božje! Znaš li nekoga tko se zove Joel? Njegovo ime znači “Jehova je Bog”. Ili Jonatan? Ono znači “Jehova je dao”. Jozua znači “Jehova je spasenje.” Svatko sa vrlo rasprostranjenim imenom Ivan, posjeduje ime koje znači “Jehova je bio milostiv”.
Dakle, i pored vjerovanja nekih ljudi, da je Božje ime sveto da bi se izgovaralo, i drugih da ga treba zanemariti, nikako ga se ne bi smjelo ispustiti iz Biblije. Sadrže ga sva ova biblijska imena, koja su se koristila tijekom mnogih stoljeća, kada ljudi ne samo da su znali za sveto Božje ime JEHOVA, nego su ga i upotrebljavali u molitvi, obožavanju i običnom razgovoru.
Budući da se hebrejska riječ יהוה nije više upotrebljavala u religiji, izgubljen je njen prvobitni izgovor. Neki bibličari daju prednost imenu “Jahve”, ali nema načina kojim se može utvrditi koji je izgovor pravilan.
Međutim, imena se često izgovaraju različito na različitim jezicima. Na hrvatskom jeziku se prvi kršćanin koji je umro za svoju vjeru zove Stjepan, dok ga Francuzi zovu Étienne (Etijen). Isusovo ime na hebrejskom jeziku je Je·šu’a ili Jehošu’a’, a na grčkom I·e·sous’
Činjenica da mi ne izgovaramo Isusovo ime - ili ime bilo koje druge osobe - točno onako kako se izgovaralo na izvornom jeziku ne navodi nas da to ime izostavimo. Jednostavno ga izgovaramo onako, kako je to na našem jeziku uobičajeno.🤝🤝🤝🤝
@Zoran Štros
Da je Isus bio na nebu i da ga je Bog poslao,možeš razmotriti raspravu između njega i Židova u Ivan 6:26 -51,59
Isusu možemo na ispravan način početi iskazivati čast tek onda kad shvatimo da je on doslovno sišao s neba. Sam je Isus uvijek ponavljao da je imao predljudsko postojanje. “Nijedan čovjek nije uzašao na nebo”, rekao je, “osim onoga koji je sišao s neba, Sina čovječjeg”. Kasnije je rekao: “Ja sam živi kruh koji je sišao sa neba (...) A što ako vidite Sina čovječjega kako uzlazi tamo gdje je prije bio?” I ponovo: “Vi ste iz donjih oblasti; ja sam iz gornjih oblasti. (...) Zaista, zaista vam kažem, prije nego što je Abraham počeo postojati, bio sam ja” (Ivan 3:13; 6:51, 62; 8:23, 58). Isus se osvrnuo na svoje predljudsko postojanje i u molitvi koju je uputio svom nebeskom Ocu u noći kad je izdan (Ivan 17:5).
Isus Krist zaslužuje čast jer je on, kao Logos, ili Riječ, u pravom smislu riječi Jehovin govornik. Iz Pisma jasno proizlazi da se oznaka “Riječ” odnosi na Isusa prije nego što je došao na Zemlju, kao i nakon što je uzašao na nebo (Ivan 1:1; Otkrivenje 19:13). U Otkrivenju 3:14 on govori o sebi kao o ‘početku Božjeg stvaranja’. Ne samo “prvorođenac svega stvorenja”, nego je on kao “jedinorođeni Sin” jedini koga je Jehova Bog izravno stvorio (Kološanima 1:15; Ivan 3:16). Pored toga je “sve kroz [njega] došlo u postojanje i bez [njega] nijedna stvar nije došla u postojanje” (Ivan 1:3). Dakle, kad u 1. Mojsijevoj 1:26 čitamo da je Bog rekao: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, po svom obličju”, tu je uključen Logos, Riječ. Činjenica da je Isus u svom predljudskom postojanju imao veličanstvenu prednost sudjelovati s Jehovom Bogom u stvaranju sigurno ga čini dostojnim velike časti.
Isus Krist zaslužuje čast i zbog toga što je on Jehovin glavni anđeo, ili arhanđeo. Na temelju čega dolazimo do tog zaključka? Prefiks “arh”, što znači “glavni” ili “prvi”, pokazuje da postoji samo jedan arhanđeo. Božja riječ govori o njemu u odnosu na uskrsnulog Gospodina Isusa Krista. Tako čitamo: “Jer će sam Gospodin sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s Božjom trubom, i oni koji su mrtvi u zajednici s Kristom ustat će najprije” (1. Solunjanima 4:16). Ovaj arhanđeo ima ime, kao što čitamo u Judi 9: “Kad je arhanđeo Mihael imao parbu s Đavlom i prepirao se za Mojsijevo tijelo, nije se usudio izreći osudu protiv njega uvredljivim riječima, nego je rekao: ‘Neka te Jehova ukori.’ ” Time što se nije istrčavao ispred Jehove tako što bi se usudio izreći sud protiv Đavola, Isus je iskazao čast svom nebeskom Ocu.
Arhanđeo Mihael bori se u korist Božjeg Kraljevstva, preuzima vodstvo u čišćenju nebesa od Sotone i njegovih demonskih hordi (Otkrivenje 12:7-10). A prorok Danijel kaže da on ‘stoji u korist Božjeg naroda’ (Danijel 12:1). Stoga izgleda da je Mihael “anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa” i da je njega Bog upotrijebio da dovede njegov narod u Obećanu zemlju. “Poštuj ga i slušaj!”, zapovijedio je Bog. “Ne buni se protiv njega (...) tâ moje je ime u njemu” (Izlazak 14:19; 23:20, 21, St). Bez sumnje se Jehovin arhanđeo jako zanimao za predodžbeni narod Božjeg imena. Bilo je najprikladnije da on dođe u pomoć jednom drugom anđelu, koji je bio poslan da utješi proroka Danijela i koga je zapriječio jedan moćni demon (Danijel 10:13). Može se dakle razumno zaključiti da je anđeo koji je uništio 185 000 Senaheribovih ratnika bio nitko drugi do arhanđeo Mihael (Izaija 37:36).
Isus Krist ne zaslužuje samo čast zbog onoga što on jest, nego zaslužuje da mu iskazujemo čast i zbog onoga što je učinio. Naprimjer, on je jedini čovjek koji je živio savršenim životom. Adam i Eva stvoreni su savršenima, ali njihova savršenost bila je kratkog vijeka. Međutim, Isus je ostao ‘lojalan, bezazlen, odvojen od grešnika’ usprkos svemu što mu je Đavo mogao nanijeti u smislu iskušenja i progonstva. Kroza sve to “nije počinio nikakav grijeh, niti se prevara našla u njegovim ustima”. Mogao je s pravom izazvati svoje religiozne protivnike: “Tko me od vas proglašava krivim za grijeh?” Nitko od njih to nije mogao! (Hebrejima 7:26; 1. Petrova 2:22; Ivan 8:46). A zbog toga što je bezgrešno sačuvao besprijekornost, Isus je opravdao nebeskog Oca kao pravednog univerzalnog Suverena i dokazao da je Đavo podli i teški lažac (Poslovice 27:11).
Isus zaslužuje našu čast i zbog izvrsnog primjera koji nam je ostavio iskazujući čast svom nebeskom Ocu. Mogao je reći: “Ja čast iskazujem svom Ocu” (Ivan 8:49). Uvijek je svojim riječima i djelima iskazivao čast Jehovi Bogu. Zato, kad je izliječio jednog čovjeka, biblijski izvještaj ne kaže da su ljudi slavili Isusa, nego da su ‘slavili Boga’ (Marko 2:12). Stoga je na kraju svoje zemaljske službe Isus mogao s pravom reći u molitvi upućenoj svom nebeskom Ocu: “Ja sam te proslavio na zemlji, dovršivši djelo koje si mi dao da činim” (Ivan 17:4).🤝🤝🤝🤝