Paor..jest cu ora ljubit cu paora...Jer ja ocu da me uda nana za paora ko sto sam i sama..Lepo je cuti al je tesko i drzati..Zorom na njivu, a duz se otegla nema joj ni pocetka ni kraja...Zemlja ti neda ni oka otvoriti..oce da je voles i kad spava, i kad si budan, i da je jednako mrzis da je tepas milujes i snagu da joj das...Vuce te..Razumes..Usisava ko kakvi vir..Brazda ti stopala jede, a ti se ne opires..Ne mozes..Neda ti, ruke ti veze..I noge i pamet..Samo na nju mislis...I kad hodas ona ide za tobom..U krevet, u nokte, u zube, u dusu..A ti ne primetis kad si rob posto..A sve to od silne ljubavi i radosti sto ti rađa sto ti daje sto ti nudi....I na kraju sam zemlja postajes...E ondak vidis kolko si robovo, i kolko si celog svog veka neba bio zeljan i nekog lakseg zivota...I nekog beganja, nekog pevanja, nekog cikanja da nadvices i oranje i kosidbu i celi zivot jerbo ti je navek nesta drugo obecavo i od onoga sto ti je davo a nikud ne mozes...Zemlja ti neda...Ona umesto tebe misli I odluciva...Za oto si ti paor od zemlje covek i za zamlju...Sto rekla ona moja Mela, ona ista sto je tako glasno pevala da oce za paora makar jela ora...zemlja ti snagu određiva uzima i daje kako ona oce i kako je njozi volja...Navek se setim Melini reci da niko ne zna kako je zeni paorskoj..Da Bog ti kaze mela ni porasla nisam ko ostali svet Kad da porastes...Kad....Kako da porastes....Od kako sam se rodila tako uzmelju gledim bastu plevim uzemlju gledim...Njivu kopam repu vadim krompir sadim jednako uzemlju gledim kad sam stasala opet povijena...Ja nad kolevkom dok cedo povijam, jel nad bacvama dok lebac mesim...Pa od cega ondak da porastem od cega...Tici su od neba krisla porasla....A tebe zemlja vuce, smanjiva te da bi joj blizi bio jerbo te ona rani....Tako divani moja Mela...Mogla bi piskal biti al ona oce za paora nema druge nego da uzemlju da gledi...Jerbo nebo pogledis samo da vidis jel sunce skocilo, il oce kisa nemos ti druga posla s nebom i s visinama, tvoja je nizina sirina i daljina visine su dicecija posla Ti lenijom meris dan....Paor si....Tako je pisano od rođenja..Kolko puta sam s mojom Melom divanio sjeco se oni davni vremena kad smo prohodali i kad nas matere na njivu povedu da neznadu stacedu snama....Boji se svaka mater da joj dete u kukuruze ne zaluta, pa do sutra ga nece naci i ondak sta, Neg rupu iskopa pa me u nju i do pojasa metne, i zatrpa da nebega, kad onda duz istera ona navrati da vidi da me ptice il zecovi nisu napali. pa me ondak narani napoji pa novu duz vata... bivalo je da me san uvati onaj pravi detinji, kad samo klones kad ti se obrazi zarumene i klones pa glavu na zemlju naslonim i spavam ko na jastuku perjanome iz stajace sobe sto u njoj samo kumovi i gosti iz daleka dozivaju ...tako sam i ja kaze moja Mela drugovala sa zemljom i jos drugujem jerbo nisam ja ni tako mala ko sto izgledam samo mi se druga polovina ne vidi, jer je uzemlju zakopana... Eto to vam je prica o meni, mojoj Meli i nasem paorsaku... Zemlja nam je suđena i mi njoj, za oto ces pticu po cvrkutu dan po jutru a paora po zemlji pripozanti Aj zivili....
Da ne poveruješ,toliki ljubitelji i žiteji Banata i Vojvodine a da za 6 godina ovj ''TESTAMENT'' o seljaku i paoru samo lajkuje jedva 40 ljidi ? Poslušao i pregledao nekoliko puta da iznova pokušam da doživim sve lepote ali i nedaće seljaka .
Moja Vojvodina
Vau kakve prelepe slike. Legendarni sava stojkov.
PRELEPOOOOO HOCEMO JOS POZDRAV IZ AUSTRALIJE
Paor..jest cu ora ljubit cu paora...Jer ja ocu da me uda nana za paora ko sto sam i sama..Lepo je cuti al je tesko i drzati..Zorom na njivu, a duz se otegla nema joj ni pocetka ni kraja...Zemlja ti neda ni oka otvoriti..oce da je voles i kad spava, i kad si budan, i da je jednako mrzis da je tepas milujes i snagu da joj das...Vuce te..Razumes..Usisava ko kakvi vir..Brazda ti stopala jede, a ti se ne opires..Ne mozes..Neda ti, ruke ti veze..I noge i pamet..Samo na nju mislis...I kad hodas ona ide za tobom..U krevet, u nokte, u zube, u dusu..A ti ne primetis kad si rob posto..A sve to od silne ljubavi i radosti sto ti rađa sto ti daje sto ti nudi....I na kraju sam zemlja postajes...E ondak vidis kolko si robovo, i kolko si celog svog veka neba bio zeljan i nekog lakseg zivota...I nekog beganja, nekog pevanja, nekog cikanja da nadvices i oranje i kosidbu i celi zivot jerbo ti je navek nesta drugo obecavo i od onoga sto ti je davo a nikud ne mozes...Zemlja ti neda...Ona umesto tebe misli I odluciva...Za oto si ti paor od zemlje covek i za zamlju...Sto rekla ona moja Mela, ona ista sto je tako glasno pevala da oce za paora makar jela ora...zemlja ti snagu određiva uzima i daje kako ona oce i kako je njozi volja...Navek se setim Melini reci da niko ne zna kako je zeni paorskoj..Da Bog ti kaze mela ni porasla nisam ko ostali svet
Kad da porastes...Kad....Kako da porastes....Od kako sam se rodila tako uzmelju gledim bastu plevim uzemlju gledim...Njivu kopam repu vadim krompir sadim jednako uzemlju gledim kad sam stasala opet povijena...Ja nad kolevkom dok cedo povijam, jel nad bacvama dok lebac mesim...Pa od cega ondak da porastem od cega...Tici su od neba krisla porasla....A tebe zemlja vuce, smanjiva te da bi joj blizi bio jerbo te ona rani....Tako divani moja Mela...Mogla bi piskal biti al ona oce za paora nema druge nego da uzemlju da gledi...Jerbo nebo pogledis samo da vidis jel sunce skocilo, il oce kisa
nemos ti druga posla s nebom i s visinama, tvoja je nizina sirina i daljina visine su dicecija posla
Ti lenijom meris dan....Paor si....Tako je pisano od rođenja..Kolko puta sam s mojom Melom divanio sjeco se oni davni vremena kad smo prohodali i kad nas matere na njivu povedu da neznadu stacedu snama....Boji se svaka mater da joj dete u kukuruze ne zaluta, pa do sutra ga nece naci i ondak sta,
Neg rupu iskopa pa me u nju i do pojasa metne, i zatrpa da nebega, kad onda duz istera ona navrati da vidi da me ptice il zecovi nisu napali. pa me ondak narani napoji pa novu duz vata... bivalo je da me san uvati onaj pravi detinji, kad samo klones kad ti se obrazi zarumene i klones pa glavu na zemlju naslonim i spavam ko na jastuku perjanome iz stajace sobe sto u njoj samo kumovi i gosti iz daleka dozivaju ...tako sam i ja kaze moja Mela drugovala sa zemljom i jos drugujem jerbo nisam ja ni tako mala ko sto izgledam samo mi se druga polovina ne vidi, jer je uzemlju zakopana...
Eto to vam je prica o meni, mojoj Meli i nasem paorsaku...
Zemlja nam je suđena i mi njoj, za oto ces pticu po cvrkutu dan po jutru a paora po zemlji pripozanti
Aj zivili....
Ovo je prelepo sve je u pesmi opisano.
Prelepo sta vise kazati.
Hoćemo još !!!
Ovo je božanstveno. Ko je ovo piso?
Mika Antic
Da ne poveruješ,toliki ljubitelji i žiteji Banata i Vojvodine a da za 6 godina ovj ''TESTAMENT'' o seljaku i paoru samo lajkuje jedva 40 ljidi ? Poslušao i pregledao nekoliko puta da iznova pokušam da doživim sve lepote ali i nedaće seljaka .
Narod se totalno izopacio seljaci su postali posebne bitange
Rt