Відео

Госпођо Марина, једино ви можете нешто учинити за особе са инвалидетом и не само за ту категорију већ и за особе са посебним потребама.

Bravo Mirko. Još uvek kolektivna svest nije dovoljno razvijena za potrebe korisnika kolica.

Brat Mirza! 😘

Brat moj❤💪

Хехе.

Svgea mi gledao Sam ga na yt prije 2godne svaki lajv mu pratio bas se promjenio momak 💪💪💪

Radovane bravo pozdrav od pro gamera tvog moderatora <3

Ja bih prodao bubreg

U pravu je gospodja sto rece..da roditelji prvo moraju svoju decu prihvatiti..takva kakva jesu..nazalost vecina roditelja stide se i kriju..da nebih narod decu ismejavao..Nazalost nevalja nikako..

Treba sve muskarce pobiti sem pedara ja to tako vidim po vasim ciljevima i zeljama to je jedino normalno.Zasto se ne borite za ravnopravnost zena van skupstine ,sto se vise borite zene sve vise ginu ali je skupstina punija .Glupace zar ne vidite da se one bore samo za sebe ostale radite po 12 sati subote,nedelje a ove u skupstini ravnopravne ....Dno dna

Predivna Stvorenja 🥺🥺♥️♥️🙏🙏💜💙💗🤗🥰😘

Dobri smo bili

Zar li je dritan invalid? Živ mi bio brate nadam se da ćeš brzo ozdravit, ljubi te brat 😥😥😥♥️

🤗

🙏🙏🥺🥺♥️♥️😥😥❤❤😪😪

🥺🥺🙏🙏❣❣🥰🥰😘😘

💞💞💞😘😘😘🤗🤗🤗😍😍😍

😻😻😻💟💟💟💛💛💛😚😚😚😘😘😘🥰🥰🥰🤗🤗🤗😍😍😍🤩🤩🤩

🥺🥺🙏🙏❤❤💜💜💕💕

Mima mnogo dobra osoba i veliki strucnjak!!!Bravo ti ga!!!!💖💖💖

🍓🍓🍓💛💛💛

Bravooo Andjela!💖

Boze mili sto li?

Bože,kako je Dritan prepametan!

U nastavku možete pronaći pitanja i odgovore: 1. Marija je postavila pitanje na koji način se može dobiti oznaka za OSI za korišćenje prostora za parkiranje? Poštovana Marija, hvala Vam na poslatim pitanjima. Kao što smo naveli znak pristupačnosti izdaje organ lokalne uprave nadležan za poslove saobraćaja, u skladu sa propisom o bezbijednosti saobraćaja na putevima, u ovom slučaju Sekretarijat za komunalne poslove (djelatnosti) i saobraćaj. Znak pristupačnosti kojim se obilježavaju vozila osoba s invaliditetom izdaje se na osnovu zahtjeva osobe s invaliditetom ili udruženja osoba s invaliditetom. Za maloljetnu OSI ili osobu koja je lišena poslovne sposobnosti, zahtjev za izdavanje znaka pristupačnosti podnosi roditelj ili staratelj. Zahtjev za dobijanje znaka pristupačnosti se, u pisanoj formi, podnosi Sekretarijatu za komunalne poslove i saobraćaj, zajedno s dokumentacijom koja je predviđena Pravilnikom o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica sa invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila lica sa invaliditetom. U zahtjevu se treba pozvati na član 18 stav 3 (ili član 18 stav 4 ukoliko zahtjev podnosi udruženje osoba s invaliditetom) Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima i član 4 Pravilnika o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica sa invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila čiji su vlasnici ili korisnici osobe s invaliditetom, kojim se bliže uređuje ovo pravo. Međutim, po važećim propisima ovo pravo je ograničeno na određene kategorije OSI u zavisnosti od procenta njihovog oštećenja i prateće dokumentacije, tako da bismo za svaki konkretan slučaj potpuni odgovor mogli dati nakon uvida u dokumentaciju, ali svakako ohrabrujemo svaku OSI koja ima utvrđen status da podnese zahtjev i pokuša ostvariti pravo. Sve lokane samouprave dužne su na osnovu Zakona o komunalnim djelatnostima, Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, Zakona o prekršajima i Statuta opštine donijeti Odluku o javnim parkiralištima na teritoriji svoje opštine, kojima se uređuju upravljanje, održavanje i korišćenje javnih parkirališta. Shodno Odluci o javnim parkiralištima na teritoriji Glavnog grada Podgorice, postoji mogućnost rezervacije parking mjesta, pa rezervaciju parking mjesta na opštem parkiralištu organ nadležan za poslove saobraćaja, može odobriti i licima s invaliditetom. 2. Sljedeće pitanje od Marije bilo je da li se možemo nadati nekim povlasticama za prolazak kroz rampu auto puta ako imamo stepen invalidnosti manje od 80%? Za korišćenje javnih puteva, odnosno saobraćajnih površina za obavljanje drumskog saobraćaja plaćaju se naknade, i to ) naknada za upotrebu javnog puta, njegovog dijela ili putnog objekta (putarina ili korisnička naknada). Ova naknada ne plaća se za vozila koja su obilježena znakom pristupačnosti u skladu sa zakonom kojim je uređena bezbjednost saobraćaja na putevima. Organ uprave, nadležni organ lokalne samouprave, odnosno privredno društvo koje upravlja putem (upravljač puta) izdaje potvrdu o oslobađanju plaćanja naknade za upotrebu javnog puta, negovog dijela ili putnog objekta (putarina ili korisnička naknada). Potvrda se izdaje na zahtjev lica koji posjeduje znak pristupačnosti. Uz zahtjev se prilaže kopija znaka pristupačnosti, saobraćajne dozvole i lične karte. Međutim, teško sada možemo govoriti o regulisanju prava i obaveza u odnosu na auto put, ali je jasno da je i to Zakon o putevima pokrio. Međutim, s obzirom na to da auto put nije ni završen, niti su regulisani svi dalji uslovi korišćenja, ne možemo znati proceduru za ostvarivanje prava, odnosno pravno lice ili preduzeće koje će upravljati auto putem. Pretpostavljamo da je takođe u pitanju MontePut kao u slučaju tunela Sozina.

Jedno od pitanja koje smo dobili u prethodnom periodu bilo je to kada ćemo na TV govoriti o zlastavljanju osoba sa invaliditetom, kako je navedeno u pitanju, od strane porodica koje finansijski iskorišćavaju OSI, kao i na način što ih omalovažavaju i čine zavisnim. Zahvaljujemo se na ovom pitanju: UMHCG već godinama govori o nasilju nad osobama s invaliditetom, i tome da OSI nijesu nikako pošteđene nasilja, čak više sva istraživanja pokazuju da ga trpe i u većoj mjeri od osoba bez invaliditeta, posebno kad su u pitanju djeca i žene s invaliditetom. Bilo bi nam zaista drago da ukoliko znate za konkretne slučajeve nam ih prijavite s detaljnijim podacima, ali ujedno i vas ohrabrujemo da direktno razgovarate s OSI za koje znate da trpe nasilje i uputite ih na nas radi dobijanja psihološke i pravne podrške.

Neka od pitanja koja smo u međuvremenu dobili odnosila su se i na osnivanje NVO. U tom smislu upućujemo vas na sajt resursnog centra za organizacije civilnog društva koji je pokrenuo Centar za razvoj nevladinih organizaciji ili na direktan konstakt ove NVO čija je jedna od djelatnosti podrška u cilju i postupku osnivanja NVO. Ukoliko se odlučite na ovu proceduru i osnujete NVO možemo dalje direktno komunicirati kada ćete i dobiti odgovore na druga povezana pitanja koja ste uputili u vezi sa saradnjom i načinom finansiranja.

U nastavku možete pronaći pitanja i odgovore: 1. Na prvo pitanje od korisnika iz Berana koje glasi: Kako da ostvarim prava na primanja budući da mi je žena korisnica kolica dvije i po godine, i nema pravo na penziju jer ne ispunjava uslove (nema radnog staža). Ono što znamo u ovom trenutku jeste da je vasa supruga pokrenula upravni spor posredstvom UMHCG za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu, i trenutno je predmet pred Upravnim sudom i angažovan je vještak u predmetu, što znači da će sud, kako smo rekli meritorno odlučiti i priznati pravo, ako utvrdi da ima pravnog osnova. Dakle, u ovom slučaju čekamo nalaz i mišljenje. Ukoliko vasa supruga ostvaruje pravo na dodatak za njegu i pomoć onda na osnovu toga može podnijeti zahtjeve za ostvarivanje povlastica u određenim oblastima, uključujući povlastice za putovanje, komunalije i slično o čemu ćemo vas direktno informisati. Takođe, moramo imati detaljnije informacije o vremenu i načinu sticanja invalidnosti da bismo vas informisali o eventualnim pravima iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja.

Zdravo, vidio sam kad je pala na drugom snimku, šta je izazvalo to? Jeli trema ili nešto drugo?

Mogla je neko časnije zanimanje da nađe. Sorošev plaćenik sa ciljem rasturanja naroda tradicionalnih patrijahalnih porodica

Mene interesuje kad je pala hahahaha

Prilog s boljom rezolucijom.

Snimak s boljom rezolucijom dostupan je na linku ua-cam.com/video/vJp9F5a1Y08/v-deo.html

@PR Centar

Ovaj video snimljen je kao predavanje za ŠKOLU LJUDSKIH PRAVA OSOBA S INVALIDITETOM, koje su organizovane u okviru projekta (Sa)učesnici u ostvarivanju prava OSI, koji UMHCG sprovodi uz podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava kroz konkurs za NVo u 2018.

Zdravo. Ja sam Džudit Hjuman i najiskrenije vam se zahvaljujem na mogućnosti da vam se javim. Žao mi je što nijesam u prilici da lično budem s vama i čujem šta je ono što pokušavate da uradite, ali se radujem što s vama mogu podijeliti neka iskustva, na osnovu pitanja koja mi je Aleksandra poslala. Ja imam ispred sebe papir s tim pitanjima i idemo redom. Jako bih voljela da dobijem i povratnu informaciju od vas. Znam da ste vi grupa koja radi s mladima. Ja imam polio koji sam dobila prije mnogo godina, 1949, što praktično znači da imam invaliditet cijelog života. U SAD u to vrijeme, to je bila 1947, nije postojao zakon koji bi štitio prava osoba s invaliditetom, niti je bilo ikakvih drugih zakona koji su se bavili pitanjima kao što je pristupačnost. Ja sam rođena u Njujorku, u Bruklinu. Moj otac je bio mesar, a majka je odgajala nas troje djece i radila pola radnog vremena kod mog oca. Živjeli smo u kraju srednje klase. Kada sam dobila polio s godinu i po dana, stvari su se potpuno promijenile. Promijenile su se zato što, kao i u Crnoj Gori i u drugim zemljama, roditelji nijesu imali dovoljno znanja o invaliditetu. Tako, ja sam imala godinu i po dana, poliomijelitis i oni su morali da se izbore s mnoštvom medicinskih pitanja u vezi s tim. Onda su se stvari stabilizovale. Ja sam napunila pet godina, a sa pet godina se u SAD kreće u školu. Danas je to nekad i ranije, ali u to vrijeme se u školu kretalo sa pet godina. Majka me je povela u školu koja je bila u našem komšiluku i direktor je rekao da ne mogu da idem u tu školu. Onda su učitelji dolazili kod mene kući dva puta nedjeljno na sat ili sat i po, tako da sam imala dva ili tri sata nastave nedjeljno. Nijesam stvarno krenula u školu sve do četvrtog razreda i tad sam bila u izdvojenom odjeljenju. To znači da su u mom odjeljenju bila samo djeca s invaliditetom. U školi je bilo djece bez invaliditeta, ali sva djeca s invaliditetom su bila u izdvojenim odjeljenjima. Sad, to se umnogome odnosi i na samostalni život i ono što vi želite da radite kao mladi ljudi. U životu sam često govorila ovu priču, a reći ću vam još nešto više o njoj, zato što je to period života u kome se razvijate, samoidentifikujete i saznajete o sebi jer ste još jako mladi. Posle toga sam krenula u srednju školu. Srednja škola je bila nešto više problematična za mene jer nijesam bila bliska s učenicima. Kada bih prolazila pored njih djelovali su uplašeno. Iako sam kod kuće imala dva brata i mnogo društva u komšiluku, u školi je bilo drugačije. Bilo je drugačije jer smo imali ispite koje ja nikad ranije nijesam imala, i odjeljenja u školi su bila prevelika za mene, bilo je 30-32 djece u odjeljenju, a dok sam bila u posebnom odjeljenju bilo je između 8 i 10 učenika. U svojim tinejdžerskim godinama se nijesam osjećala prijatno, pokušavala sam da otkrijem gdje pripadam, što se dešava u mladosti, ali imajući u vidu moj invaliditet i to da se nijesam osjećala osnaženo u vezi s tim ko sam, da sam bila mlada žena s invaliditetom, bilo mi je teško. Onda sam počela da idem na koledž, išla sam na redovni univerzitet na kom je već bilo nekoliko studenata s invaliditetom. Pitanje samostalnog života, koje smatram kritično važnim, došlo je u vrijeme kad sam imala nekih 23 godine, i otišla iz Njujorka u kom sam bila učiteljica i tužila Odbor za obrazovanje u tom gradu da bih dobila dozvolu za rad i proces je trajao tri godine na postdiplomske studije na Berkli u Kaliforniji. Otišla sam iz iz Bruklina gdje je bilo oko 4 miliona ljudi na Berkli u Kaliforniji gdje je živjelo nekoliko stotina hiljada ljudi. Veoma različite sredine. U to vrijeme je na Berkliju razvijan pokret za prava osoba s invaliditetom, a isto se dešavalo i u Njujorku. Bilo je mladih s invaliditetom i u Njujorku, i na Berkliju, u regiji San Franciska. Mi smo imali jaku želju da budemo dio onoga što se dešava u našem društvu, dio onoga što se dešavalo u SAD, na kraju krajeva i na međunarodnom nivou. Osjećali smo se dobro što smo to ko jesmo kao osobe s invaliditetom, ali je mnogima od nas trebala asistencija za odlazak do kupatila, ustajanje iz kreveta ujutru i odlazak u krevet uveče, za stvari koje fizički nijesmo mogli da uradimo sami. Morali smo da osnujemo organizaciju koja bi mogla da radi s osobama s različitim vrstama invaliditeta, uključujući osobe s oštećenjem vida, oštećenjem sluha, ljudima s intelektualnim i psihosocijalnim invaliditetom. Htjeli smo da osnujemo organizaciju koja bi nam omogućila da zastupamo prava osoba s invaliditetom, da mogu da žive u zajednici s drugim ljudima, da se zaposle na redovnim poslovima, da se vjenčaju, da ostvaruju vjerske potrebe. Htjeli smo da možemo da radimo sve te stvari i bilo je jasno da moramo biti samopouzdani, da sagledamo koje su to barijere u našem društvu i da smislimo načine kako da te barijere sklonimo. Kada razmišljam o tome šta je samostalni život, ovo je vrlo važno - nije neophodno da radite nešto sami, npr. ja ne mogu sama da odem u toalet, da se presvučem, ne mogu da obučem jaknu, ne mogu da podignem stvari... Dakle, važno je da mogu da nađem ljude koji mogu da mi asistiraju, da se slažemo, da možemo da radimo zajedno i da mogu da dobijem podršku koja mi treba da proživim svoj dan. Kao i svi vi. Ja želim da izlazim, da se družim, idem na sastanke, držim predavanja, da idem u bioskop, pozorište. Mnoge od ovih stvari ne mogu da uradim sama, treba mi asistencija. I ako imate oštećenje vida, ili sluha ili bilo koji drugi invaliditet, biće vam potrebna različita prilagođavanja. Dakle, u SAD, za zadovoljavajuće samostalno življenje bilo je potrebno usmjeriti se na zastupanje, politike i pružanje različlitih vidova podrške. Ako tražite mjesto za stanovanje, trebalo bi da postoji spisak raspoloživih mjesta, koja su pristupačna, gdje možete da tražite, da znate gdje postoje resursi koji će vam omogućiti da to mjesto učinite pristupačnim, zapravo, da postoji baza podataka. Kad razmislim o centrima za samostalni život u SAD, o Evropskoj mreži za samostalni život, o organizacijama u Aziji... mislim da nam one pomažu jer radimo zajedno da ojačamo jedni druge, da nam omogućavaju da imamo snove i gledamo kako da ih ostvarimo. Da radimo s donosoiocima odluka, da budemo u prvom redu, da artikulišemo šta je ono što želimo i da stavimo to na dnevni red. Da ne prihvatamo „ne“ za odgovor, nego da nađemo način kako da odgovor bude „da“. To je jedna od najvažnijih stvari kada je riječ o pokretu za samostalni život. Mislim da u svakoj zemlji, kada se osvrnemo unazad kroz nekoliko godina, želimo da kažemo da smo napravili neku razliku. Hoćete da vidite osobe s invaliditetom i ostale koji znaju da rade zajedno, koji su došli s konkretnim problemom koji žele da riješe i da mogu da vide kako će ga riješiti. Ili kako napredujemo u promjeni politika. Sedamdesetih godina u SAD je postojao tzv „Član 504“. To je bio dio Zakona o rehabilitaciji iz 1973. Na internetu, na UA-cam možete naći nešto što se zove „Moć 504“, traje oko 15 minuta. Razlog zbog kog ovo pominjem su demonstracije koje smo održali u vezi s radom centara za samostalni život. Zastupali smo pred Vladom potrebu da dobijemo pravila ili nešto specifično što bi omogućilo da ovaj važan dio zakonodavstva bude primijenjen. U filmu ćete vidjeti kakve su bile te demonstracije, proaktivnost i kako je veći dio toga uspio da se desi zbog insistiranja osoba s invaliditetom. Vidjećete šta smo i kako radili zajedno, činili da vjerujemo jedni u druge, učili kako da radimo na politikama, kako da zastupamo, kako da napravimo promjenu. To se ponovilo mnogo puta u SAD i širom Evrope i u različitim državama u Aziji. Dakle, ono u što vjerujem je da što ste stariji imate više mogućnosti da donosite svoje odluke, iako se tome protivi vaša porodica. Ono što takođe želim da kažem jeste i da treba da mislite o tome koliko je važno da vi kao mladi ljudi radite s drugim porodicama i da ih ohrabrite da zastupaju prava svoje djece, da shvate da i oni imaju pravo na viziju sopstvene budućnosti. I vi kao mladi ljudi ste ti koji kreirate tu viziju, vi ste oni koji zaista znate kakvu budućnost želite. Na svijetu postoji mnogo ljudi koji žele da vam pomognu, razgovaraju s vama, posavjetuju vas, pomognu vam da idete dalje, ali vi ste ti koji ste zapravo eksperti. Dakle, mislim da je ovdje riječ o tome da vjerujete u sebe, da vjerujete da je vizija vas kao grupe, ono što želite da postignete legitimno, i nastavite da se borite za to. Za mene kao mladu osobu bilo je važno ne samo da ne prihvatim „ne“ kao odgovor, već i da budem uporna da dobijem ono što znači „da“. To je ono što primjenjujem u radu s drugim osobama s invaliditetom. Zato vas ohrabrujem da nastavite da radite na cross-disability način, da gledate na to kao na luk jer postoje različiti slojevi svake glavice luka i da se zaista fokusirate na kreiranje vaših snova, da učite kako da radite na politikama, kako da podržavate jedni druge, kako da se uključite i radite zajedno da se ti snovi ostvare. Hvala vam puno, želim vam uspješan sastanak i s radošću čekam vaše odgovore. Ćao! @Prevela: Anđela Radovanović

Scenario: Marina Vujačić Režija: Rade Živaljević

Nedostajao si druže moj... džaba sva pretpraznična svjetlucanja naše Podgorice-kičerice.. umalo da me ubije samoća bulevara kojim sam bježao od nepodnošljivo bolne tuge...

Video @Mladen Ivanović

Respect

Pogledah ovaj kratki, jako inspirativan i prosto fantastičan video. Hvala ti druže što si podjelio dio života i sa nama. Samo tako nastavi i budi onakav kakav si i do sada bio. Sve najbolje ti želim ispred goalball ekipe Centar-sarajevo.

Tome care ;)

The conference is a part of the project: "Changing Capacities to Capacitate Changes"

The conference is a part of the project: "Changing Capacities to Capacitate Changes"

The conference is a part of the project: "Changing Capacities to Capacitate Changes"

The conference is a part of the project: "Changing Capacities to Capacitate Changes"

The conference is a part of the project: "Changing Capacities to Capacitate Changes"

The conference is a part of the project: "Changing Capacities to Capacitate Changes"

The conference is a part of the project: "Changing Capacities to Capacitate Changes"

Public Opinion Pool is a part of the project: "Changing Capacities to Capacitate Changes"