Relja Bašić priča o starom Zagrebu
Вставка
- Опубліковано 27 вер 2024
- Tko je glumac koji je odigrao 3766 predstava, snimio 137 što domaćih što inozemnih filmova, potpisao 26 režija, osnovao i trideset godina vodio putujuće kazalište Teatar u gostima i ostao zapamćen kao gospodin Fulir iz ‘najzagrebačkijeg’ domaćeg filma “Tko pjeva zlo ne misli”? Pitanje je prejednostavno, čak i za tinejdžerski kviz, jer da je odgovor na njega Relja Bašić, znaju baš sve generacije. Danas 82-godišnjak, više ne glumi. U svojemu domu u zagrebačkoj Ilici, teško pokretan oporavlja se od loma bedrene kosti i napuknuća zdjelice. Nesreća ga je zadesila, kaže, prije točno godinu dana i devet mjeseci. Imao je četiri operacije, ugrađen mu je umjetni kuk, oporavak je zamoran i spor, a društvena izolacija neizdrživa.
- Ne samo da mi fali gluma, fali mi kontakt s kazalištem. Živim na stometarskoj distanci od Gavelle, HNK, Komedije i ZKM-a, a nemam pojma što se u njima događa. Ne poznajem te mlade glumce osim što ih vidim u lošim situacijama, u tim beskrajno tužnim i razočaravajućim sapunicama koje su čisti bijeg glumca u potrazi za honorarom - počeo je rezignirano Relja Bašić otpuhujući duge dimove cigareta te nastavio:
- S tugom pratim što se događa u mojoj profesiji i šokiran sam onime što čitam. Znate, uvijek su me zvali ‘novinomanom’ jer sam veliki konzument tiska te radijskih i televizijskih informacija. Divim se talentiranim glumcima poput Renea Medvešeka i zgrožen se pitam, primjerice u njegovu slučaju, pa koliko li on mora raditi i za kako kratke repertoarne angažmane?! Mi smo jednu predstavu igrali i po 140 puta, a današnji glumci samo po 15. Kakav gubitak vremena! Odlazak moje generacije, koju je odnijela smrt, iščupala me iz mogućnosti kompariranja i komentiranja onoga što sam cijeli život vrlo predano i ambiciozno radio. To me dovodi u dosta nesređeno i nesretno stanje. Živ sam, čitam, zainteresiran sam, a ne mogu ništa provjeriti. Prije je sve bilo drugačije. A to prije odnosi se na 60-e, 70-e, pa i 80-e godine prošlog stoljeća, kad je Zagreb zahvaljujući jeftinim terminima snimanja i postojanju Dubrava i Jadran filma mogao primiti svaku vrstu produkcije. U gradu se osjećao dašak holivudskoga glamura, koprodukcije su cvale, a Relji se, uvelike zahvaljujući tečnom govorenju francuskog, njemačkog, talijanskog, engleskog i slovenskog jezika doslovno nudila međunarodna karijera. No ni njemu od početaka nije išlo sve tako glatko. Prvu uspješnu ulogu ostvario je kao đak II. klasične gimnazije kad je u ozbiljnoj Plautovoj predstavi “Menehmi” igrao glavnu ulogu. Tada je u pravom smislu osjetio čar glume. No, Dramsku akademiju nije lako upisao.
- Kao klinac i mladić bio sam potpuno urbana ‘degeneracija’ jer sam ja u svojoj obitelji već peta generacija pravih Zagrepčana. Majka mi je bila diplomirana glazbenica i pedagoginja te osnivačica glazbene škole koja i danas nosi njezino ime, Elly Bašić. Predavala je glazbu i na Kazališnoj akademiji koju je osnovao Branko Gavella. Uvijek sam bio okružen intelektualcima poput Ranka Marinkovića, Bratoljuba Klaića, Borisa Papandopula… To mi je imponiralo, ali je ujedno bilo i hendikep. Naime, od osnutka Akademije ja sam bio peta generacija studenata, ali i prvi Zagrepčanin koji je uspio proći sve prijemne ispite. Smatralo se da se u Zagrebu ne govori dobar štokavski i bio sam smrtno ljubomoran na Vanju Dracha koji je došao iz Slavonije i govorio jezik koji nije imao nikakve seljačke konotacije. Ni on ni Fabijan Šovagović nisu se mučili s tim korektnim hrvatskim kao što sam ja - ispričao je Relja.
Ipak, uspio je, i to ne samo u tadašnjoj Jugoslaviji. Snimao je s veličinama poput Richarda Chamberlainea, Franca Nera, Petera Ustinova, Emme Thompson,… S Marcellom Mastroiannijem 1957. snimio je “Kruh i sol”, svoj prvi film izvan Hrvatske. Marcello ga je učio igrati kanastu, a mnogo godina poslije, kad je Relja bio u Rimu, Marcello ga je slučajno spazio na Via Venetu, lupio po leđima i viknuo: “Svinjo, u Rimu si, a ne bi se ni javio!” Toliko su bili prisni. No, prijateljstvo s Richardom Burtonom, s kojim je igrao u “Sutjesci”, za njega ima posebnu težinu.
#zagrebačkimemento #mementograđani #mementošetnjakrozvrijeme
Ljudi iz ovoga dokumentarca bi siguran sam bili sretni kad bi znali da će ih i 50 godina nakon što se ovo snimalo netko gledati. Puno ti hvala na ovome, jako zanimljivo za slušati.
Ja bih rekao da je ovo snimano sredinom šezdesetih godina
Je, jako sam uživao! Hvala im!
Fantastično. Koji mi je gušt slušati svjedočenja starijih, a kojih više nema.
Povede me u prošlost i samo zamišljam kako je bilo u ondašnje vrijeme.
Šteta što ima tako malo pregleda, ovo bi trebali pogledati i mladi i stariji, potpada pod povijest, i povijest se treba poštovati.
Hvala.
Jedini način je da dijelimo ovo istinsko blago koje nije uništeno,u arhivi TV -sigurno ima puno ovakvih priča ❤
Volim čuti glas gosn.Bašića, jako je specifičan :)
Neka mu je laka zemlja
Danas cajke na svakom koraku,hvala našim novim sugrađanima koji već dvadset-tridset godna živu u Zagrebu.
Hvaljen isus i marija.
Cajke su produkt nepismenih ljudi
... živu..???
@@72jomax živu je napisano u ironiji, skupa sa isusekom.
Hvala Relji, hvala ekipi. Vratili ste me u tajm mašinu :-*
Omica je najjaca, umirem od smijeha, a sve su tako elegantne, govor kojim pricaju neopisivo lijep
Omica je legenda. "Jezušš, kak je meni leepo biloo !!! " Relja; A gdje ste išli na izlete ? Omica; U Samobor, i Sloveniju. Relja ; A sa čime, jel sa kočijom? Omica, Sa konjima! I to kakvim! Relja ; Kakvim? Omica; sjetno ; lepim, žutim, mladima!!!
@@kondoric ili kad je rekla da je na Maksimiru bio mlecni restaurant
Omica is the beste ❤
Neka ljepša, čišća i romantičnija vremana....
sem Slovenka , porocna z Zagrebskimclovekom, zgodba o Zagrebu, je zelo inspirantna,upam tudi za Slovenske raziskovalce, dokler se price iz starih casov se zive in fotografije dostopne! hej, Slovenci, kaj se cakate⁉️⁉️⁉️🥰🥰
Predivan dokumetarac, ❤
Hvala vam.
❤❤❤❤
Ah kak je lepo bilo i navek nam bu
za nevjerovat ... sad imamo konjšćinsku,hercegovačku i bosansku ulicu ..te tri i neke sličnu premrežile su zagreb ...jezuš ... kak nam je lepo
koje godine je ovo snimano ?
Mislim rane 60e
1971.
Jeste li sigurni?
Relja je 1930-to godiste a ovdje ima oko 40 godina znaci Shimano 70tih.
Provjereno, video je iz 1971. godine.
Kakva istočna, to je zapadna strana Trga di je bila Zakladna bolnica a sada neboder.
zahebal se ... pa bile su 2 birtije
Da bar naš Zagrewb bude bekaj kaj ej prije bil. Koja divota. U 40-ima sam i nostaligcnost pere....
Озбиљна емисија.
5:15. Ovaj covjek mi lici malo na Tudmana.
Isti!!!! Samo da nije ćelav.
A kaj je Zagreb danas? Suze mi idu😪
Zagreb nisu uspjeli osvojiti Tatari . Ali osvojili su ga Tatari današnjeg doba, dotepenci iz Balkanskih vukojebina. Oni danas vladaju Zagrebom i kroje ga prema svojoj balkanezerskoj mjeri!
Nažalost istina. 😥
Znate "Gospon kmet" pa "kmet, je na vek" bil' Kmet! A nigdar' gospon! Gledajte ja sam iz SLAVONIJE iz srca, ja Vas mogu razumjeti još! Ali vi ne možete razumjeti, što su to kolonizatori i dopeljanci u Slavoniji! Od tome bi se dalo, satima raspravljati. Zagreb je toj Vlaškoj fukari iz zaleđa Dalmacije... jedan misir, nešto što su njihovi, do jučer po zaseocima, držali volove za rogove! U potleušicama sa stokom su spavali. Sve je to bilo, kako da kažem, još jučer...
Khevenhiller
Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.
Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.
Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.
Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.
kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!
Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.
Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.
Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.
Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,
bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.
Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.
Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,
kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.
A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,
gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.
Vi purgeri ste indijanci, dogodilo vam se isto kao i njima, dotepenci vam dosli i uzeli vam sve
Па и то су Хрвати,господо.Ваши су,какви год да су.
A što biste vi htjeli, da je Varaždin glavni grad, a Zagreb oveća varoš?
I pitam se jeste li vi Hrvat🤔🤔
Omica je legenda. "Jezušš, kak je meni leepo biloo !!! " Relja; A gdje ste išli na izlete ? Omica; U Samobor, i Sloveniju. Relja ; A sa čime, jel sa kočijom? Omica, Sa konjima! I to kakvim! Relja ; Kakvim? Omica; sjetno ; lepim, žutim, mladima!!!
nismo ni svjesni kaj smo izgubili, malograđanština nas je zgazila i veliku cijenu metropole plaćamo
Omica je lijepo sve objasnila na kraju.... Biti skroman i povući se (pred naprednim (lumpen)proletarijatom....)
@@sgerianda sto ona kaze na kraju na njemačkom?
@@tombarac8253 Ja wenn man alt ist, dann hat niemand mehr Interesse - pa kad se ostari, nitko više nema interesa...
Je, Zagreb je bil puno manji s puno manje ljudi al je bil puno veći!
Fenomenalno
.." ..podpada pod - Povijest ." ...
.povijest koja se mora " postovati " (....!)
......Ali , isto tako mora se ,
..uciti , znati i ..iznad sveg , mora se - sacuvati (!)
.........
- Da , ovdje su dokumentirani
..bezbrojni aspekti Povijesti grada Zagreba , i osim toga, i
.njenim svjedocima....
Pa se sada pitam , imajuci u vidu , " ovu emisiju , " kolika se
. podrucja otvaraju za povjesnicare i sociologe.../!?
..( skolske programe , TV ,? Radio., cinema i/ o , " kazaliste.."(
..Zora Dirnbah , ? Viki Glovacki../!
prekrasno za cuti i nesto nauciti,jedino steta kaj ne govore pravim zagrebackim govorom
Iz koje godine su snimci?
1971.
Ni Relja vise nije sa nama.
Pusa