Slažem se da je legendarna i super je pjevala, a da li je Šokica (obzirom na prezime), ne znam. I ja bih po mnogima trebala biti Šokica jer živim u Šokadiji preko 60 godina, ali ja se ne osjećam Šokicom obzirom da sam rođena u Bosni. Imam državljanstvo i tamo i ovdje, ali pojam Šokac, Šokica, mislim da su zaslužili samo oni čiji su svi preci od stoljeća sedmog odavde - iz Šokadije. Evo, ova dječica su sigurno pravi Šokci: ua-cam.com/video/rzW47wW2Xh4/v-deo.html
@@JelenaOsijekHR hvala što ste me potakli da malo pročitam biografiju naše Vere Svobode. Kaže kako je otac bio negdje iz Češke, Moravske, a za mamu kaže da je bila folksdojčer.
Eto, ja nisam čitala njezinu biografiju, ali prezime Svoboda sigurno nije šokačko. Kao kad bi netko rekao za prezime Menalo ili Bubalo da je šokačko, a znam da ih ima po Slavoniji.
@@dubravkaniksic6572 Šokac se postaje kroz generacije. Mnoga sela i gradovi po Slavoniji su nastanjena s Bosancima, posebice nakon 2. Svj. rata. Rodile su se već 3 generacije, evo imam u rodbini nećaka koji živi kao Šokac, aktivan je u nekim udrugama, folk skupinama kao Šokac, on je dušom i tijelom Šokac, ali će ga domaći Šokci koji se tako osjećaju preko svojih predaka barem od 2. svj. rata uvijek gledati kao doseljenika i nikada ga neće smatrati svojim. Možda treba proći još nekoliko generacija, potvrditi se iz generacije u generaciju da si zaista Šokac i govorom i srcem i ponašanjem. Ali, uvijek će se naći netko od onih pravih Šokaca koji će pamtiti ili pisati tko je među njima kao oni, a nije njihov. Mi smo u ulici imali doseljenika čak Rusine, Talijane, Nijemce, Dalmatince, Zagorce, Bosance, Ličane, Mađare, Bunjevce i jednu Beograđanku... svi smo se super slagali i poštivali, ali nitko od nas nije nikada rekao "Mi Šokci", nego "Mi Slavonci." Tako su i susjeda Srpkinja i susjedi Talijani i susjedi Kozaci, i susjeda Njemica... svi bili Slavonci jer su bili 2. ili 3. generacija. Sad sam se sjetila majke moje najbolje prijateljice. Njezina mama (dakle baka moje prijateljice) je primila u svoju kuću Cigana. Vjenčali se i štancali djecu... Majka moje prijateljice je sebe smatrala čistom Šokicom i tako su je gledali i ostali Šokci. Govorila je šokački, bila je aktivna u KUD-u kao Šokica, muž joj je bio Šokac i tako je moja prijateljica uvijek za mene bila Šokica, a ja Bosanka iz Slavonije. Moji nećaci su rođeni u Slavoniji, u Šokadiji, ali nikad nitko ih nije gledao kao Šokce. Svi su Bosanci iako mi je jedan nećak voditelj KUD-a, dušom i srcem Šokac, oni ga gledaju kao Bosanca, ali ga istovremeno i cijene zbog ljubavi prema šokačkoj tradiciji. Eto, to je titula koja se teško zaradi, a kad uspiješ postati Šokac u očima svojih sugrađana, svojih suseljana, onda se osjećaš kao da si naslijedio silna bogatstva, trudiš se iz dana u dan potvrditi tu svoju titulu... kao moj nećak! On je Šokac i dušom i tijelom, a ja volim Šokce zato što su takvi kakvi jesu i mislim da bi svaki domoljub trebao biti takav. Ne na riječima i praznim pričama, nego i dušom i srcem i svojom aktivnošću i promocijom šokačkih običaja.
Slatka vera i lijepe pjesme
Hvala za postavljanje! Legendarna Gospođa Vera Svoboda - Šokica od glave do pete!
Slažem se da je legendarna i super je pjevala, a da li je Šokica (obzirom na prezime), ne znam. I ja bih po mnogima trebala biti Šokica jer živim u Šokadiji preko 60 godina, ali ja se ne osjećam Šokicom obzirom da sam rođena u Bosni. Imam državljanstvo i tamo i ovdje, ali pojam Šokac, Šokica, mislim da su zaslužili samo oni čiji su svi preci od stoljeća sedmog odavde - iz Šokadije.
Evo, ova dječica su sigurno pravi Šokci: ua-cam.com/video/rzW47wW2Xh4/v-deo.html
@@JelenaOsijekHR hvala što ste me potakli da malo pročitam biografiju naše Vere Svobode. Kaže kako je otac bio negdje iz Češke, Moravske, a za mamu kaže da je bila folksdojčer.
Eto, ja nisam čitala njezinu biografiju, ali prezime Svoboda sigurno nije šokačko. Kao kad bi netko rekao za prezime Menalo ili Bubalo da je šokačko, a znam da ih ima po Slavoniji.
@@JelenaOsijekHRjel dosta samo jedan roditelj ili moraju oboje biti sokci , da bi dobio taj atribut?
@@dubravkaniksic6572 Šokac se postaje kroz generacije. Mnoga sela i gradovi po Slavoniji su nastanjena s Bosancima, posebice nakon 2. Svj. rata. Rodile su se već 3 generacije, evo imam u rodbini nećaka koji živi kao Šokac, aktivan je u nekim udrugama, folk skupinama kao Šokac, on je dušom i tijelom Šokac, ali će ga domaći Šokci koji se tako osjećaju preko svojih predaka barem od 2. svj. rata uvijek gledati kao doseljenika i nikada ga neće smatrati svojim. Možda treba proći još nekoliko generacija, potvrditi se iz generacije u generaciju da si zaista Šokac i govorom i srcem i ponašanjem. Ali, uvijek će se naći netko od onih pravih Šokaca koji će pamtiti ili pisati tko je među njima kao oni, a nije njihov. Mi smo u ulici imali doseljenika čak Rusine, Talijane, Nijemce, Dalmatince, Zagorce, Bosance, Ličane, Mađare, Bunjevce i jednu Beograđanku... svi smo se super slagali i poštivali, ali nitko od nas nije nikada rekao "Mi Šokci", nego "Mi Slavonci." Tako su i susjeda Srpkinja i susjedi Talijani i susjedi Kozaci, i susjeda Njemica... svi bili Slavonci jer su bili 2. ili 3. generacija.
Sad sam se sjetila majke moje najbolje prijateljice. Njezina mama (dakle baka moje prijateljice) je primila u svoju kuću Cigana. Vjenčali se i štancali djecu... Majka moje prijateljice je sebe smatrala čistom Šokicom i tako su je gledali i ostali Šokci. Govorila je šokački, bila je aktivna u KUD-u kao Šokica, muž joj je bio Šokac i tako je moja prijateljica uvijek za mene bila Šokica, a ja Bosanka iz Slavonije. Moji nećaci su rođeni u Slavoniji, u Šokadiji, ali nikad nitko ih nije gledao kao Šokce. Svi su Bosanci iako mi je jedan nećak voditelj KUD-a, dušom i srcem Šokac, oni ga gledaju kao Bosanca, ali ga istovremeno i cijene zbog ljubavi prema šokačkoj tradiciji.
Eto, to je titula koja se teško zaradi, a kad uspiješ postati Šokac u očima svojih sugrađana, svojih suseljana, onda se osjećaš kao da si naslijedio silna bogatstva, trudiš se iz dana u dan potvrditi tu svoju titulu... kao moj nećak! On je Šokac i dušom i tijelom, a ja volim Šokce zato što su takvi kakvi jesu i mislim da bi svaki domoljub trebao biti takav. Ne na riječima i praznim pričama, nego i dušom i srcem i svojom aktivnošću i promocijom šokačkih običaja.