Відео

na koji dio točno mislite

@@ljiljapavlak2373 Donji Slatinik,Ravan,Grgurevići i Podvinje tim redom je snimano

@Glogovicaful Hvalaaaa!! Prezime od mladoženje puna ga Hercegovina.l. Pozdrav.!👍

098504397 RITAM SRCA (Alen)

ua-cam.com/video/n9msa83SLCA/v-deo.htmlsi=hi0uNLZCEaJTi8GZ li

@@Glogovicaful and 3:46:40

​@@memenizednizedmeme9680ua-cam.com/video/KkW8kTkhZiw/v-deo.htmlsi=yk744j1CA9XxO3Kp

@@Glogovicaful hvala ,brate !

@@memenizednizedmeme9680 odakle si da ne znaš te pjesme

@@jasnajozic4890 Mladenka iz Glogovice mladoženja iz Podcrkavlja to vam je kod Slavonskog Broda

smije smije😉 mljdenka iz Glogovice moja kćerka a zet iz Podcrkavlja okolica Slavonskog Broda susjedna sela

Hvala na odgovoru baš ste svi za deset a sela su mi poznata i ja sam od Sl Broda ! Donja Vrba ❤ I kod mog sina su prije 14 god svirali ovi sviraci 😍😍🤗🤗

da okolica Slavonskog Broda

Hvala vam u ime mladenaca😘

🪗🎹🎸🎤🎻🎶🎵

a kako drugačije u svatovima samo veselo🎶🪗🎻🎤

Sada Tomica.

Poštovana gospođo Višnja glazbenu podlogu za ovaj video kao i sami video nisam uradio ja što se i vidi ako video pogledate do kraja video. Gotov materijal sam objaviop na svom yutube kanalu. Molim vas da pogledate i ostale objave pa da također ostavite komentar.Hvala!

U 15. i 16 stoljeću mještani Glogovice živjeli su na brdima iznad današnjeg sela. Zajednička crkva na groblju bila je posvećena sv. Stjepanu prvomučeniku, a sagrađena je na prijelazu 15. na 16. stoljeće. U doba Austro-Ugarske monarhije, nastoji se oko formiranja cjelovitog sela te se tada gradi i crkva u selu, iz zavjeta posvećena sv. Roku. Sagrađena od kamena, crkva je bila dugačka 9, a široka 7,5 stopa. Imala je jedan oltar sa zidanim stolom na kome se nalazio kip sv. Roka. Blagoslovio ju je 1806. gospodin arhiđakon po dopuštenju generalnog kapitularnog vikara Ivana Witmana, s uvjetom da se u njoj služi misa samo na blagdan sv. Roka i u vrijeme uskrsne ispovijedi. Od tada crkva je više puta obnavljana i prepravljana. S vremenom je dozidana sakristija, te izgrađen kor. Ove godine ponovno je obnovljena izvana i iznutra, a obnovljen je i glavni oltar s kipom sv. Roka, vraćen u izvorno stanje s njezinim prvotnim bojama. Kip sv. Roka, čiji je autor nepoznat, izrađen je od kamena prije više od 208 godina. Dvije polufreske na zidu, sv. Nikole biskupa i sv. Izidora, koje su u dosta lošem stanju, zbog svoje umjetničke i povijesne vrijednosti ostavljene su na brigu Restauratorskom zavodu. U selu Glogovica živi 150 stanovnika, Hrvata među kojima tridesetak djece, a najstarija je 95. godišnja Anka Jarić, koja je također sudjelovala na slavlju. Zbog toga što župa Podcrkavlje obuhvaća deset sela, u toj se filijalnoj crkvi misa slavi svake srijede i svake druge nedjelje u mjesecu

znači šokci su hrvati

hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0okci

Šokci su hrvatska etnička grupa naseljena u području Slavonije, gdje su se doselili negdje u 7. stoljeću. Šokci danas žive u Slavoniji, Baranji, Bosni, Srijemu (zapadni dio), Banatu i Bačkoj (u somborskoj okolici; u samom gradu Somboru, žive Hrvati iz skupine Bunjevaca)[1] te u uz Dunav u Bačkoj. Dio šokačkih Hrvata živi u okolici grada Pečuha u Mađarskoj. Hrvatski etnograf iz Mađarske, Đuro Šarošac je u svom radu iz 1973. obradio sela u pečuškoj okolici. Prema njegovom istraživanju, sela koja se nalaze jugoistočno od Pečuha su naseljena šokačkim Hrvatima: Belvar, Birjan, Katolj, Lotar, Šaroš, Kozar i Olas [2]. Šokci žive i u pograničnom selu Kašadu. Njihova glavna govorna odlika je starošćakavica. Koncem 17. stoljeća su šokački Hrvati odselili iz BiH. Vodili su ih franjevci. Odselili su u Podunavlje, u jugozapadnu i zapadnu Bačku. Razlog su bili teški životni uvjeti u BiH i pojačano islamiziranje kršćana.[3] Šokačke migracije Šokci u Banatu su naseljeni u dvama valovima. Prve su se malobrojne skupine doselile tijekom osmanske vlasti. Drugi val je uslijedio prije 220 godina, kad su šokački Hrvati naseljeni u Opovo, Starčevo (nakon naseljavanja Nijemaca) i grad Pančevo. Broj doseljenih je oko 4000. Doseljeni šokački Hrvati su iz središnje Slavonije. Naseljavanje je bilo plansko, radi pojačavanja granice prema Osmanskom Carstvu. Valja navesti da se zbivalo kroz povijest, posebice u Bačkoj, da su skupine bunjevačkih Hrvata poprimale šokačko ime i obrnuto, tako da je povijest ovim dvjema hrvatskim skupinama uvelike prožima. Ante Sekulić smatra da su se "Šokci u Bačku i druge krajeve gdje žive doselili iz Bosne". Sekulić ističe tezu Mije V. Batinića da su Šokci »Bača, Plavne, Bodjana i Vajske (kao i Bukina i Novog Sela) većinom s područja Donje Tuzle (Gradovrh), dok su oni u Santovu, Beregu, Sonti i Monoštoru iz istog područja kao i šokačka skupina u Baranji i Srijemu«. Druga teorija tvrdi da su Šokci iz Sonte su podrijetlom iz Hercegovine, iz koje su se doselili predvođeni Sondom Vidakovićem, po čijem je imenu selo i dobilo naziv.[4] Srbijanska (ranije jugoslavenska) statistika ih tretira kao posebnu etničku skupinu.[5]

Šokci su stanovništvo naseljeno po plodnim ravnicama koje se prilagodilo ovome području i razvilo zavidnu poljoprivredu. Razne žitarice, kukuruz i drugo glavne su kulture. Polja su im veoma velika i dobro održavana, zasijana pretežno kukuruzom. Sela su duga, s jednom glavnom ulicom (šor) uz koje se nižu obiteljske kuće s gospodarskim zgradama, a unutar njih nalazi se prostrana avlija (dvorište) s neizostavnim bunarom na kotač. Uz obje strane ulice pružaju se kanali preko kojih se manjim nasipom dolazi do kuće. Držanje peradi, napose pataka i gusaka, te svinja od kojih potječe glavnina mesne hrane neizostavne su po šokačkim kućama. Šokci uživaju u svinjskim specijalitetima kao što su šunka, kulen, i slanina. Šljiva i proizvodnja šljivove rakije također zauzima znamenito mjesto. Šokci su po prirodi veseo narod koji posebnu pažnju posvećuju svojim tradicijama, što se vidi i po broju njihovih folklornih društava. Tambura najpoznatije glazbalo, sastoji se od tri dijela, trupa, vrata i glave. Trup je napravljen od tanke daske javora, topolovine ili šljive, danas od smreke ili jele. Vrat je dug, a cijelo glazbalo ima četiri do šest žica. U prošlosti su šokačke pjesme i plesove pratile gajde, sastojale su se od mješine i dulca u koji se puše. Svatovskim običajima Šokci posvećuju posebnu pažnju (šokački svati često imaju i po 300 do 500 uzvanika), ona se uvijek odvijaju uz defile konjskih zaprega i poveću količinu rakije. Šokačka narodna nošnja (rubina) izrađuje se od lanenog tkanja a sastoji se od 'oplećka i krila', ima funkciju bluze. Ona se kod žena javlja ljeti, dok bi po zimi nosile i vunenu suknju s obojkom. I muška i ženska šokačka nošnja izrađuje se od bijelog platna ukrašenog šljokicama, na rubovima bluza, košulja i gaća (muške hlače) izvezene su čipkom.