Відео

Koje su brigade bile u Konjicu

Bez icega a ostali to mora biti bozije cudo

To bosanski sine ❤ doka nas je nemoze je dirnut niko❤ 5 korpus ovdje

Kako vas nije stid lažete i u to vjerujete .

HRVATSKI VOJNI OTPAD IZDAJNICI

Prema popisu stanovništva iz 1991. u općini Konjic živjelo je 26,23% (11.513) Hrvata, a na popisu 2013. bilo ih je 6,20% (1.553); znači da je broj Hrvata manji za 86,51% (9.960 osoba). U općini Konjic Bošnjaci/Muslimani su ubili 99 Hrvata, a Srbi 6 Hrvata (ratni zločin). Bošnjaci su počinili ratni zločin nad sto jednim Hrvatom. Prema Istraživačko-dokumentacijskom centru (Sarajevo) u Konjicu je tijekom rata (1991. - 1995.) ukupno ubijeno 246 osoba hrvatske nacionalnosti (78 civila i 168 vojnika). Bošnjačko-muslimanko vodstvo je na sastanku u Jablanici 20. ožujka 1993. godine donijelo zaključak o planiranom napadu na sva hrvatska područja u općinama Konjic i Jablanica. Nakon toga je u to područje stiglo još 6.000 vojnika Armije BiH (prije dolaska novih 6.000 vojnika u općini Konjic je bilo oko 7.000 vojnika Armije BiH). Došle su Zukine postrojbe, Crni labudovi, Handžar divizija s Kosova, DIP policija iz Zenice te mudžahedini. Suživot Muslimana i Hrvati poremetio je Alija Izetbegović koji je naredio prekid suradnje i zauzimanje Hercegovine. Bošnjaci/Muslimani prekidaju dogovor s Hrvatima i 23. ožujka 1993. napadaju postrojbe HVO-a na Ivan planini, a u gradu počinje pljačka skladišta HVO-a i Caritasa. Armija BiH ubila je nekoliko civila i pripadnika HVO-a. Alija Izetbegović smijenio je legalno izabrano vodstvo Konjica i nametnuo dr. Safeta Ćibu za predsjednika ratnog predsjedništva. Nakon toga je počeo progon Hrvata, otpuštanje s posla, pljačka imovine, spaljivanje hrvatskih kuća i gospodarskih objekata, zatvaranje i izolacija.

Konjički logori U konjičkoj općini bilo je 13 muslimanskih logora kroz koje je prošlo 2.200 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO-a. Konjički Hrvati bili su zatočeni u logorima: Solakova kula (20), Parsovići (78), Gorani (23), Buturović polje (42), Seonica (48), Višnjevice (76), Ostrožac (58), Čelebići (97), Musala-Konjic (780 -1300), Tvornica vijaka (386), Ovčari (120), Podorašac (34) i Bradina (300). Osim toga konjički Hrvati su zatvarani i u druge logore: Silos u Tarčinu (68), Muzej u Jablanici (25), Zukina baza - Rogine kuće Donja Jablanica (16). U tim logorima ubijeno je šest logoraša Hrvata, a 5 je ranjeno. U konjičkom zatvoru bilo je oko 300 Hrvata koji su morali ići na prisilni rad, davati krv, na njihovoj koži su gasili cigarete. Premlaćivanje zatočenika u logoru bilo je učestalo. U Čelebiću je bio poseban logor za žene koje su u tom logoru bile silovane. Međunardne organizacije (ICRC i druge) nisu mogle pristupiti muslimanskim logorima bez odobrenja Harisa Silajdžića pa su na taj način prikrivani muslimanski logori i zločini. Nekažnjeni muslimanski zločini u općini Konjic Podneseno je više kaznenih prijava, ali počinitelji zločina nisu kažnjeni jer bosansko pravosuđe nije htjelo procesuirati muslimanske zločince. Najodgovorniji za počinjene zločine u općini Konjic su dr. Safet Ćibo, kojeg je protupravno postavio Alija Izetbegović, i Sefer Halilović. rujna 1996. na sastanku Općinskog odbora HDZ-a Konjica održanog u Mostaru službeno je predstavljen javnosti Dokument o “ratnim zločinima Alije Izetbegovića i dr. Safeta Ćibe nad Hrvatima općine Konjic 1993.”. Općinski odbor prognanih i izbjeglih Hrvata općine Konjic je l. ožujka 1996. godine uputio pismenim putem tužitelju ITCY (Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, u Haagu), kaznenu prijavu protiv poznatih počinitelja zločina u konjičkoj općini. Njih se tereti za kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog ratnog prava po Ženevskim konvencijama iz 1949. godine, kao i zbog zapovijedanja i izvršenja genocida nad Hrvatima općine Konjic tijekom 1993. godine. Kaznena prijava podnesena je protiv Alije Izetbegovića, dr. Safeta Ćibe i njihovih suradnika, ali nitko nije procesuiran. Za ratne zločine na području općine Konjic po zapovjednoj odgovornosti odgovorni su: dr. Safet Ćibo, predsjednika Ratnog Predsjedništva Konjica, Jablanice i Prozora; Hasan Hakalović, zapovjednik brigade Neretvica; konjički imam Nezim ef. Halilović Muderiss zapovjednik 4. muslimanske lake brigade i zapovjednik specijalne postrojbe Zulfikar Ali Špago Zuka.

Uništavanje sakralnih katoličkih objekata Srbi su granatiranjem teško oštetili župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja i franjevački samostan u Konjicu. Armija BiH je prvi put napala samostanski kompleks 15. travnja 1993. Napadi na samostan su se stalno ponavljali do listopada 1993. Pripadnici Armije BiH su u župi Obre opljačkali i devastirali župnu crkvu. Također su oštetili zavjetnu kapelu sv. Ive u Obrima. Uništeni su nadgrobni spomenici. Na području župe Podhum/Žitače oskvrnute su i oštećene sve grobljanske kapele. Župna crkva je opljačkana, a potom spaljena. Crkva u Radešinama je spaljena, crkva u Kostajnici je devastirana, kao i crkva u Čelebićima (crkva sv. Leopolda Mandića).

Progon Hrvata iz Konjica U općini Konjic izvršeno je etničko čišćenje pa se broj Hrvata od 11.513. sveo na tek 1.553, a broj Srba od 6.620 na 355. (2013. godine). Iz konjičke općine prognano je 9.960 Hrvata. Ratni predsjednik dr. Safet Ćibo je 3. listopada 1993. godine došao u franjevački samostan u Konjicu i gvardijanu fra Zdenku Karačiću priopćio da svi fratri, časne sestre i 108 civila prema priloženom popisu moraju napustiti grad. Sljedećeg dana Hrvati su krenuli prema Jablanici gdje su bili zatočeni desetak dana. Zauzimanjem pape Ivana Pavla II. i ministra vanjskih poslova Hrvatske dopustili su im da odu u Mostar. Za ratne zločine i etničko čišćenje dr. Safet Ćibo (1948. - 2014.) nagrađen je posthumno 2018. godine od općine Konjic Poveljom sa zlatnim grbom povodom Dana Općine Konjic za njegov „nesebičan angažman u razvoju i odbrani općine Konjic i države BiH“. Oko 50 sela konjičke općine koja su bila potpuno ili djelomično naseljena Hrvatima opljačkana su i spaljena, a Hrvati ubijeni i prognani. U općini Konjic tijekom rata izvršeno je etničko čišćenje koje se nastavilo i nakon rata. Oko 50 sela konjičke općine naseljenih potpuno ili djelomice Hrvatima je opljačkano i spaljeno tako da se Hrvati više nemaju gdje vratiti. Proces protjerivanja nastavljen je i godinama nakon rata sustavnim onemogućavanjem povratka, ubojstvima Hrvata, poput onoga obitelji Anđelić na Badnjak 2002. godine te pljačkanjem, uništavanjem imovine i vjerskih objekata Hrvata.

U Gostovčićima, 23. ožujka 1993., ubijena su tri zarobljena pripadnika HVO-a, u Seonici je snajperskim hitcem u leđa ubijen vozač sanitetskog vozila Dragan Vujčević (r. 1963.). Ubio ga je vojnik Armije BiH Nusret Šećibović. U selu Vrci zarobljena su i ubijena 3 pripadnika HVO-a te jedan civil ( 23. ožujka 1993.). Nakon poraza kod Vrce Armija BiH je iz osvete ubila 4 civila (Hrvata) i 2 civila (Srbina). U selu Orlište, 25. ožujka 1993., Armija BiH počinila je zločin; ubijena su 4 civila; još je jedan ranjeni civil poslije umro. Stanovnici (Hrvati) su prognani, kuće i gospodarski objekti opljačkani su i spaljeni. U mjestu Buščak, 13. travnja 1993. godine, na bestijalan način ubijen je vojnik HVO-a. Pozvali su ga na kavu, a kad je došao, razlupali su mu glavu i prosuli mozak, a na čelo urezali slovo „U“. /15. travnja 1993. ubili su dva zarobljena pripadnika HVO-a u selu Buščak, sve su kuće spaljene, a preostali Hrvati protjerani. U Trusini je 16. travnja 1993. počinjen ratni zločin; ubijena su 22 Hrvata (15 civila i 7 zarobljenih vojnika HVO-a). Među ubijenima su i tri žene. U selu Jukići, 17. travnja 1993., na svirep način ubijeni su Stjepan i Ana Jukić. Dana 18. travnja 1993. ubijene su još tri osobe u Ovčarima i Galjevu. Hrvati su prognani, a njihove kuće (38 kuća) opljačkane i spaljene. U selu Bjelovčina, 20. travnja 1993., ubijene su 4 osobe. U vlastitoj kući je 20. travnja 1993. na svirep način ubijen bolničar. U selu Podorašac, 22. travnja 1993., pripadnici Armije BiH ubili su tri osobe. Pripadnici muslimanske Armije RBiH pojačani mudžahedinima počinili su 22. travnja 1993. ratni zločin kada su u Vrcima u zaselku Barakovići okrutno ubili 3 osobe (2 žene i jednog muškarca). Istoga dana ubili su u Gornjim Nevizdracima jednu žensku osobu i srpski bračni par. U selu Radešine, 25. travnja 1993., na nagovor UNPROFOR-a (koji je jamčio sigurnost!), hrvatski vojnici i civili su se predali Armiji BiH. Nakon odlaska pripadnika UNPROFOR-a ubili su 4 vojnika HVO-a. Više od 70 vojnika HVO-a odvedeno je u logor u selu Čelebići, a 190 civila je odvedeno u Ostrožac pa u Čelebiće. Nakon predaje vojnici HVO-a maltertirani su (mučeni, sakaćeni, premlaćivani). svibnja 1993. ubili su zarobljenog vojnka HVO-a i jednog maloljetnika u vlastitom domu u Konjicu. Mrkosovice, 1. svibnja 1993.; pripadnici Armije BiH su u selu ubili dvije imućne osobe. Ubijeni su zbog imovine koju su imali i zbog etničko-vjerske netrpeljivosti. Ubio ih je susjed, pripadnik Armije BiH, koji je opljačkao njihovu imovinu. Žitače, 2 svibnja 1993., pripadnici Armije BiH upadaju u selo, devastiraju crkvu, a vojnike i civile maltretiraju. Pripadnici Armije BiH su crkvu sv. Ante Padovanskog i župnu kuću devastirali i opljačkali. Drveni kip sv. Ante i kip Isusa su obezglavljeni, a crkveno rublje i zlatni kaleži su odneseni. Muslimani su napali humanitarni konvoj za Vrce (svibnja 1993.), koji je bio dogovoren na višoj razini i onemogućili prolaz humanitarne pomoći te evakuaciju ranjenika. Bokševica, 11 svibnja 1992., na svirep način ubijen je zarobljeni vojnik HVO-a. U Orahovici je 14. svibnja 1992. ubijen vojnik HVO-a, a 17. svibnja ubijene su još 3 osobe. Dana 15. svibnja 1993., tijekom prisilnog kopanju rovova, ubijen je jedan zarobljenik (pripadnik HVO-a). Dana 16. svibnja 1993. ubijen je pripadnik HVO-a (u vlastitoj kući), a njegova žena je pretučena. Čelebići, 16. svibnja1993., ubijene su 2 osobe (civili). Dana 26. svibnja 1993., nakon što je ponestalo sredstava za obranu i hrane, 43 pripadnika HVO-a i 153 hrvatska civila s Vrca su se dogovorno predali pripadnicima Armije BiH (brigadi Neretvica). Dogovor o odlasku vojnika i civila s Vrca na prostore pod nadzorom HVO-a u Klisu, Hasan Hakalović je pogazio. Vojnici i civili su zatočeni, hrvatske kuće opljačkane i spaljene. Kasnije su vojnici i civili prebačeni u logor u Konjicu. U selu Gornja Višnjevica 28. svibnja 1993. ubijen je jedan zarobljeni pripadnik HVO-a. U selu Gorani 12. lipnja 1993. pripadnici Armije BiH ubili su jednog Hrvata (civila) u njegovoj kući. U selu Zabrđe je 28. lipnja 1993. ubijena pripadnica HVO-a. U selu Bokševica 6./7. srpnja 1993. pripadnici Armije BiH ubili su 4 civila i jednog vojnika HVO-a. U selu Sultići, 20. srpnja 1993., svirepo je ubijen jedan Hrvat (civil). U logoru Musala u Konjicu, 22. srpnja 1993., svirepo je umoren Srbin, pripadnik HVO-a. Dana 4. kolovoza 1993. svirepo (oderali su mu kožu) je ubijen zarobljeni pripadnik HVO-a. U selu Donja Orahovica 30. kolovoza 1993. pripadnici Armije BiH ubili su 4 civila. U selu Oteležani, 9. rujna 1993., zarobljen je i ubijen jedan invalid. Pri kopanju rova na prvoj crti bojišnice, 9. rujna 1993., ubijen je zarobljeni pripadnik HVO-a. Dana 14. rujna 1993. na svirep način ubijen je 90 godišnji starac. rujna 1993. u selu Trešnjevica svirepo je ubijen civil. U Donjoj Jablanici je 20. rujna 1993. okrutno ubijen civil, a drugi je ranjen. Dana 15. prosinca 1993. Muslimani su natjerali majku i kćer u minsko polju; obje su poginule. U selu Trešnjevica,12. siječnja 1994., u vlastitoj kući ubijena je jedna osoba. Dana 23. siječnja 1994. u minskom polju stradale su maloljetne sestre i jedna odrasla osoba. U Konjicu su od nagaznih mina poginule dvije osobe koje su bile natjerane u minsko polje. U selu Kostajnica pripadnici Armije BiH su, 1. listopada 1994., silovali 74 godišnju staricu, a njenom suprugu su nanijeli teške tjelesne ozljede. Nisu navedeni svi zločini koje su počinili pripadnici Armije BiH u Konjicu. Više osoba je nestalo i izgubio im se svaki trag. U konjičkoj općini najveća stratišta Hrvata su: Gostovići, 4 žrtve; Orlište, 4 žrtve; Bušćak, 3 žrtve; Trusina, 22 žrtve; Vrci, 7 žrtava; Radešine; 5 žrtava; Dubravice, 5 žrtava; Podhum/Žitače, 26 žrtava; Zaslivlje, 3 žrtve; Orahovica, 4 žrtve.

Kako je bilo na napadu na glavaticevo?

HEHEHE KOJA KRMAD BALINSKA LAHKA 😂😂😂😂 PRAVE LAHKE KLEMPE GLUPE ZAVEDENE ZBOG KRMKA KREPALOGA HALIJE 😂😂😂😂😂

Sve vam naki sehidi da vam Alija nije kupio slobodu

Ismet Popovac je bio VITEZ😢

Aferim borcima,mrtvima alarahmetile.

Ova budala govori o srpsko-crnogosrskom agresoru sredinim 93.god a ratovali u gradjanskom ratu,protiv Vojske Republike Srpske..i protiv HVO-a

TAKO JEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE

Broj tel od ovog proizvođača molim vas

laHka 🤣🤣🤣🤣🤣

❤️🇯🇴❤️🇧🇦❤️

❤️🇯🇴❤️🇧🇦❤️

❤️🇯🇴❤️🇧🇦❤️

Kažeš poginuo Padalović a ne kažeš da je poginuo pri vršenju pokolju civila na Uzdolu.

Da nije bilo HVO-a Konjjc bi bio Srpska Srbija .poklonite se Brigadi Herceg Stjepan PoTurci !!!

Naj veca zalost je sto su ovi borci zaboravljeni

Alah vas nagrdio😂

Svaka čast Allah vas nagradio sve selam❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️

LAHKA IM SVIMA ZEMLJA BILA.

Bravo Bošnje nedaj ni metra ko može snama bujrum ko nevoli nek ide

Masallah heroji

RV

Prelijema ilahija ali spot nije nešto

Ja ova moram ovo uciti za 5

Bravo

Predivno masala

Ja volim ovu ilahiju

Allah je jedan jedini.Stvoritelj ovoga svijeta. Hvali te ga i volite. Najbolja ilahija

kakva je to ilahija ja je finije pjevam 10000puta to je bas ruzno

Lijepa

ilahija je prelijepa samo umjesto svuda stoji on treba rec svuda bdije on

ljepaa je 100 puta sam ju proucio

Ooovvvvvvoooooojjjjjjjjeeeeeessssuuuuuuppppppeeeeeerr

jedina skola koja ima himnu

jebem vam sve ja idem u ovu skolu najbolja na svjetu

Prelijepa ilahija ja je trebam sada uciti.Bas je lijepa za dušu.

ja je trebam ucit volim je bas najvise je znam

masala za ilahije.i kaside

Ilahija prelijepa #Najljepss

Sto je divna ilahija, i glas i zvuk. Boze moj kako je divno za uho i dusu!

ja sam je isto učila u mejtafu i u školi sad u 3.