Відео

"Pusti neku da izginemo" Neka da izginemo:

😂😂😂😂😂😂😂 uspjesna borba, porazili partizane, došli na Drinu bla bla bls i onda 1945 metla 😂😂😂😂😂😂😂

treba napomenut da Crna legija nije imala niti jedan ratni zločin,čak su i komunisti to priznali poslije rata.

Serem vam se na francetica

Ne znam sto reci ali ako Papa nije htio primiti hrvate i priznati Hrvatsku 91. Onda je to sve za promatranje

Rijeka i Istra mjenjane za Bosnu🤔 SF/SN FRANJO TUĐMAN JNA GENARAL I VRLI KOMUNISTA❤

Moj deda ih se narok'o kod Blajburga ne zna im se broja.Ocito je treb'o jace i bolje,jer su ostavili pokolenje koje ih se seca.

Dala im je Hrvatska Vojska!

Bog Bosna Bosnjaci !!!

Zlocinec, klavec. V peklu se prekopicava skupaj z drugimi ustasi in cetniki.

Cetnici iz crne gire su napustali crnu giru zbog dominacije partizana .Pave Durisic je dobio garanciju od ustaskih galavesina prolaz za zapad ali ustase nisu imali rec jer nisu ipalli ljudi kao sto nisu nikad jer volivi se vezuju za rogogove covek za jezik alo da rec bez obzira koje i staje ako si dao rec pusti najveceg krvnika ako nisi dao rec ne pustaj ali lad ljudi nenmaju rec onda su to nelhudi takvi su bili ustase lako je pustitu i postaviti zasede i ubijati

Turčin a hrvat kako?

Slaveni ubijaju slavene za tudji racun😢

I to je kao ponos pa to sve je nasa sramota i jednih i drugih i trecih

SF SN✊

@CRNA LEGIJA (Hrvati katolici i muslimani zajedno jedan narod ) Crna Legija je bila jedan fenomen u Hrvatskoj povijest. Crna legija, službenog naziva ''Prvi stajaći djelatni sdrug'', bila je pješačka postrojba ''U'' vojnice aktivna za vrijeme Drugog svjetskog rata, u međunarodnoj priznatoj Hrvatskoj Državi, imala je pravo na svoju obranu. Postrojba je bila veličine jedne brigade (ma da bi se mislio da je ih je bilo stotinu tisuća, no bilo je do 5.000 Crnca), a formirana je službeno u rujnu 1941. godine, te je bila sastavljena većinom od Hrvatskih bosanskih muslimana i katolika, koji su pobjegli iz istočne Bosne gdje su četnici i partizani vršili teror nad tim dijelom stanovništva. Kao službeni datum osnivanja, ponekad se uzima 3. rujna 1941. iako je to u suprotnosti s nekim navodima. Prema najnovijim istraživanjima, zapovjedništvo "Istočno-bosanske legije", tj. Skupine ''u'' satnija Sarajevo formirano je 1. srpnja 1941. godine a osnivač te postrojbe bio je satnik Jure Francetić, koji je ujedno bio i povjerenik Glavnog ''U'' stana za Bosnu. No, i dalje je bio glavni zapovjednik Bećir Lokmić, do njegovog pogibije u rujnu 1941, gdje tada u potpunosti preuzima Jure Francetić. Postala je poznata po žestokim borbama protiv četnika i partizana, te svaku bitku su pobijedili, čak su potpuno razbili i uništili Četnički odred u Lijevče Polje. Naziv "Crna legija" je bio nadimak koji je postrojba dobila zbog boje odora koje su njeni vojnici nosili. A to je bila ''igra slučaja'', kada su tražili materijal za novu vojnu formaciju. Ova ''U'' udarna jedinica, koja će kasnije dobiti ime “Crna legija”, nastala je u Sarajevu u travnju 1941. pod nazivom “Sarajevski ''U'' logor”. Jedinicu su postrojili sarajevski studenti Jozo Zubić, Drago Jilek i Bećir Lokmić. Jedinica se sastojala od svega 12 dragovoljaca. Osim trojice osnivača, jedinici je pristupila još devetorica sarajevskih mladića studenata: Srećko Rover, Leonard Telegy, Zvonimir Seleš, Stanko Seleš, Braco Juratović, Miro Mak, Ante Ljubić, te braća Pavao i Zvonimir Buljan. Za zapovjednika izabran je ''U'' logornik Sarajeva Bećir Lokmić, a zadatak joj je bio čuvati javne objekte od četničke sabotaže i vršenje stražarske službe. Uslijed četničkih pobuna u široj okolici Sarajeva ova jedinica se ubrzo povećala na 100 dragovoljaca. Vatreno krštenje dobila je u srpnju 1941. na željezničkoj postaji na Palama, 15 km istočno od Sarajeva, gdje je branila sarajevski vodovod od četničkih napadaja. Nakon toga jedinica vodi borbe u okolici Sarajeva, pod Igmanom, Trebevićem i na Romaniji. U kolovozu 1941., dio jedinice, 64 momka, od kojih 53 Sarajlije i 11 Travničana, odlaze po nalogu Jure Francetića, tada povjerenika Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost Sarajeva, u istočnu Hercegovinu radi sudjelovanja u borbama protiv pobunjenih četnika. Među ostalim, u toj skupini nalaze se Jilek,Telegy, Rover i Ivica Kolanović. Prebačeni su samovozima preko Mostara i Nevesinja do Gacka.U tom prostoru imali su okršaje s četnicima kod Avtovca, a zatim kod obližnjeg Stepena. Naoružanje im je bilo: puške, ručne granate i 2 strojnice marke Zbrojovka. Bili su obučeni u hlače i košulje maslinaste boje, a na glavi su imali taborske kapice. U rujnu 1941. 70 pripadnika sarajevskog ''U'' logora sudjeluje u borbama protiv četnika za oslobođenje željezničke pruge na dionici Maglaj - Trbuk - Doboj. Tom prilikom u borbi pogiba zapovjednik jedinice Bećir Lokmić. Poslije pogibije Bećira Lokmića zapovjedništvo postrojbe preuzima povjerenik za Sarajevo ''U'' satnik Jure Francetić. U listopadu 1941. Francetić se odlučuje na postrojenje prve pukovnije ''U'' vojnice u Sarajevu. Kao osnovu uzima već postojeću sarajevsku postrojbu, koja se povećava na stališ od 400 momaka i tvori 4 satnije prve bojne. Pripadnici bojne bili su obučeni u odore raznog kroja i boje. U to vrijeme otkrivena je u Sarajevu u skladištu bogoslovije veća količina sukna crne boje namijenjenog za fratarske habite, iako ne po boji ali po kakvoći prikladne i za vojničke odore, pa se braća Pavao i Zvonimir Buljan odlučuju dati si skrojiti odore od toga crnoga sukna. Vidjevši kako im lijepo stoje i drugi momci su počeli od toga sukna naručivati odore. Kako su svima lijepo pristajale narod ih je iz milja počeo zvati “Crncima”. Već tijekom studenog cijela je prva bojna bila obučena u crne odore. Eto, tako je nastala legendarna Crna legija. Smještena u vojarnici na Koševu, podvrgnuta vojnoj stezi, Prva bojna bila je toga mjeseca osposobljena da kao jaka udarna jedinica uzme učešća u borbama. Tako ona, pod zapovjedništvom Francetića, uz tri domobranske i četiri ''u'' bojne, sudjeluje početkom prosinca u borbama za rasterećenje i čišćenje željezničke pruge između Maglaja i Doboja, često napadane od četnika i partizana smještenih na planini Ozrenu. Njen nastup u tim borbama, sada pod imenom Crne legije, te udio u čišćenju pruge od Maglaja do Brodarića, ističe general Dragojlov u svojoj raspravi pisanoj za švicarski stručni list “Militär Zeitschrift”. Odatle je bojna pozvana u Sarajevo te je dobila zadatak da izvrši pothvat protiv četnika u pravcu Trnova i Kalinovika, koji je uspješno izvršila. Tijekom prosinca 1941. postrojena je i Druga bojna čime je Crna legija dosegla stališ od 800 momaka. Zapovjednici satnija su: Jozo Mamić, Ivan Devčić, Jozo Dadić, Juko Galić, Zvonko Tonogal, Pavao Buljan i Halid Voloder. Kako je prvotno planirano da najveća postrojba u ''U'' vojnici bude satnija, isprva je ono što će poslije postati poznato kao Crna legija bilo borbena grupa nekoliko satnija. Prvi službeni naziv bio je Grupa satnija - Sarajevo, ali je korišten i neslužbeni naziv Istočno-bosanska legija. Kasnije je po zapovjedniku uveden naziv Bojna grupa Jure Francetića. U grupi su bile sljedeće postrojbe: • Stožerna satnija Sarajevo • Samovozna satnija Kasindol • Strojopuščana satnija Sarajevo • 6. streljačka satnija, Boljanić • 20. streljačka satnija, Bosansko Petrovo Selo • 23. satnija, Karanovac • 24. satnija, Tuzla, (kasnije Gračanica) • 25. satnija, Sočkovac • Topnička bitnica, Gračanica • 32. streljačka satnija, Zenica (kasnije Vlasenica) • 33. pohodna satnija, Sarajevo • 34. pohodna satnija, Zvornik • 35. pohodna satnija, Skelani • 36. pohodna satnija, Sarajevo • 39. streljačka satnija, Sokolac • 40. streljačka satnija, Konjic • 41. streljačka satnija, Kasindol Nakon stvaranja Hrvatske Države, u istočnoj Bosni, buknuo je partizansko-četnički ustanak protiv vlasti Hrvatske, jer su htjeli da srbi budu gospodari a ne Hrvate u Hrvatskoj zemlji. Naročito su se četničke jedinice isticale u zločinima nad muslimanskim stanovništvom. Četnici su planirali istrijebiti muslimane kako bi taj etnički očišćen teritorij kasnije bio pripojen zamišljenoj "Velikoj Srbiji". Nakon četničkih pokolja i terora u Foči i okolnim muslimanskim selima, mnogo izbjeglica iz tih krajeva, pristiglih u Sarajevo i željnih osvete, Francetić uključuje u svoju postrojbu te ustrojavajući i III. bojnu zajedno s Rafaelom Bobanom osniva Crnu legiju kao pukovnijsku ustašku formaciju. Taj nadimak postrojba dobiva po crnoj odori, jer sukna druge boje, odnosno svjetlo-zelene koja je bila propisana za odore Ustaške vojnice, tada u skladištima nije bilo. Crna legija je bila dobro opremljena, naoružana i pokretna, a izobraženi centar joj je bio na Koševu u Sarajevu. U početku je brojila 800 do 1200 ljudi da bi kasnije dosegla brojku od 1500 ljudi od kojih su ustrojene tri bojne. Početkom 1942. bila je opskrbljena kamionima, motociklima, s nekoliko tenkova i baterijom brdskog topništva. O uspješnim borbama koje je ta elitna ''u'' postrojba vodila po raznim krajevima Bosne, a u početku i Hercegovine (poslije su nakon reokupacije demilitarizirane zone Talijani zabranili ustrojavanje i djelovanje ''u'' postrojbi na tom području), svjedoče mnoga vojnička odličja dodijeljena njenim pripadnicima. Vojnički red "Željeznog trolista s hrastovim grančicama" bio je dodijeljen pričuvnom ''u'' natporučniku (kasnije pukovniku) Franji Sudaru "za hrabro vođenje I. bojne Crne legije u istočnoj Bosni od svibnja 1941., te u ostalim borbama kao zapovjedniku posade Nevesinja i kod Han Pieska". U prvim mjesecima 1942. Crna legija je uništila nekoliko tisuća četnika koji su palili i pljačkali istočnom Bosnom. Vodila je i mnogo uspješnih borbi s partizanskim jedinicama 1942. u zapadnoj Bosni kada su dvije bojne Crne legije pod zapovjedništvom Rafaela Bobana obranile Kupres od nekoliko partizanskih brigada. Kako je Crna legija pobjeđivala, tako su i Jure Francetić i Rafael Boban dobivali veće činove . IZVOR: Dragovoljac - Zvonimir R. Došen Bog i Hrvati , Alaha i muslimani. Za Dom, Spremni !

@CRNA LEGIJA (Hrvati katolici i muslimani zajedno jedan narod ) Crna Legija je bila jedan fenomen u Hrvatskoj povijest. Crna legija, službenog naziva ''Prvi stajaći djelatni sdrug'', bila je pješačka postrojba ''U'' vojnice aktivna za vrijeme Drugog svjetskog rata, u međunarodnoj priznatoj Hrvatskoj Državi, imala je pravo na svoju obranu. Postrojba je bila veličine jedne brigade (ma da bi se mislio da je ih je bilo stotinu tisuća, no bilo je do 5.000 Crnca), a formirana je službeno u rujnu 1941. godine, te je bila sastavljena većinom od Hrvatskih bosanskih muslimana i katolika, koji su pobjegli iz istočne Bosne gdje su četnici i partizani vršili teror nad tim dijelom stanovništva. Kao službeni datum osnivanja, ponekad se uzima 3. rujna 1941. iako je to u suprotnosti s nekim navodima. Prema najnovijim istraživanjima, zapovjedništvo "Istočno-bosanske legije", tj. Skupine ''u'' satnija Sarajevo formirano je 1. srpnja 1941. godine a osnivač te postrojbe bio je satnik Jure Francetić, koji je ujedno bio i povjerenik Glavnog ''U'' stana za Bosnu. No, i dalje je bio glavni zapovjednik Bećir Lokmić, do njegovog pogibije u rujnu 1941, gdje tada u potpunosti preuzima Jure Francetić. Postala je poznata po žestokim borbama protiv četnika i partizana, te svaku bitku su pobijedili, čak su potpuno razbili i uništili Četnički odred u Lijevče Polje. Naziv "Crna legija" je bio nadimak koji je postrojba dobila zbog boje odora koje su njeni vojnici nosili. A to je bila ''igra slučaja'', kada su tražili materijal za novu vojnu formaciju. Ova ''U'' udarna jedinica, koja će kasnije dobiti ime “Crna legija”, nastala je u Sarajevu u travnju 1941. pod nazivom “Sarajevski ''U'' logor”. Jedinicu su postrojili sarajevski studenti Jozo Zubić, Drago Jilek i Bećir Lokmić. Jedinica se sastojala od svega 12 dragovoljaca. Osim trojice osnivača, jedinici je pristupila još devetorica sarajevskih mladića studenata: Srećko Rover, Leonard Telegy, Zvonimir Seleš, Stanko Seleš, Braco Juratović, Miro Mak, Ante Ljubić, te braća Pavao i Zvonimir Buljan. Za zapovjednika izabran je ''U'' logornik Sarajeva Bećir Lokmić, a zadatak joj je bio čuvati javne objekte od četničke sabotaže i vršenje stražarske službe. Uslijed četničkih pobuna u široj okolici Sarajeva ova jedinica se ubrzo povećala na 100 dragovoljaca. Vatreno krštenje dobila je u srpnju 1941. na željezničkoj postaji na Palama, 15 km istočno od Sarajeva, gdje je branila sarajevski vodovod od četničkih napadaja. Nakon toga jedinica vodi borbe u okolici Sarajeva, pod Igmanom, Trebevićem i na Romaniji. U kolovozu 1941., dio jedinice, 64 momka, od kojih 53 Sarajlije i 11 Travničana, odlaze po nalogu Jure Francetića, tada povjerenika Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost Sarajeva, u istočnu Hercegovinu radi sudjelovanja u borbama protiv pobunjenih četnika. Među ostalim, u toj skupini nalaze se Jilek,Telegy, Rover i Ivica Kolanović. Prebačeni su samovozima preko Mostara i Nevesinja do Gacka.U tom prostoru imali su okršaje s četnicima kod Avtovca, a zatim kod obližnjeg Stepena. Naoružanje im je bilo: puške, ručne granate i 2 strojnice marke Zbrojovka. Bili su obučeni u hlače i košulje maslinaste boje, a na glavi su imali taborske kapice. U rujnu 1941. 70 pripadnika sarajevskog ''U'' logora sudjeluje u borbama protiv četnika za oslobođenje željezničke pruge na dionici Maglaj - Trbuk - Doboj. Tom prilikom u borbi pogiba zapovjednik jedinice Bećir Lokmić. Poslije pogibije Bećira Lokmića zapovjedništvo postrojbe preuzima povjerenik za Sarajevo ''U'' satnik Jure Francetić. U listopadu 1941. Francetić se odlučuje na postrojenje prve pukovnije ''U'' vojnice u Sarajevu. Kao osnovu uzima već postojeću sarajevsku postrojbu, koja se povećava na stališ od 400 momaka i tvori 4 satnije prve bojne. Pripadnici bojne bili su obučeni u odore raznog kroja i boje. U to vrijeme otkrivena je u Sarajevu u skladištu bogoslovije veća količina sukna crne boje namijenjenog za fratarske habite, iako ne po boji ali po kakvoći prikladne i za vojničke odore, pa se braća Pavao i Zvonimir Buljan odlučuju dati si skrojiti odore od toga crnoga sukna. Vidjevši kako im lijepo stoje i drugi momci su počeli od toga sukna naručivati odore. Kako su svima lijepo pristajale narod ih je iz milja počeo zvati “Crncima”. Već tijekom studenog cijela je prva bojna bila obučena u crne odore. Eto, tako je nastala legendarna Crna legija. Smještena u vojarnici na Koševu, podvrgnuta vojnoj stezi, Prva bojna bila je toga mjeseca osposobljena da kao jaka udarna jedinica uzme učešća u borbama. Tako ona, pod zapovjedništvom Francetića, uz tri domobranske i četiri ''u'' bojne, sudjeluje početkom prosinca u borbama za rasterećenje i čišćenje željezničke pruge između Maglaja i Doboja, često napadane od četnika i partizana smještenih na planini Ozrenu. Njen nastup u tim borbama, sada pod imenom Crne legije, te udio u čišćenju pruge od Maglaja do Brodarića, ističe general Dragojlov u svojoj raspravi pisanoj za švicarski stručni list “Militär Zeitschrift”. Odatle je bojna pozvana u Sarajevo te je dobila zadatak da izvrši pothvat protiv četnika u pravcu Trnova i Kalinovika, koji je uspješno izvršila. Tijekom prosinca 1941. postrojena je i Druga bojna čime je Crna legija dosegla stališ od 800 momaka. Zapovjednici satnija su: Jozo Mamić, Ivan Devčić, Jozo Dadić, Juko Galić, Zvonko Tonogal, Pavao Buljan i Halid Voloder. Kako je prvotno planirano da najveća postrojba u ''U'' vojnici bude satnija, isprva je ono što će poslije postati poznato kao Crna legija bilo borbena grupa nekoliko satnija. Prvi službeni naziv bio je Grupa satnija - Sarajevo, ali je korišten i neslužbeni naziv Istočno-bosanska legija. Kasnije je po zapovjedniku uveden naziv Bojna grupa Jure Francetića. U grupi su bile sljedeće postrojbe: • Stožerna satnija Sarajevo • Samovozna satnija Kasindol • Strojopuščana satnija Sarajevo • 6. streljačka satnija, Boljanić • 20. streljačka satnija, Bosansko Petrovo Selo • 23. satnija, Karanovac • 24. satnija, Tuzla, (kasnije Gračanica) • 25. satnija, Sočkovac • Topnička bitnica, Gračanica • 32. streljačka satnija, Zenica (kasnije Vlasenica) • 33. pohodna satnija, Sarajevo • 34. pohodna satnija, Zvornik • 35. pohodna satnija, Skelani • 36. pohodna satnija, Sarajevo • 39. streljačka satnija, Sokolac • 40. streljačka satnija, Konjic • 41. streljačka satnija, Kasindol Nakon stvaranja Hrvatske Države, u istočnoj Bosni, buknuo je partizansko-četnički ustanak protiv vlasti Hrvatske, jer su htjeli da srbi budu gospodari a ne Hrvate u Hrvatskoj zemlji. Naročito su se četničke jedinice isticale u zločinima nad muslimanskim stanovništvom. Četnici su planirali istrijebiti muslimane kako bi taj etnički očišćen teritorij kasnije bio pripojen zamišljenoj "Velikoj Srbiji". Nakon četničkih pokolja i terora u Foči i okolnim muslimanskim selima, mnogo izbjeglica iz tih krajeva, pristiglih u Sarajevo i željnih osvete, Francetić uključuje u svoju postrojbu te ustrojavajući i III. bojnu zajedno s Rafaelom Bobanom osniva Crnu legiju kao pukovnijsku ustašku formaciju. Taj nadimak postrojba dobiva po crnoj odori, jer sukna druge boje, odnosno svjetlo-zelene koja je bila propisana za odore Ustaške vojnice, tada u skladištima nije bilo. Crna legija je bila dobro opremljena, naoružana i pokretna, a izobraženi centar joj je bio na Koševu u Sarajevu. U početku je brojila 800 do 1200 ljudi da bi kasnije dosegla brojku od 1500 ljudi od kojih su ustrojene tri bojne. Početkom 1942. bila je opskrbljena kamionima, motociklima, s nekoliko tenkova i baterijom brdskog topništva. O uspješnim borbama koje je ta elitna ''u'' postrojba vodila po raznim krajevima Bosne, a u početku i Hercegovine (poslije su nakon reokupacije demilitarizirane zone Talijani zabranili ustrojavanje i djelovanje ''u'' postrojbi na tom području), svjedoče mnoga vojnička odličja dodijeljena njenim pripadnicima. Vojnički red "Željeznog trolista s hrastovim grančicama" bio je dodijeljen pričuvnom ''u'' natporučniku (kasnije pukovniku) Franji Sudaru "za hrabro vođenje I. bojne Crne legije u istočnoj Bosni od svibnja 1941., te u ostalim borbama kao zapovjedniku posade Nevesinja i kod Han Pieska". U prvim mjesecima 1942. Crna legija je uništila nekoliko tisuća četnika koji su palili i pljačkali istočnom Bosnom. Vodila je i mnogo uspješnih borbi s partizanskim jedinicama 1942. u zapadnoj Bosni kada su dvije bojne Crne legije pod zapovjedništvom Rafaela Bobana obranile Kupres od nekoliko partizanskih brigada. Kako je Crna legija pobjeđivala, tako su i Jure Francetić i Rafael Boban dobivali veće činove . IZVOR: Dragovoljac - Zvonimir R. Došen Bog i Hrvati , Alaha i muslimani. Za Dom, Spremni !

Kako to,pa ustaše i četnici su oduvijek bili braća po bolesnoj ideologiji i po zločinima prema civilima,nisu se borili protiv niti jedne vojske,samo protiv civila,žena i djece .

Нацистичка ревизија историје измишљеног ватиканског народа

I onda dođe TITO i potamani vas ko muve govnare!

BLAGOJE JOVOVIĆ VJEČNA MU SLAVA I HVALA. SMRT FAŠIZMU

🖤

A sto se pizde nisu borile 45-te nego se predali?Bilo ih je malo jeli tako?Samo 50-ak hiljada pizdi.Sprdnja,razbjezali se pred crvenima a vi mladji pred cetnicima 91-ve a ovamo se kurcite sa nekim traktorima i sl?Pa vi ste na traktorima bjezali 91-ve iz pola lijepe svoje domovine hahahaha evo ja sam iz Gline a vi recite da li lazem nesto?Veliki broj traktora ste ostavili u miraz a bjezali pjeske i na biciklama i da li je moguce da ste imali toliki strah hahahaha a za traktore vekiko HVALA.😂😂😂

ZA DOM SPREMNI

Steta zbog zadnjeg rata i narusavnja odnosa ali mi sada moramo to popraviti i zaboraviti male nesuglasice tokom 90 bez jakih Muslimana nema ni jakih Hrvata i obrnuto!

Kurca baka večeras tako Ija raznih Tajsona

MOJ LIČAN SE NIJE BORIO ZA TUNE I NAFTU ITD. ON JE VITEZ KOJI SE BORIO ZA HRVATSKU❤.

USTASA SAM MOJA MAJKO MILA HVALA TEBI STO SI ME RODILA

Ja proričem svima da će, kad okopni trenutni utjecaj Izetbegovićevih jugoslavena, Bosna sama htjeti s Hrvatskom biti u zajednici. Možda ne puno iza naših života.

Ćast i Slava svim Hrvatskim Vojskama, ZDS❤

@CRNA LEGIJA Crna Legija je bila jedan fenomen u Hrvatskoj povijest. Crna legija, službenog naziva ''Prvi stajaći djelatni sdrug'', bila je pješačka postrojba ''U'' vojnice aktivna za vrijeme Drugog svjetskog rata, u međunarodnoj priznatoj Hrvatskoj Državi, imala je pravo na svoju obranu. Postrojba je bila veličine jedne brigade (ma da bi se mislio da je ih je bilo stotinu tisuća, no bilo je do 5.000 Crnca), a formirana je službeno u rujnu 1941. godine, te je bila sastavljena većinom od Hrvatskih bosanskih muslimana i katolika, koji su pobjegli iz istočne Bosne gdje su četnici i partizani vršili teror nad tim dijelom stanovništva. Kao službeni datum osnivanja, ponekad se uzima 3. rujna 1941. iako je to u suprotnosti s nekim navodima. Prema najnovijim istraživanjima, zapovjedništvo "Istočno-bosanske legije", tj. Skupine ''u'' satnija Sarajevo formirano je 1. srpnja 1941. godine a osnivač te postrojbe bio je satnik Jure Francetić, koji je ujedno bio i povjerenik Glavnog ''U'' stana za Bosnu. No, i dalje je bio glavni zapovjednik Bećir Lokmić, do njegovog pogibije u rujnu 1941, gdje tada u potpunosti preuzima Jure Francetić. Postala je poznata po žestokim borbama protiv četnika i partizana, te svaku bitku su pobijedili, čak su potpuno razbili i uništili Četnički odred u Lijevče Polje. Naziv "Crna legija" je bio nadimak koji je postrojba dobila zbog boje odora koje su njeni vojnici nosili. A to je bila ''igra slučaja'', kada su tražili materijal za novu vojnu formaciju. Ova ''U'' udarna jedinica, koja će kasnije dobiti ime “Crna legija”, nastala je u Sarajevu u travnju 1941. pod nazivom “Sarajevski ''U'' logor”. Jedinicu su postrojili sarajevski studenti Jozo Zubić, Drago Jilek i Bećir Lokmić. Jedinica se sastojala od svega 12 dragovoljaca. Osim trojice osnivača, jedinici je pristupila još devetorica sarajevskih mladića studenata: Srećko Rover, Leonard Telegy, Zvonimir Seleš, Stanko Seleš, Braco Juratović, Miro Mak, Ante Ljubić, te braća Pavao i Zvonimir Buljan. Za zapovjednika izabran je ''U'' logornik Sarajeva Bećir Lokmić, a zadatak joj je bio čuvati javne objekte od četničke sabotaže i vršenje stražarske službe. Uslijed četničkih pobuna u široj okolici Sarajeva ova jedinica se ubrzo povećala na 100 dragovoljaca. Vatreno krštenje dobila je u srpnju 1941. na željezničkoj postaji na Palama, 15 km istočno od Sarajeva, gdje je branila sarajevski vodovod od četničkih napadaja. Nakon toga jedinica vodi borbe u okolici Sarajeva, pod Igmanom, Trebevićem i na Romaniji. U kolovozu 1941., dio jedinice, 64 momka, od kojih 53 Sarajlije i 11 Travničana, odlaze po nalogu Jure Francetića, tada povjerenika Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost Sarajeva, u istočnu Hercegovinu radi sudjelovanja u borbama protiv pobunjenih četnika. Među ostalim, u toj skupini nalaze se Jilek,Telegy, Rover i Ivica Kolanović. Prebačeni su samovozima preko Mostara i Nevesinja do Gacka.U tom prostoru imali su okršaje s četnicima kod Avtovca, a zatim kod obližnjeg Stepena. Naoružanje im je bilo: puške, ručne granate i 2 strojnice marke Zbrojovka. Bili su obučeni u hlače i košulje maslinaste boje, a na glavi su imali taborske kapice. U rujnu 1941. 70 pripadnika sarajevskog ''U'' logora sudjeluje u borbama protiv četnika za oslobođenje željezničke pruge na dionici Maglaj - Trbuk - Doboj. Tom prilikom u borbi pogiba zapovjednik jedinice Bećir Lokmić. Poslije pogibije Bećira Lokmića zapovjedništvo postrojbe preuzima povjerenik za Sarajevo ''U'' satnik Jure Francetić. U listopadu 1941. Francetić se odlučuje na postrojenje prve pukovnije ''U'' vojnice u Sarajevu. Kao osnovu uzima već postojeću sarajevsku postrojbu, koja se povećava na stališ od 400 momaka i tvori 4 satnije prve bojne. Pripadnici bojne bili su obučeni u odore raznog kroja i boje. U to vrijeme otkrivena je u Sarajevu u skladištu bogoslovije veća količina sukna crne boje namijenjenog za fratarske habite, iako ne po boji ali po kakvoći prikladne i za vojničke odore, pa se braća Pavao i Zvonimir Buljan odlučuju dati si skrojiti odore od toga crnoga sukna. Vidjevši kako im lijepo stoje i drugi momci su počeli od toga sukna naručivati odore. Kako su svima lijepo pristajale narod ih je iz milja počeo zvati “Crncima”. Već tijekom studenog cijela je prva bojna bila obučena u crne odore. Eto, tako je nastala legendarna Crna legija. Smještena u vojarnici na Koševu, podvrgnuta vojnoj stezi, Prva bojna bila je toga mjeseca osposobljena da kao jaka udarna jedinica uzme učešća u borbama. Tako ona, pod zapovjedništvom Francetića, uz tri domobranske i četiri ''u'' bojne, sudjeluje početkom prosinca u borbama za rasterećenje i čišćenje željezničke pruge između Maglaja i Doboja, često napadane od četnika i partizana smještenih na planini Ozrenu. Njen nastup u tim borbama, sada pod imenom Crne legije, te udio u čišćenju pruge od Maglaja do Brodarića, ističe general Dragojlov u svojoj raspravi pisanoj za švicarski stručni list “Militär Zeitschrift”. Odatle je bojna pozvana u Sarajevo te je dobila zadatak da izvrši pothvat protiv četnika u pravcu Trnova i Kalinovika, koji je uspješno izvršila. Tijekom prosinca 1941. postrojena je i Druga bojna čime je Crna legija dosegla stališ od 800 momaka. Zapovjednici satnija su: Jozo Mamić, Ivan Devčić, Jozo Dadić, Juko Galić, Zvonko Tonogal, Pavao Buljan i Halid Voloder. Kako je prvotno planirano da najveća postrojba u ''U'' vojnici bude satnija, isprva je ono što će poslije postati poznato kao Crna legija bilo borbena grupa nekoliko satnija. Prvi službeni naziv bio je Grupa satnija - Sarajevo, ali je korišten i neslužbeni naziv Istočno-bosanska legija. Kasnije je po zapovjedniku uveden naziv Bojna grupa Jure Francetića. U grupi su bile sljedeće postrojbe: • Stožerna satnija Sarajevo • Samovozna satnija Kasindol • Strojopuščana satnija Sarajevo • 6. streljačka satnija, Boljanić • 20. streljačka satnija, Bosansko Petrovo Selo • 23. satnija, Karanovac • 24. satnija, Tuzla, (kasnije Gračanica) • 25. satnija, Sočkovac • Topnička bitnica, Gračanica • 32. streljačka satnija, Zenica (kasnije Vlasenica) • 33. pohodna satnija, Sarajevo • 34. pohodna satnija, Zvornik • 35. pohodna satnija, Skelani • 36. pohodna satnija, Sarajevo • 39. streljačka satnija, Sokolac • 40. streljačka satnija, Konjic • 41. streljačka satnija, Kasindol Nakon stvaranja Hrvatske Države, u istočnoj Bosni, buknuo je partizansko-četnički ustanak protiv vlasti Hrvatske, jer su htjeli da srbi budu gospodari a ne Hrvate u Hrvatskoj zemlji. Naročito su se četničke jedinice isticale u zločinima nad muslimanskim stanovništvom. Četnici su planirali istrijebiti muslimane kako bi taj etnički očišćen teritorij kasnije bio pripojen zamišljenoj "Velikoj Srbiji". Nakon četničkih pokolja i terora u Foči i okolnim muslimanskim selima, mnogo izbjeglica iz tih krajeva, pristiglih u Sarajevo i željnih osvete, Francetić uključuje u svoju postrojbu te ustrojavajući i III. bojnu zajedno s Rafaelom Bobanom osniva Crnu legiju kao pukovnijsku ustašku formaciju. Taj nadimak postrojba dobiva po crnoj odori, jer sukna druge boje, odnosno svjetlo-zelene koja je bila propisana za odore Ustaške vojnice, tada u skladištima nije bilo. Crna legija je bila dobro opremljena, naoružana i pokretna, a izobraženi centar joj je bio na Koševu u Sarajevu. U početku je brojila 800 do 1200 ljudi da bi kasnije dosegla brojku od 1500 ljudi od kojih su ustrojene tri bojne. Početkom 1942. bila je opskrbljena kamionima, motociklima, s nekoliko tenkova i baterijom brdskog topništva. O uspješnim borbama koje je ta elitna ''u'' postrojba vodila po raznim krajevima Bosne, a u početku i Hercegovine (poslije su nakon reokupacije demilitarizirane zone Talijani zabranili ustrojavanje i djelovanje ''u'' postrojbi na tom području), svjedoče mnoga vojnička odličja dodijeljena njenim pripadnicima. Vojnički red "Željeznog trolista s hrastovim grančicama" bio je dodijeljen pričuvnom ''u'' natporučniku (kasnije pukovniku) Franji Sudaru "za hrabro vođenje I. bojne Crne legije u istočnoj Bosni od svibnja 1941., te u ostalim borbama kao zapovjedniku posade Nevesinja i kod Han Pieska". U prvim mjesecima 1942. Crna legija je uništila nekoliko tisuća četnika koji su palili i pljačkali istočnom Bosnom. Vodila je i mnogo uspješnih borbi s partizanskim jedinicama 1942. u zapadnoj Bosni kada su dvije bojne Crne legije pod zapovjedništvom Rafaela Bobana obranile Kupres od nekoliko partizanskih brigada. Kako je Crna legija pobjeđivala, tako su i Jure Francetić i Rafael Boban dobivali veće činove . Bog i Hrvati, Alah i musliani . Za Dom,Spremni !

@CRNA LEGIJA Crna Legija je bila jedan fenomen u Hrvatskoj povijest. Crna legija, službenog naziva ''Prvi stajaći djelatni zdrug'', bila je pješačka postrojba ''U'' vojnice aktivna za vrijeme Drugog svjetskog rata, u međunarodnoj priznatoj Hrvatskoj Državi, imala je pravo na svoju obranu. Postrojba je bila veličine jedne brigade (ma da bi se mislio da je ih je bilo stotinu tisuća, no bilo je do 5.000 Crnca), a formirana je službeno u rujnu 1941. godine, te je bila sastavljena većinom od Hrvatskih bosanskih muslimana i katolika, koji su pobjegli iz istočne Bosne gdje su četnici i partizani vršili teror nad tim dijelom stanovništva. Kao službeni datum osnivanja, ponekad se uzima 3. rujna 1941. iako je to u suprotnosti s nekim navodima. Prema najnovijim istraživanjima, zapovjedništvo "Istočno-bosanske legije", tj. Skupine ''u'' satnija Sarajevo formirano je 1. srpnja 1941. godine a osnivač te postrojbe bio je satnik Jure Francetić, koji je ujedno bio i povjerenik Glavnog ''U'' stana za Bosnu. No, i dalje je bio glavni zapovjednik Bećir Lokmić, do njegovog pogibije u rujnu 1941, gdje tada u potpunosti preuzima Jure Francetić. Postala je poznata po žestokim borbama protiv četnika i partizana, te svaku bitku su pobijedili, čak su potpuno razbili i uništili Četnički odred u Lijevče Polje. Naziv "Crna legija" je bio nadimak koji je postrojba dobila zbog boje odora koje su njeni vojnici nosili. A to je bila ''igra slučaja'', kada su tražili materijal za novu vojnu formaciju. Ova ''U'' udarna jedinica, koja će kasnije dobiti ime “Crna legija”, nastala je u Sarajevu u travnju 1941. pod nazivom “Sarajevski ''U'' logor”. Jedinicu su postrojili sarajevski studenti Jozo Zubić, Drago Jilek i Bećir Lokmić. Jedinica se sastojala od svega 12 dragovoljaca. Osim trojice osnivača, jedinici je pristupila još devetorica sarajevskih mladića studenata: Srećko Rover, Leonard Telegy, Zvonimir Seleš, Stanko Seleš, Braco Juratović, Miro Mak, Ante Ljubić, te braća Pavao i Zvonimir Buljan. Za zapovjednika izabran je ''U'' logornik Sarajeva Bećir Lokmić, a zadatak joj je bio čuvati javne objekte od četničke sabotaže i vršenje stražarske službe. Uslijed četničkih pobuna u široj okolici Sarajeva ova jedinica se ubrzo povećala na 100 dragovoljaca. Vatreno krštenje dobila je u srpnju 1941. na željezničkoj postaji na Palama, 15 km istočno od Sarajeva, gdje je branila sarajevski vodovod od četničkih napadaja. Nakon toga jedinica vodi borbe u okolici Sarajeva, pod Igmanom, Trebevićem i na Romaniji. U kolovozu 1941., dio jedinice, 64 momka, od kojih 53 Sarajlije i 11 Travničana, odlaze po nalogu Jure Francetića, tada povjerenika Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost Sarajeva, u istočnu Hercegovinu radi sudjelovanja u borbama protiv pobunjenih četnika. Među ostalim, u toj skupini nalaze se Jilek,Telegy, Rover i Ivica Kolanović. Prebačeni su samovozima preko Mostara i Nevesinja do Gacka.U tom prostoru imali su okršaje s četnicima kod Avtovca, a zatim kod obližnjeg Stepena. Naoružanje im je bilo: puške, ručne granate i 2 strojnice marke Zbrojovka. Bili su obučeni u hlače i košulje maslinaste boje, a na glavi su imali taborske kapice. U rujnu 1941. 70 pripadnika sarajevskog ''U'' logora sudjeluje u borbama protiv četnika za oslobođenje željezničke pruge na dionici Maglaj - Trbuk - Doboj. Tom prilikom u borbi pogiba zapovjednik jedinice Bećir Lokmić. Poslije pogibije Bećira Lokmića zapovjedništvo postrojbe preuzima povjerenik za Sarajevo ''U'' satnik Jure Francetić. U listopadu 1941. Francetić se odlučuje na postrojenje prve pukovnije ''U'' vojnice u Sarajevu. Kao osnovu uzima već postojeću sarajevsku postrojbu, koja se povećava na stališ od 400 momaka i tvori 4 satnije prve bojne. Pripadnici bojne bili su obučeni u odore raznog kroja i boje. U to vrijeme otkrivena je u Sarajevu u skladištu bogoslovije veća količina sukna crne boje namijenjenog za fratarske habite, iako ne po boji ali po kakvoći prikladne i za vojničke odore, pa se braća Pavao i Zvonimir Buljan odlučuju dati si skrojiti odore od toga crnoga sukna. Vidjevši kako im lijepo stoje i drugi momci su počeli od toga sukna naručivati odore. Kako su svima lijepo pristajale narod ih je iz milja počeo zvati “Crncima”. Već tijekom studenog cijela je prva bojna bila obučena u crne odore. Eto, tako je nastala legendarna Crna legija. Smještena u vojarnici na Koševu, podvrgnuta vojnoj stezi, Prva bojna bila je toga mjeseca osposobljena da kao jaka udarna jedinica uzme učešća u borbama. Tako ona, pod zapovjedništvom Francetića, uz tri domobranske i četiri ''u'' bojne, sudjeluje početkom prosinca u borbama za rasterećenje i čišćenje željezničke pruge između Maglaja i Doboja, često napadane od četnika i partizana smještenih na planini Ozrenu. Njen nastup u tim borbama, sada pod imenom Crne legije, te udio u čišćenju pruge od Maglaja do Brodarića, ističe general Dragojlov u svojoj raspravi pisanoj za švicarski stručni list “Militär Zeitschrift”. Odatle je bojna pozvana u Sarajevo te je dobila zadatak da izvrši pothvat protiv četnika u pravcu Trnova i Kalinovika, koji je uspješno izvršila. Tijekom prosinca 1941. postrojena je i Druga bojna čime je Crna legija dosegla stališ od 800 momaka. Zapovjednici satnija su: Jozo Mamić, Ivan Devčić, Jozo Dadić, Juko Galić, Zvonko Tonogal, Pavao Buljan i Halid Voloder. Kako je prvotno planirano da najveća postrojba u ''U'' vojnici bude satnija, isprva je ono što će poslije postati poznato kao Crna legija bilo borbena grupa nekoliko satnija. Prvi službeni naziv bio je Grupa satnija - Sarajevo, ali je korišten i neslužbeni naziv Istočno-bosanska legija. Kasnije je po zapovjedniku uveden naziv Bojna grupa Jure Francetića. U grupi su bile sljedeće postrojbe: • Stožerna satnija Sarajevo • Samovozna satnija Kasindol • Strojopuščana satnija Sarajevo • 6. streljačka satnija, Boljanić • 20. streljačka satnija, Bosansko Petrovo Selo • 23. satnija, Karanovac • 24. satnija, Tuzla, (kasnije Gračanica) • 25. satnija, Sočkovac • Topnička bitnica, Gračanica • 32. streljačka satnija, Zenica (kasnije Vlasenica) • 33. pohodna satnija, Sarajevo • 34. pohodna satnija, Zvornik • 35. pohodna satnija, Skelani • 36. pohodna satnija, Sarajevo • 39. streljačka satnija, Sokolac • 40. streljačka satnija, Konjic • 41. streljačka satnija, Kasindol Nakon stvaranja Hrvatske Države, u istočnoj Bosni, buknuo je partizansko-četnički ustanak protiv vlasti Hrvatske, jer su htjeli da srbi budu gospodari a ne Hrvate u Hrvatskoj zemlji. Naročito su se četničke jedinice isticale u zločinima nad muslimanskim stanovništvom. Četnici su planirali istrijebiti muslimane kako bi taj etnički očišćen teritorij kasnije bio pripojen zamišljenoj "Velikoj Srbiji". Nakon četničkih pokolja i terora u Foči i okolnim muslimanskim selima, mnogo izbjeglica iz tih krajeva, pristiglih u Sarajevo i željnih osvete, Francetić uključuje u svoju postrojbu te ustrojavajući i III. bojnu zajedno s Rafaelom Bobanom osniva Crnu legiju kao pukovnijsku ustašku formaciju. Taj nadimak postrojba dobiva po crnoj odori, jer sukna druge boje, odnosno svjetlo-zelene koja je bila propisana za odore Ustaške vojnice, tada u skladištima nije bilo. Crna legija je bila dobro opremljena, naoružana i pokretna, a izobraženi centar joj je bio na Koševu u Sarajevu. U početku je brojila 800 do 1200 ljudi da bi kasnije dosegla brojku od 1500 ljudi od kojih su ustrojene tri bojne. Početkom 1942. bila je opskrbljena kamionima, motociklima, s nekoliko tenkova i baterijom brdskog topništva. O uspješnim borbama koje je ta elitna ''u'' postrojba vodila po raznim krajevima Bosne, a u početku i Hercegovine (poslije su nakon reokupacije demilitarizirane zone Talijani zabranili ustrojavanje i djelovanje ''u'' postrojbi na tom području), svjedoče mnoga vojnička odličja dodijeljena njenim pripadnicima. Vojnički red "Željeznog trolista s hrastovim grančicama" bio je dodijeljen pričuvnom ''u'' natporučniku (kasnije pukovniku) Franji Sudaru "za hrabro vođenje I. bojne Crne legije u istočnoj Bosni od svibnja 1941., te u ostalim borbama kao zapovjedniku posade Nevesinja i kod Han Pieska". U prvim mjesecima 1942. Crna legija je uništila nekoliko tisuća četnika koji su palili i pljačkali istočnom Bosnom. Vodila je i mnogo uspješnih borbi s partizanskim jedinicama 1942. u zapadnoj Bosni kada su dvije bojne Crne legije pod zapovjedništvom Rafaela Bobana obranile Kupres od nekoliko partizanskih brigada. Kako je Crna legija pobjeđivala, tako su i Jure Francetić i Rafael Boban dobivali veće činove . BOG I HRVATI. ZA DOM, SPREMNI !

ZDS Dubrovnik🇭🇷✋️

Ala su vas pobili kod Staljingrada, svaka im čast, Staljine ruke ti se pozlatile.... P. S. Blagoju Jovoviću treba podići spomenik trista metara visok, junače slava ti što ubi ono đubre u Argentini....

92 GODINE POBJEGOSE IZ ODZAKA I TO PLIVAJUCI PREKO SAVE PASIJI STIL, VI KOJI SPOMINJETE NDH DA IMATE IMALO SAVJESTI SKOCILI BI U SAVU I POGUSILI SE

Kad citam ove komentare od kloaka pimpek mise dize😂😂

Zločinci protiv zločinaca, šteta što se svi međusobno nisu poubijali...

@Davne 1172. godine Njemački putopisac Helmold von Bosau aus Lübeck piše u svojoj "Chronica slavorum " nakon putovanja kroz Balkan: "... ( Nennen sich Serben, Teufelssöne, ohne Gottesgesetz, obszön und unersättlich und, schon dem Namen nach, dienen jedem Schmutz lebend in ihren Ortschaftenn bestialischer, als die wildesten Tiere.) " U hrvatskomu prijevodu to znači : " Zovu se Srbi, đavolski sinovi, bez Božjega zakona, nepristojni i već prema svomu imenu opslužitelji su svih prljavština, žive na svojim mjestima đavolskim načinom, divljaćkije od životinja. " Dakle, uz izraz srbin - srbi trebalo bi kao glavnu karakteristiku i svojstvo uvijek pisati pobližu oznaku zločinac, zločinci i atribut zločinački srbi. Srbi su nepopravljiv narod, narod koji se ne da civilizirati , popraviti .„ Srbi su narod bez zakona i bez vjere ( dokaz da u propaloj YU samo 11 % ih je bilo kršeteno u njihov "Svetosavksoj" sektaškoj pod nazivom pravislavnoj vjeri ) . To je narod razbojnika i terorista”. (Izjava Jacquesa Chiraca , predsjednika Francuske, za ručkom, lipnja 1995. povodom sastanka Šefova vlada država članica EU) „Molim se da se vatra nebeska obruši na Srbe”. (o. Pjer, poznati francuski svećenik - humanitarac, po povratku iz Sarajeva i posjete Markalama 2, na tiskovnoj konferenciji). „Što se Srba tiče… To je danas jedan bolestan narod”. ( General Jacques Kot, bivši zapovjednik UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini, Vojni mjesečnik ,Defence national lipanj 1997, Pariz). „Srbi nisu naročito pametni”… „Srpska djeca se više ne će smijati”. ( Lorens Iglberger, bivši državni tajnik SAD). „Srbi trguju ljudskim organima svojih žrtava kako bi osigurali novac za svoj rat. Trebalo bi da vraški bombardiramo Beograd” Paul Jackson, urednik lista „Calgary sun”, u izjavi za Fani star, 13. listopad 1992 godine ) s posebnim naglaskom na ovaj posljednji komentar, jer poznato je da su na VMA u Beogradu činjeni takovi zločini koje sada srbi pripisuju Kosovarima. ”Suštinski uzrok sukoba je ideologija etničkoga čišćenja, koju je obnovio Dobrica Ćosić predsjednik Srbije (16.Srpanj1992-31.Svibanj1993 g ) , koji je već 1990. objavio Memorandum„. (Jacques Delors , bivši predsjednik EU, izjava na francuskoj televiziji, svibnja 1994). ”Uostalom, bosanski Srbi su za nas uvijek bili i ostali samo banda razbojnika i ubojica„. (Johann Fric, direktor bečkoga dnevnika Die Presse, direktor Međunarodnoga Instituta za Tisak). ”Srbija, nesumnjivi agresor, trebalo bi biti prisiljena UN rezolucijom da snosi čitav teret reparacija„. (Joseph Brodsky, ruski židovski pjesnik-disident, Nobelovac, u dnevniku International Herald Tribune, 5. kolovoza 1993). ”Srbi su dvodimenzionalan narod s težnjom k prostakluku . Životinje koriste svoje resurse znatno sređenije nego ovi naopaki stvorovi , čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju " ”Suštinski uzrok sukoba je ideologija etničkoga čišćenja koju je obnovio Dobrica Ćosić, predsjednik Srbije, koji je već 1990. objavio Memorandum„." (Jacques Delors, bivši predsjednik EU, izjava na francuskoj televiziji, svibnja 1994). ”Uostalom, bosanski Srbi su za nas uvijek bili i ostali samo banda razbojnika i ubojica " SREBRENICA dokaz ,Briševo, Manjaca,Kreoterm itd. Srbski koncentracijski logori nad Hrvatima i Muslimanima . Johann Fric, direktor bečkoga dnevnika Die Presse, direktor Međunarodnoga Instituta za Tisak) ”Srbija, nesumnjivi agresor, trebalo bi da bude prisiljena UN rezolucijom da snosi čitav teret reparacija„. (Joseph Brodsky, ruski židovski pjesnik-disident, Nobelovac, u dnevniku, International Herald Tribune 5. kolovoza 1993). ”Srbi su dvodimenzionalan narod s težnjom k prostakluku… Životinje koriste svoje resurse znatno sređenije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju„. (Sir Peter Ustinov, glumac, poklisar UNESCO, The European: 10. lipanj 1993). Srbi su zločinački dupeglavci”. USA ministar Richard Holbrooke, Clintonov izaslanik u Hrvatskoj The New Yorker, 6. studeni 1995 g.. " Zaustavite Srbe. Odmah i Zauvijek ”. Margaret Thatcher, bivša premijerka Velike Britanije. " The New York Times, : 4. svibanj 1994 g. ”Nema mira dok Srbija ne bude vojno poražena ". (Srđa Popović, odvjetnik, potpisnik zahtjeva svjetskih intelektualaca za bombardiranje Beograda od NATO saveza ( 24. ožujka - 10. lipnja 1999. ) , u izjavi za zagrebački ”Globus„, listopada 1994).

NDH , jedina drzva u istoriji covjecanstva koja je imala koncetracioni logor za djecu! 40 000 djece ste ubili sjeme vam bolesno jebem za tri godine!!!

Jarane to je Bosna a ne Hrvatska , I tu je bilo skoro 40 muslimana koji su branili Odzak….znaci nemjesajte Babe i Zabe….vasa Hrvatska je cijela pala samo se Bosanci drzali

Stvaranje bespotrebnog mita... Pa nisu se branili jer su bili posteni 41-45 .. sve je to bio ubica do koljaca... Znali su dobro sta ih ceka...to su i dobili , a sad stvarate mit o njima...koji ocin vam to triba... Ionako sad zivite u banana teritorii

Prilivode?

Fasizam, nije bitno da li sa kokardom ili kolajnom ili U, nije nista nego put ka zlocinu i genocidu.

Sad mi jasno zašto su srbo četnici iskompleksirani i zašto se iživljavaju na nevinim žrtvama

Hrvatskim bajkama nikada kraja. Traktorijada tj. progon civilnog stanovbistva bez oruzja i u dogovoru s Milosevicem uz podrsku NATO im je najveca pobeda u istoriji

Ovaj lik sa slike izgleda kao karikatura ustaše. Ustaška je odora bila zelenkasto-žućkasta, a crnu je odoru imala samo jedna postrojba ustaške vojnice, Crna legija.

Govno ustaško. Sad mu punimo hrvatice, svaki vikend u Beogradu. Srpskim, plemenitom, semenon.

Zašto Tito nikad nije došao u Odžak

Ja Mislim da su Hrvati malo gay 2025

hvala na satiratbi serbljo-četničkih banditah